Iscjeljivanje bolesnih ljudi od strane poglavara Esena

Hits: 1198

 

8/201 [1] Kada je poglavar ovo čuo od Mene, on Mi je zahvalio sa svim svojim srcem, jer ovime je velik teret bio skinut sa njega. Dok smo jedan sa drugim vodili ovu važnu raspravu, pristigli smo do našeg konačišta gdje je već bogat i kvalitetno pripremljen jutarnji obrok čekao na nas. Tako smo se mi smjesta posjeli za stol koji je bio pun hrane i pića. Ja Sam zahvalio i blagoslovio kruh i vino, i onda smo blagovali jutarnji obrok u radosnom raspoloženju i sa umjerenošću, čime su vlasnik konačišta i njegova žena koja je pripremila obrok za nas bili uistinu razveseljeni.

[2] Također su nekolicina od najuvaženijih Esena, sa odgovornim poglavarom, sjedili za našim stolom i jeli su i pili sa velikim uživanjem i radošću. Ovo je bilo zamjećeno od strane nekolicine stranaca koji su sjedili na različitim stolovima dok su jeli njihov jutarnji kruh, i oni su rekli među sobom: 'Nešto se vrlo posebno mora događati tamo, budući su ovi vrlo istaknuti spasitelji koji inače izgledaju tako ozbiljni sada tako radosni kakve ih nitko nikada nije vidio prije.'

[3] Ove su riječi međutim itekako došle do uha poglavara i on je rekao strancima: 'Slušajte, vi koji sada imate te misli u svezi nas. Dovoljno je za smrtne ljude, koji se suočavaju sa smrću, da hodaju na Zemlji sa tužnim i ozbiljnim licima i time pokazuju da su prijatelji života a ne smrti. Ali ako je smrtno ljudsko biće, kakvi smo mi također bili ranije, prodrlo iz smrti u život i obuklo na sebe odijelo potpune besmrtnosti, onda on također može već na Zemlji biti pun radosti i veselja kao da se on već nalazi u Božjim nebesima. Ali vi naravno ovo još sada nećete percipirati i razumjeti. Ali također za vas vrijeme može doći da vi to hoćete percipirati i razumjeti.'

[4] Zatim stranci više nisu ništa rekli, i mi smo nastavili jesti i piti.

[5] Kada smo dovršili naš obrok, mladi Arapin iz Egipta, koji je bio iscjeljen od strane Mene večer prije, je došao zajedno sa još nekolicinom drugih ljudi koji su bili šepavi i vrlo osakaćeni. On je hodao spram Mene i zapitao Me ako bi Ja također želio njih iscjeliti, jer, tako reče, oni su također bili iz ovog područja i bili su teret za sebe same i njihove bližnje, što je za njih bilo jako tužno budući su u njihovom bijednom stanju oni bili nesposobni učiniti išta dobro za ikoga i morali se biti neprestano potpomagani i prehranjivani od strane onih koji su imali sažaljenja spram njih.

[6] Rekao Sam Arapinu: 'Istina je da Sam jučer rekao tebi i također onima koji su bili sa tobom da ne govorite strancima o onome što Sam napravio za tebe. Ti si to napravio općenito, i jedino iz milosrđa si rekao ovoj nekolicini koji pate gdje si i kako bio pomognut. Sada si ih poveo sa sobom, i ti sam si podnio molbu za njih, što Mi daje dobro svjedočanstvo u svezi tvoga srca, i zato tvoj pravedan zahtjev neće ostati neodgovoren od strane Mene, jer prava, čista i nesebična Ljubav i milosrđe čovjekovo spram njegove patničke braće će također kod Mene uvijek pronaći Ljubav, milosrđe, i biti će uslišeni, jer pisano je: 'Molitva dobrog, čistog, vjernog i pobožnog srca će u svakom trenutku biti uslišena od strane Boga.'

[7] Ali zato u budućnosti – ako ćeš vjerovati što će te Eseni podučiti – ti ćeš također moći pronaći pomoć kod njih, Ja Sam im dao moć i silu da iscjeljuju bolesti u Moje ime, baš kao što Sam Ja jučer navečer iscjelio tebe. I sada bi poglavar trebao položiti ruke na hrome i sakate, onda će oni biti pomognuti.'

[8] Kada je poglavar to čuo od Mene, zatražio Me da još ovaj put Osobno pomognem onemoćalima, budući se za takav rad on i dalje osjećao previše nedostojnim i u njegovu umu i dalje previše bez sile.

[9] Ja rekoh: 'Samo napravi kako Sam ti rekao, jer istinski učenik treba uvijek započeti rad dok učitelj gleda, tako da učitelj – ako učenik ne bi uspio u nečemu – može skrenuti njegovu pažnju na njegove pogreške i razlog za neuspjeh, jer nijedan učenik nije savršen kao njegov učitelj, ali jednom kada će on postati poput njegova učitelja – kroz njegovu gorljivost i marljivost (ustrajnost) – onda, baš poput učitelja, on više neće podbaciti u ničemu. Zato napravi sada kako Sam ti rekao, onda će se sve dobro odviti i biti će potpuno krasno.'

[10] Jedino sada, poglavar je skupio hrabrost i rekao: 'O Gospodaru i Učitelju, sada i uvijek, sasvim i jedino, neka bude Tvoja volja.' Nakon tih riječi, on je ustao i otišao sa velikim uzbuđenjem (emocijom) do onesposobljenih, stao je među njih i rekao: 'U ime Onoga Koji je jedini Svemoguć, više nego svet i beskrajno dobar, pun Ljubavi i milosrđa, ja polažem moje slabe ruke na vas i neka vam veliki Gospodar i Učitelj pomogne tim putem (by that).'

[11] Kada je poglavar – dok je izgovarao ovu izreku, koja je kasnije bila korištena od strane svih Mojih učenika pri iscjeljivanju bolesnih – položio ruke na bogalje, svaki od njih je trenutno postao iscjeljen, na takav način kao da sa njima nikada ništa nije bilo pogrešno.

[12] Samo jedan od njih, koji je radi pada izgubio obadvije njegove ruke sve do laktova, i čija su stopala također bila paralizirana, koja su bila iscjeljena, nije zadobio njegove ruke nazad i on reče poglavaru: 'Budući si sada kroz volju jedinog svemogućeg Gospodara ti mene već oslobodio od svih mojih drugih nedaća, ja također sada vrlo čvrsto vjerujem da ti također možeš stvoriti moje izgubljene ruke.'

[13] Poglavar je rekao, na neki način u neprilici (smeten): 'Da, ti prijatelju moj, Gospodar i Učitelj je sigurno to sposoban napraviti Osobno budući Njegova moć može pozvati u postojanje svjetove iz ničega (Rimljanima 4:17; Hebrejima 11:3), ali ja sam jedino slabašan učenik i ne mogu to napraviti, jer postoji velika razlika između iscjeljenja i stvaranja.

[14] Kada biljka sahne u vrtu i izgleda bolesna, čovjek je može zaliti, onda će ona nanovo postati svježa i zdrava, i ovo se naziva iscjeljenjem. Ali ako nema ni jedne jedine biljke u vrtu, škropljenje golog tla ne koristi ama baš ničemu, jer mi ljudi, čak i sa najboljom namjerom i sa najsnažnijom vjerom, ne možemo pozvati čak ni najmanju mahovinu u postojanje. Jedino Bog Svemogući to može napraviti.

[15] Ti ćeš, prijatelju, prema tome također jasno shvatiti da sam ja kao ljudsko biće bio sposoban, kroz milosrđe Gospodara i Učitelja, doista iscjeliti tvoje i dalje postojeće – premda paralizirane – udove, ali ja ne mogu stvoriti tvoje sasvim izgubljene ruke.'

[16] Čovjek bez ruku je ovo doista mogao razumjeti, ali on je još uvijek rekao poglavaru: 'Ako ti je veliki Gospodar i Učitelj dao ovu veliku moć da iscjeljuješ takve invalidne ljude, kakvi smo mi bili ranije, tako iznenada i čudesno kroz svoju riječ i kroz polaganje svojih ruku, što je u stvari isto kao potpuno novo stvaranje, onda će i dalje biti moguće obnoviti moje izgubljene ruke. To vjerojatno neće biti manje moguće za tebe i tog Učitelja nego samo iznenadno iscjeljivanje naših paraliziranih i sasvim osakaćenih udova, osjetilnih organa i bolesnih unutarnjih dijelova. Jer gledajte, ja čak mogu osjetiti obadvije moje izgubljene ruke kao sam ih i dalje imao, i čak osjećam ponekad nešto poput goruće boli u moje dvije izgubljene ruke, i time ja vjerujem da moja duša nije izgubila ruke, čak ako ih je moje tijelo izgubilo.

[17] Nadalje ja sam mišljenja da se kroz moć istinskog Svemogućeg Boga, također izgubljeni dijelovi tijela mogu nekome obnoviti, baš poput slonovih kljova koje su bačene, jelenu njegovi rogovi, raku njegova kliješta, i čak nama kao ljudskim bićima naša kosa koja je obrijana i naši nokti koji su odrezani. To bi zasigurno jedino zavisilo o volji Božjoj, o ispravnoj vjeri istinskog učenika Božjeg i o patničkoj osobi.'

[18] Nakon ovih vrlo suvislih riječi čovjeka bez ruku, koji je bio iseljeni Židov, poglavar nije znao šo bi trebao napraviti u tom trenutku. Da li bi on trebao položiti ruke na čovjeka bez ruku još jednom, sa vrlo čvrstom vjerom, ili bi najprije trebao sa Mnom porazgovarati o tome da li i kako bi žudnja čovjeka bez ruku mogla ikako biti uslišena? On je radije odabrao drugo i prišao Mi je sa tom stvari.

[19] I Ja Sam mu rekao: 'Vidi kako je dobro bilo da si ti, dok Sam Ja promatrao, napravio prvi posao, i pri tom se spotakao na mali nedostatak vjere i povjerenja u Božju Ljubav, mudrost i moć. Da si ti, bez sumnjanja (Marko 11:22-24), također bio uključio u tvoju vjeru obnavljanje ruku Egipćanskog Židova, onda bi on do sada imao njegove ruke, ali tako preplašen ti si se povukao i mislio kako bi ta stvar bila nemoguća, i tako taj čovjek nije primio nazad njegove izgubljene ruke. Ali idi sada i vjeruj čvrsto da su sa Mnom sve stvari moguće (Luka 1:37; Marko 10:27). Položi svoje ruke na njega još jednom, onda će on također primiti nanovo njegove ruke.'

[20] Nakon ovih Mojih riječi, poglavar, imenom Roklus, otiđe pun najčvršće vjere nanovo do čovjeka bez ruku i reče: 'Budući ti osobno vjeruješ, i kao Židov poznaješ svemogućnost jedinog istinskog Boga, bit će ti učinjeno u skladu sa tvojom žudnjom i vjerom, u ime tog velikog Gospodara i Učitelja u Kojem tjelesno živi punina Božjeg Duha (Kološanima 1:19; 2:9).'

[21] Kada je poglavar ovo izgovorio nad čovjekom bez ruku, on je smjesta primio nazad njegove izgubljene ruke.

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u knjigu 'Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/201'