To je Ime dalo snagu...

Djela 3:
6 reče  mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem:  u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!"
7 I uhvativši ga za  desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi
8 pa  skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.
9 Sav ga narod vidje kako hoda  i hvali Boga.

10 Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim  vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan  sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
11 Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen  strča k njima u trijem zvani Salomonov.
12 Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas  gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj  prohoda?
13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca  naših, proslavi slugu svoga, Isusa Kojega vi predadoste i  Kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti  ga.
14 Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica.
15 Začetnika života ubiste. Ali Bog Ga uskrisi  od mrtvih, čemu smo mi svjedoci."
16 "I po vjeri u Njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno  zdravlje naočigled vas sviju."

 

Bio sam u Kutini na dva dana ... imali dva druženja ... i mogu vam reći da je u Kutinskoj podružnici baš bilo predivno ... doslovno i točno se vidi rast Božji (Kološanima 2:19) U SVAKOM POGLEDU, i grupno i pojedinačno i BROJEVNO, i u zajedništvu tj. u Ljubavi, Isus!

Dočekala me na kolodvoru Ana B. i to uklještena ... mislim da je bio već 4-5i dan ... vidjelo se da hoda sa mukom i u bolovima ... bilo ju je jako jako i pošteno pričepilo i sad je to već bio pomak da uopće može hodati ... no ipak je bila u bolovima i hodala je sa mukom no inzistirala je da ide po mene ... meni je to bilo baš milo ... pa sam joj odmah dok smo se grlili rekao 'da ta bol večeras nakon propovijedi ide 100%!' ... rekao sam da ćemo se odmah nakon propovijedi pomoliti ... bez obzira koja bila tema jer to se nikad ne zna ...

Atmosfera je na druženju baš bila super ... bilo je 12 ljudi ... štimung i pol ...

Kad je propovijed završila ja sam se pogledao sa Anom ... ona je bila spremna ... i odmah smo krenuli u akciju ... svi su bili u molitvenom duhu sa nama ... i položio sam joj ruku na to uklješteno mjesto ... i počeo se moliti ... pa onda otjerao bol ... i pitao je 'Jesi li primila?!', ona će 'Jesam!', onda rekoh, 'Onda hodaj u ime Isusa Krista!' ... ona je poslušala ... i tako krenula hodati ... svi naravno zaustavili dah ... i sad se vidjelo da 'probija' bol ... ponavljam ... jako je bila uklještena i u boli tako da se nije moglo simulirati da je ok... premda je išlo na bolje kako je već prošlo nekoliko dana ...

... i tako hoda ona hoda polako pa nešto bolje ... pa nešto bolje ... i ja kažem da se prigne ... što je i pokušala napraviti ... no bilo je uz veliku muku i bol ... ja je pitam 'Boli te još jel' da?!', ona će 'Oprosti Isuse... ali boli me!' ... ja rekoh 'Nema potrebe za OPROSTI ISUSE, idemo sad druga tura, DANAS BOL IDE!!!', i onda opet još jača molitva, prije toga veličanje Isusa, i onda zapovijed boli da ide i da mora napustiti Kristovo Tijelo ... i ista uputa, 'Hodaj u ime Isusa Krista!' ... sad se već vidjelo da je situacija bila znatno bolja ... i ona se opustila jer je radi boli bila sva ukočena ... znate već kad vas boli da instinktivno ne želite prizivati bol ... i vidjelo se da hoda slobodnije ... brže ... tj. normalnije ... Ekipica naravno u podršci i svi u većoj radosti ... ja pitah opet nakon par krugova po dvorištu: 'Jel' te još boli?!', ona kaže 'Još me malo boli!', ja rekoh, 'Onda idemo opet, BOL MORA IĆI SKROZ!', i onda treći puta molitva ... još jače i još odlučnije i još energičnije ... slavljenje Isusa ... molitva ... i zapovijed boli ... i onda treći puta, 'Hodaj u Ime Isusa Krista!' ... i tu je već ona izgledala skoro skroz ok ... teško mi reći u kojoj mjeri je sve otišlo te iste večeri ... no nije se na van vidjelo da je pokočena ili pak da jedva hoda kako je to bio slučaj kad je došla ...

Vidjelo se da je primila ... nisam više imao u srcu potrebu moliti se ... rekao sam da zahvaljuje što je vjerujem i radila! ... sutradan je došla odmah ujutro rano ... i ostala sa nama cijeli dan ... i ništa se nije vidjelo u njezinim pokretima ili gestama lica da je bilo što muči ili boli ili ometa ... normalno je nosila djecu u rukama ... ležala po podu ... sve radila sasvim normalno i uz normalne pokrete sa skroz nasmijanim licem kao i svaka druga skroz zdrava osoba ... prisutni su mi to došli reći također, tj. prišapnuli bi mi: 'Ana hoda SKROZ normalno!' 

He, he, he ... nego kaj?!! J

"I po vjeri u Njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno  zdravlje naočigled vas sviju."

*

 

KOMENTAR Ane na ovaj opis:

Sva slava i hvala Isusu Kristu koji se svakodnevno očituje.

Da Lorens dragi sve je točno kako si napisao, tako glasi i moje svjedočanstvo, ali stavljam naglasak na ISTINU, na Kristove Riječi JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT (Ivan 14:6), ISUS KRIST JE MOJA ISTINA to je ono meni naj važnije i dok gledam u tu ISTINU toliko je drugo sve nebitno i nevažno, kakva bol, kakvi simptomi samo ISUS KRIST jer On je moje zdravlje, punina života, moja radost (PROBUDI SE TI ŠTO SPAVAŠ USTANI OD MRTVIH I ZASVIJETLIT ĆE TI KRIST, Efežanima 5:14) ja živim, hodam, gledam u toj ISTINI (u to svjetlo) kakva tama, kakva bol, još prije nešto više od 2000 godina Krist me oslobodio svih mana i bolesti (Izaija 53:4, 5), i sad kad sam rekla jedno veliko DA mom Isusu to je to.

volim te, grlim i ljubim u ISUSU  KRISTU koji je predivan i najveći! AMEN

 

Ana