Dječak sa padavicom (Mt 17:14-20)

 14 Kada dođoše k mnoštvu, pristupi Mu čovjek, padne pred Njim na koljena

15 i reče: "Gospodaru, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu.

16 Dovedoh ga Tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti."

17 A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle Mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite Mi ga ovamo!"

18 I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.

19 Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?"

20 Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."


Na jednoj službi koju smo držali u Zagrebu, u privatnom stanu, bila je među ostalima i jedna mlada žena koja je 'prijavila' kao problem epileptične napade, njezinim riječima, ti su napadi bili toliko učestali da su joj se događali svakih 2-3 dana, što je, morat ćete priznati ako imate uvid u to što u stvari epileptični napad naznačava, prilično nezgodna za nju situacija!

Marko 9:20 potvrđuje da je ovdje riječ o epilepsiji:


'Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom
i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.'

 

Čini se važno napomenuti da je ona bila na Seminaru u Zagrebu i da je tamo bila pod Križem, znači primila Isusa kao Spasitelja i naučila kako Ga primiti kao Iscjelitelja, što je onda odmah i prikazala u svom životu, opet slijedi njezin opis situacije: kad joj se tjedan nakon Seminara dogodio još jedan napad gnjojne angine, koji je kod nje prilično čest i u svakom slučaju završi sa nekih 2 tjedna u bolnici na antibioticima i tko zna što još sve ide u paketu. Dakle, njoj je ta situacija bila toliko ozbiljna da je prije Seminara bila naručila operaciju tih krajnika, što će reći, imala je dogovoren termin kod doktora.

 

No, s novim znanjem i u novom duhu, ona je kad su se simptomi napada počeli pojavljivati zauzela svoju poziciju, onu vjernika koji je podložan Kristu i odupire se đavlu koji donosi bolest, Jakovljeva 4:7 + 1 Petrova 5:8, 9, te mu nije dala prostora u svom životu, Efežanima 4:27, već se pomolila kako je naučila na Seminaru, opet njezine riječi, i taj napad je bio zaustavljen i njoj od te angine više nije bilo ništa. Njezino je izvješće da je ona toliko sad uvjerena u Kristovu daljnju pomoć da je otkazala tu operaciju.

 

Dakle, o takvom se stanju svijesti radi, a to mi se čini važno za znati da bi se razumjelo ono što slijedi. I opet izvješće iz Marka 9:23, 24 glede ove zgode daje dodatno svjetlo na ono što ovdje govorim vezano uz vjeru, jer Isus je rekao iznad 'da je bez vjere učenicima bilo nemoguće istjerati ovog zloduha' te ispod 'da ako ima vjere u oca, jer otac se skrbi za dijete dok je malo dok ono ne može stajati samo u vjeri, onda je SVE moguće', ovdje naravno iscjeljenje!

 

'Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

 

Nakon uvodne propovijedi ... koja je po meni bila izvrsna jer je bila dio promocije tad najnovije Knjižice br. 55, 'Isus kao Sin Čovječji', i još jednog dodatnog sadržaja, počeo je onaj dio vezan za iscjeljivanje, i što bi ovdje htio naglasiti je to da ja osobno, za razliku od tog prvog dijela večeri kad sam stvarno osjećao prisustvo Duha u sebi, nisam imao ama baš nikakav osjećaj, nikakav vidni dokaz da je pomazanje tu, i tu je trik kojeg bi svaki vjernik trebao naučiti, a taj je da je nama dana vlast i pravo da u ime Isusa Krista istjerujemo zloduhe i polažemo ruke na njih BEZ OBZIRA KAKO SE MI PRI TOM OSJEĆAMO, te da se oni HOĆE, bez ikakve sumnje, oporaviti, to je direktno obećanje Isusa Krista Koji nikad ne laže i čija su sva obećanja DA i AMEN Bogu Ocu na slavu prema 2 Korinćanima 1:20!

 

Obratite pažnju da u Marku 16:17 i 18 on govori da su to znaci koji će pratiti one koji vjeruju, znači sve vjernike a ne neke posebno pomazane ili pozvane kako se to obično misli ... i još, to važi za sve vjeroispovijesti gdje god se u njima nađe istinski vjernik, bez obzira dakle bio on Rimokatolik, Pravoslavac ili Protestant... još drugim riječima, nitko ne treba imati posebno očitovanje Duha ili dar Duha na djelovanju u tom trenutku da bi u vjeri u i poslušnost Riječi položio ruke na bolesnog te otjerao zloduha koji uzrokuje tu bolest u ime Isusa Krista!

 

Ja sam dakle napravio baš to, nakon kratke uvodne ispovijedi vjere, ja to volim raditi jer većina ljudi treba biti 'podignuta' na pravu frekvenciju da bi bolje primili, ja sam položio ruku na njezinu glavu te najprije slomio moć Sotone nad njezinim životom po vlasti koja mi je dana u Kristu Isusu, zatim sam u ime Isusa Krista otjerao zloduha epilepsije tj. padavice, i proglasio ju zdravom u ime Isusa Krista! Nakon toga smo se zagrlili i zajedno zahvalili na PRIMLJENOM iscjeljenju!

 

Tu je priči bio kraj ... ona je ubrzo morala ići ... i ja sam rekao da se javi da kaže na koji se način situacija razvija ... no ona to nije napravila ... tako da nisam imao uvid u to što se nakon toga dogodilo ... no ja osobno nisam na to više mislio jer sam stvar pospremio u vjeri u ladicu 'stvar gotova'... no, naš ju je F. vidio nakon tri mjeseca mislim, i ona ga je izvjestila da od tada nije imala NIJEDAN napad, slava Isusu!

 

Da vas podsjetim, pričamo o ritmu od svakih 2-3 dana napad epilepsije prije molitve i polaganja ruku U IME ISUSA KRISTA, i onda o periodu od 3 mjeseca NAKON molitve i polaganja ruku kad više nije imala ni jedan napad! Ne znam kako vama, no to meni zvuči kao Isus! Neka Njemu jedinome bude sva slava i čast i hvala sada i za vijeke vjekova, Amen, Amen, Amen!!!