Sa i oko Seminara u Vukovaru (2)… Gospod je SNAGA mojeg života!!!

Hits: 1050

Jedna od najpoučnijih priča za mene na polju vjere je ona koju je ispričao Kenneth Hagin u njegovoj 'Biblijskoj studiji o vjeri', pa ću je ovdje ubaciti kao temelj za sljedeće svjedočanstvo:

Naučio sam što je vjera kada sam ustao sa smrtne postelje. Nakon što sam bio iscjeljen, bio mi je potreban posao, ali to je bilo u vrijeme Velike Depresije i bilo je teško pronaći posao. Bio sam prikovan za krevet 16 mjeseci i trebala mi je odjeća i druge stvari za školu. Dobio sam posao vađenja stabala breskvi u uzgajalištu. Vadili smo ova stabla ručno, po jedan mladić sa svake strane stabla. Morali smo ih vaditi za narudžbe koje su stizale. Želim da znate – to je bio posao! Posebice je bio težak za nekoga tko je bio tako dugo na smrtnoj postelji i tek je ustao iz kreveta unatrag nekoliko mjeseci!

Došli bi svakog jutra, prije svitanja i počeli raditi. Svakog dana, neki od mladića bi mi rekao, “Zbilja nisam mislio da ćeš doći danas. Taj i taj je jučer ispao i morao je odustati”. Nisam vjerovao u pristup nametanja nečeg nekome, ali sam vjerovao u svjedočenje za Boga, stoga kada bi mi oni rekli ove stvari, to mi je dalo priliku da svjedočim za Gospoda.

Rekao bih, “Znate, dečki, da nije Gospoda, ja ne bih bio ovdje. Njegova snaga je moja snaga. Biblija kaže....Gospod je snaga života mog (Ps 27:11), moj život se sastoji od fizičkog, kao i od duhovnog.... I Gospod je snaga mog života; koga da se bojim?”

Kada bi ja to izrekao, to bi neke mladiće toliko razljutilo da bi psovali na to. Ja bih se samo nasmiješio i rekao “Slava Gospodu, ja ću sutra opet biti tu, kao i svakog sljedećeg dana, zato što je Gospod moja snaga”. Naravno, kada bih išao po svom osjećaju, nikada ne bih ni ustao iz kreveta, jer sam se osjećao da trebam ostati u krevetu. Nikada u životu se nisam osjećao tako slabo; osjećao sam kao da ne mogu učiniti ništa – a kamoli ovako naporan posao! Ali sam jednostavno nastavio. Djelovao sam na temelju Riječi jer sam znao što je vjera.

I tako bih rekao Ocu, Isusu, Duhu Svetom, sotoni, sebi i tim mladićima ako bi me pitali, “Gospod je moja snaga!”. Nakon što sam se pomolio i pitao Boga za Njegovu snagu i nakon što sam ispovijedio da ju imam, nisam dobio nikakvu pomoć ili snagu sve dok nisam počeo raditi posao. Vidite, nije bilo dovoljno imati vjere; morao sam djelovati u skladu sa svojom vjerom. Ovo je mjesto gdje mnogi ljudi promaše što je to vjera. Žele dobiti ono za što su vjerovali Bogu i ono što su onda vjerovali da su primili. Ali zapravo je obrnuto. Moraš vjerovati da imaš ono što si zamolio, i onda to dobiješ.

Došli bismo na posao i ja još uvijek ne bih imao nikakve snage. Ali svakog jutra kada bismo počeli sa prvim drvetom, ponekad sa drugim drvetom, osjetio bih da me nešto udarilo po glavi i prošlo kroz moje tijelo, i van kroz moje prste na rukama i na nogama. To je bila nadnaravna snaga od Gospoda, i ja bih radio cijeli dan pod tom moćnom snagom. Jednog dana mi je jedan mladić koji je težio 110 kg rekao, “Kada ovaj ovdje, težak 110 kg, odustane, više neće biti ni jednog mladića u ovom polju”.

Odgovorio sam, “Ali, Altone, Bog je teži od 110 kilograma! Kada ti popustiš i odustaneš, ja ću još uvijek biti ovdje.”

Opsovao me je, ali tog poslijepodneva u 15 sati, on je odustao! I bila je istina – ja sam bio posljednji čovjek tamo. Bio sam najslabiji i najmršaviji, ali sam bio posljednji od one prve postave radnika. I kako bih vam pokazao kako je Božja snaga dovoljna – šef me želio zaposliti za stalno. Dokazao sam Božju Riječ.




Dokazivanje Božje Riječi djelujući u skladu s njom

Možeš reći da znaš da je Božja Riječ istinita, ali nikada nećeš zapravo znati da je istinita, sve dok ne djeluješ na temelju nje i dok ne ubereš plodove toga. To je vjera: vjera je dokazivanje Riječi Božje djelujući u skladu s njom. Vjera je materijaliziranje stvari kojima se nadamo.

Išao sam na posao usprkos svojoj tjelesnoj slabosti. Djelovao sam u skladu s Božjom Riječi, i ubrao sam rezultate svoje vjere u Riječ Božju. Vidite, nadao sam se tjelesnoj snazi kako bih odradio posao, za koji sam znao da ga moram napraviti. Ali vjera je ta koja je materijalizirala ono čemu sam se nadao.

Božja Riječ kaže da je Bog snaga mog života. Kako sam djelovao u skladu s Riječi Božjom, moja vjera je materijalizirala ono čemu sam se nadao – snagu da bih odradio svoj posao. Vidite, mnogi ljudi se nadaju, i tu stanu. Ali to nije vjera, to je nada, a nada neće materijalizirati stvari – samo vjera hoće. Vjera daje tvarnost onom čemu se nadamo. Nada nema nikakve tvarnosti, vjera je ta koja materijalizira nadu.

Netko bi mogao reći, “Nadam se da je Bog čuo moju molitvu”. Ali ako je nada sve što ti činiš, nećeš primiti odgovor na svoju molbu, jer je vjera ta koja pokreće Boga, ne nada. Nada nije ta koja čini da Bog čuje tvoje molitve, vjera je ta. Ako se samo nadaš, nećeš primti odgovore na svoje molitve.

Međutim, vjera može materijalizirati tvoje nade. Zapravo, vjera će dati odgovore na tvoje molitve. Upamti, nada govori,”Imat ću odgovor na svoju molitvu nekad”. Ali vjera kaže, “Imam odgovor na svoju molitvu sada!”. John Wesley je rekao da je sotona dao Crkvi zamjenu za vjeru, koja stvarno izgleda i zvuči poput vjere, tako da mnogi ljudi ne mogu vidjeti razliku. On to naziva “razumsko potvrđivanje (da je Riječ Božja istinita bez da čovjek ikada djeluje kao da je Riječ Božja istinita)”.


Dakle, na Seminar je dolazila jedna postarija žena (70) koju sam znao od ranije preko svog prijatelja Gordana, žive naime u istoj ulici … i tako kada bi išao u šetnju do grada prolazih pored njezine kuće i prvih par dana bi je uvijek sreo ujutro kako nešto 'pokušava' raditi oko kuće … kažem 'pokušava' jer sam vidio a i sama mi je odmah rekla, da je u tako lošem fizičkom stanju, da jedva stoji na nogama, i da nema uopće snage, i da ne zna ni da li će se moći vratiti u kuću da bi se legla!

Inače je dijabetičar i na inzulinu je mislim već 20 godina.

Ja sam joj objasnio za Seminar i pozvao je … i onda je rekla da će doći … i ne samo to, nego je i druge pozivala što sam i sam vidio dok sam bio sa njom J

Kasnije sam doznao da ona nije vjernica, tj. reče poznatu rečenicu, 'znam da postoji Bog, ali u Isusa nisam vjerovala' (Jakovljeva 2:19), što se dakle ne računa kao vjera koja spašava čovjeka!

Na Seminar je dolazila svaki dan, točnije, mi bi je pokupili sa autom kako prolazimo pored njezine kuće, i onda bi je navečer vratili nazad… i vidjelo se iz večeri u večer kako je sve rumenija i sve sretnija … da bi nam onda dala svjedočanstvo o tome kako je primjenila u praksi ono što je naučila na Seminaru, i da se počela obraćati Isusu, te da Ga je zamolila za snagu, koje nije NIKAKO imala, to treba naglasiti, i onda je Isus njoj uslišio tu molitvu, i dobila bi za nju do tada nepoznatu i NEDOSTUPNU snagu, po kojoj bi onda mogla, za razliku od prije, obavljati sve kućne poslove 'kao curica', i normalno ići do grada, a grad, tj. centar, se nalazi na nekih kilometar, kilometar i pol od nje, i tamo se 'opustiti' sa prijateljicama… dok prije toga jedva da je mogla hodati od kuće par metara do ograde… 'hvatala je zrak' kako kaže narod!

Dakle, ona je na Seminaru upoznala Isusa, shvatila koje su u Njemu mogućnosti za nas, to je u vjeri i primjenila, i sada radosno priča kako ju On uslišava svaki puta kada Ga u molitvi zaziva za snagu, sa učinkom da ona više ni jedan dan ne započinje bez Njega, tj. bez da Mu uputi molitvu, i onda kreće u dan tako sva sretna i u stalnoj zahvalnosti Isusu radi Njegove Ljubavi prema nama!

Ovdje poslušajte svjedočanstva gđe. Dragice.

Hvala Ti Isuse i volimo Te! †

            Lorens N.