Svjedočanstvo o novom rođenju i iscjeljenju (E.Š.)

Svjedočanstvo o novom rođenju i iscjeljenju (E.Š.)

Dragi moji štovani i ljubljeni u Isusu Kristu,

Kao prvo htio bih vam se predstaviti, moje ime je Emil, imam 43 godine, živim i radim u Zagrebu. Tijekom svog života, imao sam mnogo padova, propusta, a ponajviše življenja u grijehu. U tom životu, i ako ga uopće mogu nazvati životom nisam bio ni sretan, a kasnije ni zdrav.

Živio sam uglavnom za prohtjeve drugih i općenito za požude svijeta. Služio sam svima i svemu, samo ne Isusu Kristu. Doživio sam velike krahove kako kroz obitelj tako i kroz društvo. Rana smrt roditelja te nesuglasice sa najbližima u obitelji, uvelike su utjecali na moj duhovni i zdravstveni život. U toj agoniji bio sam sve dok nisam ušao u spoznaju Čiste Istine.

Prvo obraćenje ka traženju Istine potaknula me je duhovna promjena moje djevojke Martine koja je prisustvovala seminaru „Kako primiti iscjeljenje od Isusa Krista?!“ u mjesecu veljači 2013. Vidjevši njezino oduševljenje seminarom bio sam potaknut da se i ja pridružim ostalima. Došavši na seminar (bio je treći dan istoga) imao sam čast upoznati apostola Lorensa. Taj prvi dojam susreta s njim je zračio neopisivom, čistom radošću i Ljubavi.

Na tom seminaru susreo sam se sa novom i sad shvaćam istinitom doktrinom o Ljubavi Isusa Krista, a spram nas njegove djece. Sve propovjedi su bile produhovljene i imale su cilj dolaska pod Križ, čime sam prestao biti prirodan svjetovni Emil, a postao sam dijete Božje. S obzirom na svoj prijašnji život koji je bio ispunjen tamom i zlom, u meni se dogodio jedan prijelomni trenutak spoznajom Čiste Istine o Isusu Kristu te žrtve koju je podnio za sve nas male ljude. Jedan nevin Koji je uzeo sve naše grijehe i otkupio ih Svojom Krvlju te me pomirio sa Ocem i napravio put ka kraljevstvu Božjem. Saznanje da je sa Sobom ponio sve bolesti, opačine i grijehe probudilo je u meni dostojanstvo da je moje tijelo i duša skupo plaćena Krvlju Jaganjca bez mane, stoga sam prvo umom, pa srcem ista saznanja osvijestio i odlučio sam svojom slobodnom voljom priznati Isusa Krista jasno i glasno za svog Gospodara i podrediti Njemu svoj život. S tim priznanjem sam doživio duhovno rođenje i prosvjetljenje.

Konačno sam našao Oca svoga kojeg sam dugo vremena tražio i moja Ljubav je našla put jer sam spoznao pravu Ljubav Oca moga u Isusu Kristu. Tijekom trajanja seminara upoznao sam djecu Božju u Kristu te sam napravio prve kontakte koji su me ohrabrili i davali još više poticaja da ustrajem ka putu Ljubavi. Sve u svemu, zadnji dan seminara nije bio završen već je to bio novi početak za mene „staro uminu, novo nasta“ (2 Korinćanima 5:17) te sam se pridružio Ekipici koja je novooformljena u Zagrebu, a zbog jačanja Ljubavi u Kristu. Dolazeći na druženja stjecao sam sve više i više samopouzdanja u Ljubav Oca svoga što je potpomognuto uvelike od strane kompletne Ekipice u Isusu i njihovih iskustava te očitovanjem njihove ustrajne vjere. Tijekom jednog od druženja, a obzirom da je braco u Kristu odnosno Frano, imao pomazanje, imali smo polaganje ruku na bolesne dijelove tijela. Kako sam se ja već par godina borio sa gastritisom i hijeltalnom hernijom (bruh na jednjaku koji izaziva gušenje) te problemima sa upaljenom jetrom         zbog koje sam patio od viška kilograma i bio konstantno napuhnut, svoje sam zdravstvene probleme kao i svaki prirodni čovjek nastojao riješiti odlascima kod doktora (bio sam na magnetskoj rezonanci, CT-u , išao na ultrazvuk), raznim dijetama, te lijekovima, ali stanje je bilo 3 godine nepromijenjeno. Sve dok nisam otkrio da naš Otac Bog nije otišao u penziju već da i dalje iscjeljuje i naše duše i tijelo, stoga sam odlučio osvijestiti postojeću vjeru i primiti iscjeljenje koje nam je u Kristu osigurano.

U tom trenutku nije sad tu bilo posebnog stiha ili faktora za kojeg bi mogao reći da je bio okidač u mom slučaju i da sam odmah ozdravio, ali vjerovao sam da sam primio iscjeljenje te sam stao na riječ Božju, zahvaljivao i slavio Isusa Krista tijekom cjelokupnog trajanja polaganja ruku i istovremene molitve od strane ostalih prisutnih koji su me podržali i slavili Krista prilikom mojeg iscjeljivanja. Nakon iscjeljenja bolovi nisu nestali niti su se umanjili, već naprotiv kao kušnja, bili su još jači, ali ja sam i dalje ustrajao i vjerovao kako sam iscijeljen te sam se sukladno tome i ponašao, odnosno ignorirao sam bol, a u mislima vrtio stihove iz Izaije 53, koji govore o bolestima i patnjama koje je Isus za nas na Križu ponio, kao i 5. stih „Njegove nas rane iscijeliše“.

Iako je bol odavala moju psihički i fizičku slabost do te mjere da me moj nadređeni htio poslati doktoru na pregled, odbio sam znajući da 'Bog nikad ne laže' (Titu 1:2) i da meni pripada iscjeljenje u Isusu Kristu. Nakon tih tjedan dana u jednom momentu sam shvatio kako je bol nestala kao potvrda ovih riječi Isusa Krista „štogod zaištete u Moje ime, Moj će vam Otac rado dati“ (Ivan 16:23).

Nakon tjelesnog ozdravljenja (nemam više problema sa hijetalnom hernijom – nema više gušenja, oteklina na jetri je splasnula te više nisam napuhnut, mirno spavam, skinuo sam kroz par mjeseci 10 kila, osjećam se živo i poletno) slijedio je i duhovni rast u Isusu Kristu koji mi daje neizmjeran mir i Ljubav spram svih bližnjih kojima sada nastojim približiti Isusa i pokazati koji sam dar primio te ustrajati ka Njegovom naumu i Ljubavi koju je on pokazao i pokazuje danas, a fokusirano je na „ljubi bližnjega svog kao što Sam Ja ljubio vas“ (Ivan 13:34).

Budimo strpljivi i ustrajmo učenju Ljubavi Isusa Krista te opraštajmo i prebacimo teret bližnjega svoga, kao što je Isus otkupio Krvlju Svojom naše grijehe i bolesti te da budemo sudionici i baštinici Ljubavi Isusa Krista, da možemo dostojanstveno nazvati se Njegovim sljedbenicima odnosno Kristolikima.

Grlim Vas i ljubim,

Vaš brat u Isusu ,Emil

Ps: hvala ti Isuse na Loriju i njegovoj neiscrpnoj Ljubavi prema nama te ostaloj Ekipici da ostanu u Isuseku našem do vječnosti....

Slava tebi Kriste.