Razlog zašto se čovjek razboli je isti zašto on kasnije izgubi svoje iscjeljenje?!

"Eto, ozdravio si! (stanje nakon intervencije Isusa Krista, znači NESTALI simptomi   bolesti)

Više ne griješi (uputa ozdravljenom čovjeku za život nakon primanja iscjeljenja u što je čovjekova slobodna volja uključena, a ujedno ukazuje na uzrok njegove bolesti, jer 'više ne…', znači da je griješio i da se to odnosi spram bolesti)

da te što gore ne snađe!" (upozorenje što će se čovjeku dogoditi ako ne poprati uputu, tj., bolest od koje je bio OZDRAVIO će mu se vratiti ali još gora) Ivan 5:14


Bio sam ovog ljeta (2014) kod jedne žene i molio za njezinu bolnu ruku i rame… ona je preko godinu dana bila u takvoj užasnoj boli da je pila tablete koje piju ljudi koji imaju rak kostiju … sva zgrčenog lica … ne spava (unatoč tabletama za spavanje)… očajna … dakle konstantna jaka bol u ruci i ramenu …

Nikakvi doktorski zahvati nisu joj pomogli … nikakve terapije ili vježbe … a spomenute jake tablete nešto malo umanje tu bol … ali se ona ubrzo vrati … žena uglavnom baš u teškoj situaciji!

Ja sam pričao o Isusu jedno sat vremena, objasnio što radim za Njega te naša prava i povlastice koje imamo ako smo Njegovi … na što je ona rekla da je vjernik katolik koji oduvijek vjeruje u Boga, ali ne ide u crkvu, niti čita Pismo… znači ni ne živi po Riječi … a to kako ja razumijem 'pravila Reda', takvo se postojanje jedva može nazvati vjernikom …

Gledajući je u toj muci … ja sam je uhvatio za ruku … i moleći se u Ime Isusa Krista 'sproveo Silu Ljubavi' u nju … i ta je bol nestala … na licu mjesta … Hvala Ti Isuse!

Trebali ste vidjeti oduševljenje kod njezinog muža, ateista … on plače…

pa suze radosnice kod nje… onako sva u nevjerici miče tu ruku… znači, nitko ne može zanijekati da je bol koja je tu preko godinu dana, i to ne mala bol, bol koju je u tih godinu dana pokušavala maknuti na sve njoj i doktorima poznate načine, da je bol NESTALA nakon jedne jedine molitve tj. 'dodira ruke u Ime Isusa Krista!'

No, to stanje 'bez-boli' je trajalo do sutradan popodne … ali onda se ponovno vratilo?!

Ja sam još dva dana odlazio kod nje držeći poduke iz Pisma (toliko mi je dala vremena radi 'drugih obaveza', jer sam joj to postavio kao uvjet da se uopće i molim za nju, naime, da najmanje 3 dana mora slušati poduku)… i ostavljajući joj svjedočanstva o iscjeljenjima … naravno dobila je na poklon i Novi Zavjet … i molio sam još dva puta … i svaki puta bi ta bol otišla u potpunosti … i onda bi me ona dočekala sa većom ili manjom boli sljedećeg dana …

***

Što sam ja zamjetio analizirajući tu situaciju?! (jer ne znam za druge, ali meni je stalo da je učinak što bolji tj. da se ljudima može pomoći što učinkovitije!)

Da li je dakle iz mene pri kontaktu izašla Sila koja je promijenila stanje stvari?! Sasvim izvjesno jeste, osjetio ja, osjetila i ona (Marko 5:29, 30)!

Da li dakle postoji Sila koja može to stanje iscijeliti?! Naravno da postoji … to se potvrdilo na licu mjesta jer je promjena nastala prilikom upliva te Sile!

Ali gdje je onda problem, tj. zašto se stanje počelo vraćati na staro?! Problem je očito taj što ta Sila nije 'ostala' u njoj … možemo reći da je 'iscurila'.

A zašto je ona iscurila?!

***

Pogledajmo sada na drugu važnu stvarnost o kojoj do sada NIKADA nisam čuo da netko ovako promišlja, i razmislimo od čega se 'sastoji' spomenuta Sila Božjeg Svetog Duha (Efežanima 4:30 daje pravilan naslov za 'Svetog Duha'), tj. što je u sebi Duh Oca Našega (Matej 10:20, isto pravilan naziv sa 'Svetog Duha') putem Kojeg On djeluje u nama, tj. iscjeljuje nas, baš kao i onda kroz Isusa i učenike (Djela 10:38)?!

Pa, meni zdrava pamet (2 Timoteju 1:7) govori da 'Božji Sveti Duh' mora sigurno biti od iste supstance od koje se sastoji Bog, budući On iz Njega proizlazi, a Bog je Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16)! J

Božji Sveti Duh je prema tome zračenje Božje Ljubavi prema nama i djelovanje te Ljubavi u nama … i Ljubav je ta, ili Milosrđe kao izražaj Ljubavi, ono što je kroz Krista djelovalo na bolesne koji su zazivali za ozdravljenje riječima 'smiluj nam se', tj. 'budi nam milosrdan!' (Matej 9:27; 15:22; 20:30) – ovo ukazujem da bi se razumjelo da je iscjeljenje posljedica komunikacije Božanske Ljubavi kroz Krista oboljelom koji se ponizno otvara za taj upliv kroz vapaj!

Dakle, ta Sila Božanske Ljubavi u čovjeku, tj. njezino djelovanje, stvara učinak ozdravljenja.

Ali zašto učinak te Sile varira u čovjeku, tj. zašto se iscjeljenje često izgubi?!

Kako ja razumijem tu situaciju, to je radi toga što je Duh Sveti Božji u svom djelovanju ne-prisiljavajući … tj. Ljubav sebe ne nameće … inače ne bi bila Ljubav … jer Ljubav je slobodna … i zato se kaže, 'gdje je Duh Gospodnji, tu je sloboda'! (2 Korinćanima 3:17) …

Ako razumijemo taj Zakon Božanskog Reda, onda razumijemo da ta Sila Duha Božje Ljubavi ne može djelovati u čovjeku više nego joj on dozvoli, tj. više nego on sam hoće, a dozvoljava joj kroz svojevoljnu usklađenost sa Njegovom Ljubavi, stoga, srazmjerno tome koliko čovjek živi u Njegovoj Ljubavi, tj. po Njegovoj volji, možemo također reći 'po vjeri u Njegovu Riječ', toliko Duh Sveti može u njemu ostvariti učinka …

Ljudi koji ne žele živjeti po Njegovoj Riječi … tj. Njegovom Primjeru … su GRJEŠNICI … jer po željama svojeg srca i po svojoj vlastitoj pameti, neprestano krše Božanski Red Ljubavi… znali to oni ili ne znali … i koliko god oni mislili da su dobri …

***

Zdravlje nije jedna molitva ili polaganje ruku … zdravlje je način života u Ljubavi i Vjeri … suživot sa Onime Koji je zdravlje i u Kojem nema boli, znači suživot sa Isusom Kristom!

Čini se da ljudi ne razumiju da su svi blagoslovi dostupni jedino AKO SU U NJEMU, a da oni ostaju U NJEMU kada vjeruju u Njega, Isusa Krista, i žive u Ljubavi koju je On pokazao Svojim Primjerom, i jedino tako (Ivan 15:1-17) … i stoga … ako ljudi prilikom primanja DARA milosti ozdravljenja, jer to je DAR baš kao i spasenje, odluče u srcu ostati u Njegovom Redu Ljubavi, i živjeti po Njegovom Primjeru, tj. po aktivnoj vjeri u Njegovu Riječ, ili 'ne griješiti' protiv Zakona Božanskog Reda, onda će njihovo stanje ostati takvo i rasti će još na bolje, kao što pokazuju mnogi rezultati u praksi … ali ako oni dođu samo po ozdravljenje, a ne žele promijeniti svoj život sukladno … njihovo će se stanje, kojem su sami uzrok, sporije ili brže vratiti na staro … ili još na gore … 'na gore' jer su lagali prilikom primanja ozdravljenja da će se pokajati i promijeniti … i onda im se još nadodaje na prethodni grijeh i ovaj novi … baš kao i u slučaju dara milosti spasenja…

Matej 12:43-45 je također dužan pažnje na tom mjestu …

Dakle, kršenje Zakona Božanskog Reda Ljubavi je uzrok oboljevanja (Ponovljeni Zakon 28), i čovjek ne može očekivati da će se posljedice tog kršenja maknuti jer će se netko pomoliti za njega a on će vjerovati, ako on istovremeno ne donese odluku prestati kršiti taj Zakon Reda, tj. ako se istinski ne pokaje za svoje grijehe donoseći pri tome odluku da više neće grješiti (Jakovljeva 5:14-16)!

S druge strane gledano, ako se vrati u red, može očekivati da će bolest sama od sebe nestati i bez dodatne molitve, kako jasno uči Knjiga Izlaska 15:26 + 23:24-26!

***

Čitajući Ivana 9-o poglavlje, Isusovu zgodu sa čovjekom slijepim od rođenja, iz izjave učenika 'tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji?!' (Ivan 9:2), može se zaključiti da su učenici, kao oni koji su bili stalno sa Isusom i slušali Njegove poduke i pratili Njegova djela na bolesnima i Njegove upute istim tim bolesnicima, kao NORMU prihvatili da je 'bolest posljedica grijeha', recimo, vezano za ženu koja je krvarila 12 godina, u 'Velikom Ivanovom Evanđelju', kojeg je od Isusa Krista primio Jakob Lorber, a gdje se obrađuje u više detalja ono što je šturo opisano u Biblijskom Ivanovom Evanđelju, čitamo ovako:

'Ona je sagriješila u njezinoj trinaestoj godini sa jednim jako senzualnim čovjekom, koji joj je dao 2 funte zlata (nešto manje od 1 kg), zbog čega je, međutim, morala patiti 12 godina i potrošiti svo to zlato… Takav ju je poklon obogatio, pa ipak, morala je potrošiti svo svoje zlato da bi ozdravila.'

Znači, uzrok njezine bolesti je bio grijeh bludničenja! Zatim još u istom zapisu:

Iscjeljenje paraliziranog kraj sela

[3] (Isus Krist): Upitao sam bolesnoga da li vjeruje da ga mogu iscijeliti. On Me pogledao i rekao: 'Dragi prijatelju, izgledaš doista kao da bi mogao. Zaista izgledaš kao istinski iscjelitelj. Da, da, vjerujem ti.'

[4] Na to sam mu rekao: 'Onda ustani i hodaj. Tvoja vjera ti je pomogla, ali pazi da ne griješiš od sada pa nadalje, kako ti se ne bi vratila kostobolja, koja bi bila mnogo silnija drugi puta nego sada.'

[5] Bolesnik se ustao, uzeo svoj prostirač i hodao. Primjećujući tek tada da je potpuno iscjeljen, pao je na koljena preda Me, zahvaljujući i govoreći: 'Gospode, u tebi je više od ljudske moći. Hvaljena bila Božja moć u Tebi. Oh, blagoslovljeno tijelo koje Te rodilo i preblagoslovljene grudi koje su Te hranile.'

[6] Ali na to sam mu rekao: 'I Blagoslovljeni oni koji čuju Moje Riječi, čuvajući ih u svojim srcima i živeći u skladu sa njima.'

Čudesno iscjeljenje u Ebahlovoj konobi

[7] S ovim riječima došli su Mi u kuću, kucajući na vrata; i došli u hodnik koliko god su mogli unutra stati, počeli su Me glasno hvaliti, izražavajući svoje zahvale.

[8] Naredio sam im da utihnu, govoreći im: 'Bog ne cijeni, a k tome niti Ja, hvale ustiju i zahvale usana. Neka onaj koji Mi želi pristupiti dođe sa srcem i Ja ću ga primjetiti; ali isprazno blebetanje ustiju, bez ikakvog razmišljanja, a još manje osjećaja srca, u Mojim je očima isto što i truli leš nosnicama. Što ste tražili, dobili ste, i sve drugo što ne znate, a vaše isprazne hvale Mene ne zadovoljavaju! Stoga odite kući da ovom domu ne načinite neugodnosti! Svakako pripazite na blud, kurvanje, pohlepnost i proždrljivost – ili će vas gora bolest snaći od ovih što su vas zaposjedale i tlačile do sada.'

[9] Ove su ih riječi zaprepastile u srcima i pitali su se među sobom kako sam Ja mogao znati da su njihove zaraze uzrokovane njihovim bezakonjem. Savladao ih je strah od Mene misleći:' Mogao bi razotkriti još mnogo naših ne previše hvale vrijednih djela! Bolje da odemo!' – Napustili su prostoriju i pošli odakle su došli.

[10] Stotnik je bio pogođen ovime i upitao Me: 'Kako to da su se tako naglo pobrali? Jedva da si spomenuo njihove grijehe i pobjegli su kroz vrata kao odnešeni kakvom jakom silom!'

[11] Rekao sam: 'Ovi su preljubnici par excellence! Nose sa sobom nečistoće svih vrsta i preljub im je postao savršeno normalan; zbog toga, žene su zajedničko vlasništvo, a silovanje djevica im je čista zabava! Također je mnogo pedofila među njima, kao i prepuštanje sodomizmu s mladim djevicama, nadajući se kako će potom izbjeći ozbiljnijim infekcijama, ali ipak zarazujući se sa još ozbiljnijim bolestima. Radi toga sam ove ljude tako okrutno dočekao i otpustio, jer samo grube riječi im mogu donjeti potencijalnu promjenu.'

'Blud', 'kurvanje', 'pohlepnost' i 'proždrljivost' su, kako ja vidim i čujem, a imam i oči i uši dobre L, dio 'narodne tradicije' … stoga, jasno je da je molitva za ozdravljenje u slučaju ljudi koji nisu takvo djelovanje spoznali kao grijeh te se radi njega pokajali,

broj 1. beskorisna, i

broj 2. protivna Njegovoj volji,

budući da je Njegova volja kroz DOPUŠTENJE da ljudi kroz bolesti spoznaju svoje grijehe … znači kroz patnju, bol, muku i gubitak … i postanu ponizniji i pametniji.

...Vi, međutim, nikome ne bi trebali uskratiti liječenje, tamo gdje vam Moj Duh govori u srcu: 'Ovome treba pomoći.' Ako, međutim, Duh kaže: 'Ovog ostavi sa kugom njegova tijela, tako da se njegova duša zadovolji naslađivanjem u tjelesnim užicima,' takvog ostavite i ne liječite ga od njegove bolesti, jer on (još) treba (pro)patiti poradi spasenja svoje duše!'

'Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/75:7, 8', primio kroz Unutarnju Riječ, J.Lorber

Ista uputa ide kroz Objavu 6709 gdje čitamo ovako, a vi obratite pažnju na razloge koje ispod objašnjava vezano za 'uzroke bolesti':

‘… I on će također razumjeti značenje Riječi ‘Čije god grijehe otpustite, bit će im otpušteni; a čije god grijehe zadržite, zadržani su (im)…’ (Ivan 20:23)

Rekao Sam ove Riječi Mojim učenicima znajući da će nakon izlijevanja Duha oni jasno prepoznati prirodu ljudi koji će im doći sa svakojakim bolestima zbog njihovog tereta grijeha/krivnje… Znao sam da će oni doći Mojim učenicima da bi bili ozdravljeni, i također Sam znao koji je od njih osjetio ovaj grijeh/krivnju a koji je samo želio biti ozdravljen od njegovih bolesti… I Moji su učenici to također znali, jer njihov je duh bio prosvijetljen i oni su se potpuno podredili Mojoj volji, htijući živjeti i djelovati jedino u skladu sa Mojom voljom. I tako im je Moj Duh također dao poduke kada su, nakon Moje smrti, oni krenuli obavljati njihovu službu širenja Moje Riječi svijetom. Oni su, također, sada prepoznavali tko je bio dostojan oproštenja grijeha, ozdravljenja bolesti, a tko je i dalje bio tako uronjen u grijeh da on nije želio biti bez grijeha već jedino biti ozdravljen od njegovih bolesti. Tako Sam Ja samo uvjerio učenike sa ovim Riječima da će oni doista prepoznati unutarnje stanje ljudi i djelovati ispravno time što će slijediti upute Mojeg Duha. Otud će istinski učenik, čovjek koji postane posuda za Moj duh poradi njegovog života Ljubavi… čovjek u kojem Ja Sam mogu djelovati posredstvom Mojeg Duha, također biti prosvijetljen i protumačiti ove Moje Riječi ispravno…

Moja je Riječ također zadržala svoju valjanost… u toj mjeri što opet i iznova (ili ‘opetovano’) od njihovih bolesti mogu biti ozdravljeni ljudi koji Mi pokajnički (= sa grizodušjem) priznaju svoje grijehe, koji vjeruju i time imaju pouzdanja u Mene Osobno ili u jednog od Mojih prosvjetljenih slugu… Međutim, isti će sluga također prepoznati kroz unutarnje vodstvo Mojeg Duha gdje je ova pokajnička unutarnja ispovijed grijeha odsutna i onda se iscjeljenje ne može dogoditi…

To što u onoj iznad spomenutoj situaciji iz Ivana 9:1-3 direktan grijeh nije bio razlog oboljenja, to ne mijenja ništa na pravilu koje se može otkriti u riječima učenika … i na to bi vam htio skrenuti pažnju u ovom učenju, jer ako shvatimo da je grijeh bio uzrok bolesti na prvom mjestu, neće nam biti teško shvatiti da će ponovljeni grijeh nakon ozdravljenja nanovo dovesti do pojavka bolesti!

            U Ljubavi Isusa Krista …

Lorens :)

DODATAK: 'PODUDARNOST bolesti sa duhovnim svijetom.’

Pošto će tema rasprave biti podudarnost bolesti, neka se zna da sve ljudske bolesti također imaju podudarnost sa duhovnim svijetom; jer štogod u prirodnom stvaranju nema podudarnost sa duhovnim svijetom ne može postojati, pošto nema uzrok iz kojeg bi moglo biti dovedeno u postojanje i iz kojeg može biti održavano u postojanju. Stvari koje postoje u prirodnom svijetu nisu ništa drugo nego posljedice; njihovi uzroci leže u duhovnom svijetu, dok su uzroci iza tih uzroka, što su krajevi/svrhe (ends), u unutrašnjem nebu. Niti jedna posljedica ne može postojati ukoliko njezin uzrok nije neprestano prisutan u njoj, jer onog trenutka kada uzrok prestane postojati, prestaje i posljedica (ili ‘jer posljedica prestaje kada uzrok prestane’). U biti (ili ‘gledana u sebi’) posljedica nije ništa drugo nego (svoj) uzrok; ali tako izvani obučen da je u stanju djelovati kao uzrok u nižoj sferi od vlastite. Sličan odnosu između posljedice i njegovog uzroka je odnos između uzroka i njegovog kraja/svrhe (end in the view). Ukoliko uzrok isto tako ne dođe u postojanje od svog vlastitog uzroka, koji je kraj/svrha (end), on nije uzrok; jer uzrok bez kraja/svrhe je lišen reda, a gdje nema reda tamo ništa ne dolazi u postojanje. Iz ovog je sada očigledno da je gledano u sebi posljedica jedan uzrok, i da je gledano u sebi uzrok jedan kraj/svrha, i da kraj/svrha koji ima dobro u vidu postoji na nebu i proizlazi od Gospoda. Iz toga slijedi da posljedica nije posljedica ako u njoj nije uzrok, koji (ili ‘i da’) je neprestano tamo; i da uzrok nije uzrok ako u sebi nema kraj/svrhu, i to neprestano; i da kraj/svrha nije kraj/svrha dobra (ili ‘koji ima dobro u vidu’) ukoliko Božansko koje proizlazi iz Gospoda nije prisutno u njemu. Iz ovog je također jasno da baš kao što su sve pojedine stvari u svijetu bile dovedene u postojanje od Božanskog, tako se one od Božanskog održavaju u životu (ili ‘one nastavljaju proizlaziti iz Božanskog’).

Sve ovo je bilo izrečeno tako da ljudi mogu znati da bolesti također imaju podudarnost sa duhovnim svijetom (tj. da bolest postoji u fizičkoj stvarnosti jer je u čovjekovom duhovnom prostoru prisutno nešto što joj je podudarno!); ne podudarnost sa nebom, koje je Veliki Nebeski Čovjek, već sa onima koji su na suprotnom mjestu, stoga sa onima koji su u paklovima. Izraz duhovni svijet je korišten u sveobuhvatnom smislu i obuhvaća obadvoje, i nebo i pakao; jer kada čovjek umre on pređe iz prirodnog svijeta u duhovni svijet. Razlog zašto bolesti imaju podudarnost sa onima u paklu je da se bolesti podudaraju sa zlim žudnjama i apetitima nižeg uma (animus), i te požude i apetiti su njihovi uzroci (ili ‘njihovo izvorište’); jer uzroci bolesti su, općenito gledano, različite vrste pretjerivanja i samo-zadovoljavanja, sasvim fizička zadovoljstva, baš kao i osjećaji zavisti, mržnje, osvete, požude, i slično, koji uništavaju čovjekove unutrašnjosti. Jednom kada su ove uništene njegove vanjštine trpe i ostavljaju ga predmetom bolesti i na taj način smrti (ili ‘i odvlače ga u bolesti i tako u smrt’). Činjenica da je ljudska smrt rezultat zloće/opakosti ili posljedica grijeha je dobro poznata u Crkvi; a ista stvar je i sa bolestima, jer ove su donosioci (ili ‘jer ove pripadaju’) smrti. Iz svega ovoga se može jasno vidjeti da bolesti također imaju podudarnost sa duhovnim svijetom, ali sa oblicima nečistoće tamo (ili ‘sa nečistim stvarima koje se tamo nalaze’); jer bolesti su, kao što je rečeno iznad, u suštini oblici nečistoće pošto svoje ishodište imaju u nečistoći.

(Znači, ‘bolest je duhovna nečistoća ‘spuštena’ u fizičku stvarnost’)

Svi koji su u paklu su uzročnici bolesti, iako različitih, iz razloga da su svi paklovi ispunjeni zlim žudnjama i apetitima, i stoga su antagonistični nebeskim stvarima; zbog toga vrše suprotan utjecaj na čovjeka. Nebo, što je Veliki Nebeski Čovjek, održava sve stvari među-povezanima i drži ih u sigurnosti; pakao, pošto ima suprotne namjere, je uništavajući za sve stvari i postavlja ih u neslogu jedne sa drugima. Posljedično tome, ako su oni u paklu dovedeni u kontakt sa čovjekom oni donose bolest i na kraju smrt. Ali njima nije dozvoljeno utjecati u stvarne čvrste dijelove čovjekova tijela, niti u dijelove koji čine njegove unutarnje organe ili njegove druge organe i udove, već samo u njegove zle požude i lažne ideje. Jedino kada se čovjek razboli oni prodru dalje u (ili ‘utječu u’) vrste nečistoće koje su suština (ili ‘koje pripadaju’) bolesti. Jer, kako je bilo rečeno ranije, ništa se nikad ne dogodi sa čovjekom ukoliko uzrok također ne postoji u duhovnom svijetu. Ako bi prirodni dio čovjekovog bića bio odvojen od duhovnog dijela on bi bio odvojen od cijelog uzroka od kojeg ima svoje biće (ili ‘od svog uzroka postojanja’) i tako od svega što donosi život. Pa ipak, ovo ne čini nemogućim da se čovjek izliječi prirodnim lijekovima (ili ‘ovo ne spriječava čovjeka da se izliječi prirodnim putem’), jer Gospodnja providnost radi/djeluje u suradnji sa takvim sredstvima. Da je to tako mi je bilo dano na znanje putem mnogih iskustava, i to u toliko puno situacija i tolikom vremenskom trajanju da mi nije preostalo nikakve sumnje. Jer zli duhovi iz takvih mjesta su bili dovedeni u kontakt sa mnom često i u dužim vremenskim periodima; i u skladu sa njihovim prisustvom oni su uvodili osjećaje boli, i također bolesti. Bilo mi je ukazano gdje su ti duhovi, i kakvi su bili, i bilo mi je također rečeno odakle dolaze.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 5711-5713’