Iz samrti natrag u život

Hits: 1169

Jakovljeva poslanica 5:
14 Boluje li tko među vama? Neka dozove  starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje
15 pa će molitva vjere spasiti/iscjeliti/izbaviti nemoćnika; Gospod  će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.
16 Ispovijedajte  dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite!  Mnogo može žarka molitva pravednikova.

 

 

U jedno doba ove godine Mama mi je javila da je Deda (87) (njen tata) doista loše i da se više ne može ustati iz kreveta... da je cijeli mršav, već par tjedana bez apetita te da 'kopni' i zamolila me da se odem pozdraviti od njega prije nego odem na Korčulu.. Cijela obitelj je već bila u tugovanju jer su znali da su to Dedini posljednji dani.

 

Tako sam i otišao u starački dom i ostavio si cijelo jutro samo za njega... Kad sam ušao, Deda je stvarno izgledao jako loše.. u njemu jedva da je bilo 50ak kg.. Danima se nije mogao ustati iz kreveta i gotovo svo vrijeme je provodio u krevetu u sobi koju je dijelio sa još dvojicom muškaraca. Deda je odrastao bez stvarne vjere, osim one u Partiju i nikada ga vjera nije interesirala. Došao sam k njemu sa namjerom da bar jednom od nekoga čuje Radosnu Vijest i da mu netko pročita barem jedno Evanđelje i pomoli se za njega. Sjeo sam se pored njegovog kreveta, primio ga za ruku i ušao u molitvu.

Deda nije bio pri sebi što nije bilo ništa čudno jer već par godina boluje od demencije i senilnosti, a oni trenutci kada me pogledao nisu bili prisebni i riječi koje je pokušavao sastaviti nisu nimalo bile razumljive. Kao prvo, položio sam mu ruke na prsa i u Ime Isusa Krista slomio moć Sotone nad njegovom dušom. Potom sam svezao sve zloduhe koji su prisutni u njegovoj sferi i konačno poslao sve slobodne Anđele  da mu sada poslužuju/prenose misli i osjećaje koje ću čitati iz Riječi. Kada je molitva sa vjerom bila izrečena i 'teren' pripremljen, počeo sam čitati Evanđelje po Mateju.


Došao sam negdje do 19. poglavlja kada više nisam imao gotovo ni glasa da nastavim, a uskoro je bilo i vrijeme da krenem, tj. došlo je vrijeme da se pozdravim od njega. Znao sam da je to možda zadnji puta da ga vidim ovdje na Zemlji. Odlučio sam Dedu blagosloviti sa svim srcem svojim u ime Isusa Krista.. i pomazati ga maslinovim uljem, odn. dati mu bolesničko pomazanje. Iako mnogi u svom neznanju drže da to smiju dati samo odabrani ili svećenici, ja sam znao da sam ja jedini (njemu dostupan) koji to može napraviti sa srcem i pravom vjerom, ali isto tako i da imam pravo na to jer sam i sâm svećenik Bogu Ocu svojemu (Otkrovenje 1:5, 6; 1 Petrova 2:9)!

Položio sam mu ruke na srce i pred Svemogućim Bogom Isusom Kristom i cijelim Nebom sazvao sve blagoslove da siđu sada na njega te da ga Isus blagoslovi na svakoj razini -materijalnoj, tjelesnoj, prirodnoj, duhovnoj i božanskoj. Umočio sam prst u ulje i napravio mu znak križa na čelu i (čini mi se) na srcu.

Potom sam se oprostio o njega u vjeri da je to rastanak samo na kratko te mu obećao da ću ga potražiti kada i ja dođem u duhovni svijet. Također sam mu dao upute za snalaženje u onostranom, tj. da uvijek traži samo Isusa za svu pomoć koja će mu trebati, za sve trenutke kada nema snage.. itd... Pozdravio se od njega, poljubio ga i otišao miran i sretan sa suzom u oku.

Dan poslije te posjete otišao sam sa obitelji na Korčulu.. i primio poziv od moje mame da su upravo bili kod Dede i da je Deda cijeli živnuo. Rekla je da ne zna što sam se ja molio, ali da je Deda odjednom oživio. Vratila im se radost u život i čovjek kojeg su do jučer bili spremni pokopati, sada pokazuje sve više i više znakova života.

 

 

Tjedan dana kasnije, čuo sam da je Deda ustao iz kreveta i počeo ponovo sjediti. Apetit mu se otvorio i počeo je zdravo jesti.

 

Tjedan, ili dva kasnije.. Deda je proveo cijelo prijepodne vani u vrtu pričajući sa bakom sasvim normalne i suvisle rečenice o raznim temama koje su im pale na pamet. Uživali su i komentirali sve oko sebe. Dakle, čovjek koji je bio na samrti i u potpunoj demenciji, sa dva moždana udara, te gotovo potpuno nesposoban da išta suvislo izgovori, sada normalno razgovara.

 

Ovaj tjedan doznao sam da je Deda počeo samostalno hodati oslanjajući se samo na štap! A Mama je dodala komentar da je Deda bolje nego što je bio prije nego je došao u starački dom prije gotovo 2 godine. Štoviše, njegov govor je bolje nego u zadnjih nekoliko godina!

Svi u obitelji znaju da sam bio tamo i pomolio se u ime Isusa za Dedu na samrti. Svi se ne mogu dovoljno načuditi novom Dedi! Deda je postao Isusova hodajuća reklama!

Isus je zakon! Neka Mu je sva slava i čast i hvala za Njegova silna djela koja čini po nama koji vjerujemo!

 

Frano O.