Nagluhost

Svjedočanstvo T.O.- 'Effata!', to će reći, 'Otvori se!'

 

Marko 7:

31 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

32 Donesu Mu (Isusu) nekoga gluhog mucavca pa Ga zamole da stavi na nj ruku.

33 On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne Svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se

njegova jezika. Save

34 Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!"

35 I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

36 A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je On više branio, oni su to više razglašavali

37 i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"


 

ISUS ME OZDRAVIO !!!

 

Dragi Isuse, budi samnom dok ovo pišem, sjedni se tu kraj mene i vodi moje misli..Ja znam da si Ti sad jako sretan..što ću pisati o Tebi i tvojoj Ljubavi a sve s namjerom ne bi li koju dušicu još bliže privukla k Tebi da još više uvidi kolika si Ti Ljubav i Mudrost. Hvala Ti Isuse za sve što činiš za mene i kroz mene..

 

Dragi moji podijeliti ću sa vama svoje iskustvo ozdravljenja. J Od trenutka kada sam u molitvi zamolila Isusa da ponese i moju nagluhost do sada prošlo je malo više od tjedan dana. Namjerno sam si ostavila to vrijeme da vidim gdje sam sada, kako sam, proanaliziram neke svoje postupke, pogreške da bi kada ću vam pisati moje svjedočanstvo ono stvarno bilo ohrabrenje, poticaj i pomoć po putu. Moja je molitva za sve nas da svakim danom sve više upoznajemo našeg voljenog Oca i naučimo prisvajati sve blagoslove koje je za nas pripremio. 

 Oni koji me poznaju, znaju da sam odmalena nagluha na desno uho. Nikad tome nisam pridavala veliku pažnju budući uredno čujem na lijevo uho. Negdje na prvoj godini faksa sam na nagovor svoje prijateljice ipak otišla na procjenu sluha u Suvag gdje se ustanovilo da se radi o srednje teškoj nagluhosti. Najednostavnije rečeno, ja se gotovo u potpunosti oslanjam na lijevo uho, kada rukom zatvorim desno uho, ništa se ne mijenja, čujem jednako s njim ili bez njega.

 

Kada je krenula serija učenja o iscjeljenju, Fr. mi je znao reći “Pa jesi ti svjesna da će tebi uho sad ozdraviti?”. Ja bih se nasmijala, ali nisam puno razmišljala o tome. Iskreno nisam imala želje poduzimati išta po tome pitanju, nekako sam navikla živjeti s takvim uhom.

 

Tek nakon što mi je Frano rekao da se tu radi o zloduhu koji nema prava na mene budući sam spašena u meni se nešto krenulo događati , no daleko od toga da sam ja imala potrebnu čežnju ili žudnju da se to i ostvari.

 

Tek kad mi je L. prije nekih dva tjedna na kraju maila napisao “Jasno ti je da smo mi već počeli raditi na tvom desnom uhu” shvatila sam da bi ja stvarno mogla ozdraviti. No želja još uvijek nije bila dovoljno jaka... (- podebljao sam ove dijelove koji govore o želji za ozdravljenjem, naime to je prilično tipično i kasnije otežava cijeli proces. Za ovo je naravno krivo stanje u Crkvi, gdje nema učenja o iscjeljenju, tako da su ljudi odgajani u 'Bogu ništa nije moguće' duhu koji krasno prihvaća Sotonski plan za čovjekov život.)

 

U međuvremenu sam redovito pratila mailove (iz serije 'Sozo'), sudjelovala na propovijedima subotom, sve mi je postajalo jasnije kako bolest dolazi od Zloga, kako Isus ne želi da budemo bolesni, štoviše da je sve naše bolesti odnio na Križ i da sam stvarno budalasta ako znajući sve to nastavim živjeti po starom i ne usudim se te blagoslove priskrbiti za sebe. Moja vjera je rasla iz dana u dan. (– jer 'vjera dolazi slušanjem propovijedi iz Riječi Božje na temu iscjeljenja', ili pak čitanjem o istome! Rimljanima 10:17. U nastavku teksta će se nadam se otkriti koliko je recimo bedasto za tip i stanje duše 'T.' doći i recimo na zamolbu njezina muža početi bez prijašnje poduke polagati ruke na nju i moliti za ozdravljenje bez da je ona stekla potrebnu vjeru iz Riječi na kojoj će kasnije moći izgraditi svoj život = Djela 14:10)

 

Ali još uvijek mi je nedostajala ta želja da ozdravim. Mislila sam u sebi, pa nemože te Isus iscjeliti, ako ti to žarko ne želiš, kako da ti da nešto što ti ne tražiš? (Ovo je velika Istina, vidi recimo Matej 20:29-34) U jednom trenutku mi je došla misao “Pa znaš li ti koliko ljudi zna da ti ne čuješ na jedno uho, znaš li ti koje bi to svjedočanstvo za njih bilo kad bi tebe Isus ozdravio”? Srce mi je počelo tako snažno kucati, sljedećih dana sam na trenutke osjećala takvu sreću i radost da sam mislila da ću se raspuknuti ako ne vrisnem na glas. Vozili smo se tako Fr., Jk. i ja u autu i mene odjednom obuzme ta sreća i ja vrisnem, a Fr. se okrene prema meni sav sretan i pita “ Ma jel ti se to odštopalo uho”?, kažem ja “Nije JOŠ :D”!!!.

 

(Meni ovdje, glede ovog slijeda misli i 'eureka' zaključka J, pada na pamet naša od-rođenja-slijepa prijateljica Al., pa onda ne smetnite s uma sa njom podijeliti ovu priču dragi Ož. J!)

 

U trenutku kada sam ja čvrsto odlučila da želim iscjeljenje, u meni je počela ogromna borba, sumnje ,nevjerica,

 

(Ovo je naravno tipično, budući vrag 'spava' dok ne vidi da mu je 'pozicija' u opasnosti... T.L. bi to nazvao 'Sotonski princip koji je na djelovanju u svijetu i koji se protivi svemu dobrome što želimo napraviti u ime Isusa Krista'!)

 

Misli poput “Ma nema šanse da ti ozdraviš, pa ti nemaš vjere”, “Da, da ti ćeš ozdravit, a J. koja ima veću vjeru od tebe još nije progledala bez naočala”, “Trebat će ti bar još par godina da ti poraste vjera” “Nećeš uspjeti, svih češ razočarati”, “Ma to je moguće drugima, ne tebi, tebi to nikad neće biti moguće” do onih “A jadan zloduh, a gdje će on živjeti kada ode od tebe”, napadale su me cijelo vrijeme, a ja sam se nekad više nekad manje odvažno branila od njih sa Riječi. Sva tako puna sumnji, strahova da ću podbaciti obratila sam se Isusu. Samo jedan iskren poziv ponovno je bio dovoljan da On izlije ogroman mir u moje srce, ovako sam napisala L. u mailu na dan Molitve:

 

Ovih dana sam dosta preispitivala svoje motive..zašto želim iscjeljenje..Sad sam sigurna svim svojim srcem da želim iscjeljenje kako bih time mogla slaviti Isusa, kako bi kada ću druge privoditi Njemu mogla reći, sjećaš se kako ja nisam čula na jedno uho, zbog Isusa sad čujem, isto kao što je mene iscjelio može iscjeliti i tebe, jer nas sve jednako voli, ja nisam ništa vrijednija od Tebe.. Znam da ću kad tako zakoračim u vjeri, ojačati svoju v jeru, znam da će mi to dati snage da odlučnije svjedočim o Njemu. Pred tobom i Isusom L. ja vjerujem da su moji motivi ispravni  . Ovako sam Mu sinoć rekla ..Isuse moj dragi, znaš ti mene..moje slabosti..da me L. nije potaknuo nebih ja još dugo došla k Tebi po iscjeljenje..stalno bi mislila da nisam još spremna, da nisam još dovoljno jaka u vjeri..Ali Isuse moj dovoljno je da si Ti jak ,ja vjerujem kako ti djeluješ kroz L. i ovaj poticaj osjećam kao tvoj direktan poziv. I zato se više neću bojati, neću dvoumiti jer ti poznaješ najbolje moje srce, ti poznaješ moju vjeru i ako si se Ti odlučio proslaviti kroz mene ja ti vjerujem. Dati prostora mojim strahovima i reći da nisam spremna..značilo bi dovesti Tvoju Ljubav i Mudrost u pitanje, značilo bi ne podrediti se Tvojoj volji..Ja danas dolazim k Tebi moj Isuse ne gledajući svoje slabosti i ne oslanjajući se na moje snage, već gledajući samo u Tebe i tvoje obećanje.. 

 

Eto L., hvala na zadnjima dvjema propovijedima, baš su mi sjele na srčeko i smjestile me na pravo mjesto..iskreno, ponizno, bez glumatanja, potrebe da ostavim dojam na van..samo Isus i ja..

 

(Moram ovdje dodati, pa da imate za ubuduće na pameti kada budete bolesne 'uvjeravali' da možda i nije dobro da ostanu do smrti bolesni, tj. kada im budete objašnjavali kako je bolest od đavla a kako je Isus došao uništiti djela đavlova (1 Ivanova 3:8), kako je Isus umro grubom i teškom smrću, i prolio Svoju nevinu krv da bi nam među ostalim osigurao zdravlje, i da naša sebična stajališta nisu ni u kojem slučaju dobar argument da tako omalovažavamo ono što je On napravio za nas!)

 

Prije toga dosta sam vremena provela u osvještavanju toga da je moje iscjeljene stvar između mene i Isusa, kako je L. samo pomoć po putu i da ukoliko ja neću biti usmjerena samo na Isusa neću zadobiti potrebno iscjeljenje...   JJJ

 

*

 

Cijeli dan prije Molitve trudila sam se biti što povezanija sa Isusom, kad smo se vozili autom prema Ekipici jako sam bila uzbuđena, opet sam malo vriskala od sreće. Svako malo sam provjeravala jeli Isus samnom, zatvorila bih oči, okrenula se “na unutra” i kad vi vidjela da je tu, nasmijala bih se i nastavila pjevati u sebi. J

 

Kad smo stigli kod Iv., tamo je već vladala divna atmosfera, veselje, sreća... L. je vodio divnu propovijed o tome kao je Isusu sve moguće,

 

(L. je naravno pričao 2, 5 sata, tj. propovijed je tek započela sa tom temom no ja sam Ekipicu sproveo od početka do kraja kroz sve Sotonske prepreke koje bi mogli imati u umu da 'poravnam stazu za Gospoda i Njegovo iscjeljenje'... sljedeća u nizu propovijed je također super-važna, naime, jednom kada znamo da On to može, a može SIGURNO, onda je važno razumjeti da li On to i HOĆE... itd. itd. ...)

 

ja sam bila toliko sretna što sam tu i što imam priliku slušati o Očevoj Ljubavi... no ipak me kopkalo, imam li ja dovoljno potrebne vjere za primiti iscjeljenje.. kako sam to promislila, L. se okrenuo prema meni i rekao” Ja sam danas u molitvi dobio uputu za tebe, nije važno kolika ti je vjera, važno je da ti hoćeš ono što Isus hoće.. A to je da primiš iscjeljenje, to je (za početak) dovoljno (a Isus će ti naknadno dati ostalo)”. Tu se moje srce potpuno umirilo.. Tu i tamo sam provjeravala “unutra” jel sve štima, jel moje srce usmjereno samo na Isusa, na kraju više nisam znala što bih, pa sam samo ponavljala ISUSE VOLIM TE, ISUSE VOLIM TE..J

 

(Ja moram reći, a i ona je to primjetila, da sa T. imam dobru duša-na-dušu povezanost ... i vrlo često se događaju stvari da ona nešto misli, ili je muči, i onda ja dođem i 's vrata' joj to odgovorim bez da me ona išta pitala ...

Tri dana prije molitve pa sve do same molitve pred njihov dolazak ... ja sam van svoje volje morao 'slušati' što mi Duh iznutra moli glede T. ... i često bi bio u suzama od izljeva Očeve Ljubavi...

 

Rimljanima 8 (ovo poglavlje Rimljana mi je jedno od najboljih poglavlja u cijelom Pismu!!):

26 Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

27 A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.

 

...prema tome ... treći dio propovijedi se odnosio na Očevu Ljubav... gdje sam naglašavao da mi ne dolazimo pred nekog strogog suca ... ili nekog zatvorskog čuvara ... niti dolazimo tako da sad mi Njega moramo jako, jako, teško, teško moliti dok ne izmolimo iscjeljenje ... već da dolazimo pred voljenog Oca, Koji je prepun Ljubavi spram nas ... i Koji nam ionako želi dati to što nama treba ...

 

... i baš sam pred dolazak Ekipice, dok smo svi mi u stanu bili u zasebnoj molitvi, i G. i Iv. i ja, molio nikako drugačije nego riječima: 'Isuse volim Te, Isuse volim Te, Isuse volim Te!' misleći na T.! J)

 

Kad je propovijed bila gotova, molili smo svi zajedno ... Mk. i Mn. su tada priznali Isusa za svog Spasitelja nakon čega je nastala opća radost, veselje, cika graja, skakali smo smijali se grlili,ja sam toliko bila sretna zbog Mk. i Mn. da sam mislila da će mi srce puknuti.

 

(Iskreno, ja sam skroz bio zaboravio da su tu Mk. i Mn. koji su još ne-spašeni ... u duši sam se bio usmjerio ka T.... tako da je molitva za prihvaćanje Spasitelja ... za mene bila više 'ponovljeni zavjet' Isusu Kristu, nego poziv na obraćenje i prihvaćanje Spasitelja ... utoliko je viša bila i moja radost kad sam shvatio što se dogodilo ... mogu reći da je veselje stvarno bilo veliko, iskreno, i da je obraćenje Mn. veće čudo od bilo kojeg fizičkog iscjeljenja pogotovo što je nju doista proželo i što joj je 'ona mračna sjena' iznad glave a u sferi bila raspršena poput tame od strane izlazećeg Sunca! J

 

Smiješno je bilo što sam ja najavio 'kako ćemo imati kratku molitvu za Spasenje, jer nije nužno previše pričati kada dvoje mladenaca staju pred oltar, a na kraju je to trajalo nekih 20-ak minuta, pa je G. rekao poslije kad smo ostali sami u stanu, 'Čuj, ja ne želim ni zamisliti onu dužu varijantu molitve'!! He, he, he ... ponijelo me, što ću ... JJ †)

 

U tom duhu smo nastavili sa molitvom iscjeljenja, s rukom na dijelu tijela za kojeg smo željeli da ozdravi tražili smo od Isusa da primimo obećani blagoslov.

 

Nakon toga je L. zapovijedio mom zloduhu nagluhosti da ode u ime Isusa Krista,

(Čuj, L. se još malo i 'popričao' sa njime objašnjavajući mu snagu i veličinu tog Imena, i razloge zašto treba ići, zatim je uhu rekao, 'Otvori se!' i tu dodajući razloge poput, 'Da naša T. može u svoj jasnoći čuti Božju Riječ i da može slušati vapaje drugih ljudi te Isusa slaviti među ljudima radi velike stvari koju joj je napravio!)

te je zahvalio Isusu što je uslišio naše molitve. (Prema Ivanu 11:41)

I onda sam zakoračila u vjeri. Uvjerena kako me Isus iscjelio zajedno s ostalima počela sam zahvaljivati i slaviti Isusa.

(Ovdje su svi bili u iščekivanju, i ja sam rekao, 'To je T. onaj trenutak kada ti počneš slaviti Isusa i zahvaljivati Mu na iscjeljenju! No kako je T. izgledala kao da je u nekom drugom svijetu, i kako me onako gledala svojim velikim okicama, ja sam rekao, 'Vidim T. da ću ti ja trebati malo pomoći, pa ćemo zajedno pročitati na glas neke stihove iz Psalma 34! J)

Koja je to bila radost, čitali smo psalam 34 (Čitali smo ih više nego ih je ona navela ovdje):

 

Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, Njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju!

Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime Njegovo zajedno!

Tražio sam Jahvu, i On me usliša, izbavi me od straha svakoga.

U Njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.

 

U meni je bila tolika radost da ja neke dijelove nisam mogla ni izgovoriti od silne sreće i smijanja. U jednom sam se trenutku okrenula prema L. sva u čudu,..glas od L. mi je bio toliko glasan da sam htjela poklopiti uši, ali ne samo da je bio glasan nego i kristalno čist.

 

(Ovo sam mogao primjetiti s moje strane, budući se nekako trznula! J)

 

Valjda sam prvi put otkad znam za sebe slušala s oba uha. Ja vam nemogu opisati taj osjećaj, to ushićenje, toliko su mi svi u sobi bili glasni da bih bila najradije poklopila rukama uši..L. je vidio da se nešto događa jer su meni valjada oči iskočile od čuda, (ja sam ipak dovršio do kraja planirano čitanje, znači još jedno 4-6 stihova, pa sam onda pitao sat od Fr. koji je bio spreman, pa mi ga je on predao, a radi se o satu na kazaljke kojeg su oni već isprobavali ranije doma tih dana da bi vidjeli da li ona čuje kazaljku ili ne, i nije ju mogla čuti!; onda sam ja prvo provjerio sat, i svoje uši J, i kad sam vidio da i jedno i drugo radi...) pa mi je pružio sat za kojeg smo znali da ne čujem na desno uho da vidim čujem li. I ja sam odvažno uzela sat stavila na uho i čula TIKA TAKA JJJ, ja sam mislila da će me srce ostaviti, (i ja sam mislio da će ju srce ostaviti! J) moja sljedeća misao je nažalost bila “Pa nije moguće” (Jaooooooj, kuku leleleleleeee!!!! L), nakon čega je sve utihnulo, nisam čula ništa više...

 

(Matej 8:13: 'Neka ti bude KAKO si vjerovao!' Ovo je naravno super-važan trenutak i divno oslikava cijelu dinamiku procesa, i preporučam svima razmišljati o ovim Kristovim Riječima!)

 

Povukla sam se ponovno na unutra i počela moliti Isuse molim te, tebi je sve moguće..sve moguće.. I ponovno sam čula TIKA TAKA.: JJJ i onda (je Terezica nama koji smo napeto očekivali, jer ovaj se prvi dio 'ma nije moguće' nije ni čuo ni vidio na van, rekla, 'ČUJEM GA!') opet cika graja, radost veselje, grljenje. Ja sam se od uzbuđenja cijela tresla. Samo sam govorila ja moram malo, sjesti, ja moram malo sjesti.:) Da ste vi vidjeli radost na licima Ekipice. Ja se iskreno nemogu sjetiti da li sam ikad bila okružena tolikom radošću. (Što jest, jest... Fr. je plakao... grlio me... rame mi je bilo svo mokro... svi su se grlili, ljubili, In. je išao u kupatilo zvati sina, čuo sam ga 'Otvorilo se!' J, eto što jedno malo 'čudo' napravi, i moram vam reći da sam ja u tom trenutku vidio cijelu Hrvatsku jer situacija će biti potpuno ista gdjegod se tako očituje Kristova slava i milost!) Ja nisam bila toliko sretna što čujem..ja sam bila van sebe od sreće jer sam osjetila da je Isus zaista živ, da je tu s nama i da mu nije svejedno, da sam mu važna.JJJ

 

*

 

Nakon iscjeljena više nego ikad mene su počele napadati sumnje, rekla bih dvostruko brže nego prije molitve. Branila sam se po Pismu kako sam znala i vjerom koju sam imala. U jednom trenutku mi je sljedeća misao prošla kroz glavu “Ma nisi ti čula sat TIKA TAKA, čula si ovaj zidni..nije ti uho uopće iscjeljeno” U trenutku mi se smračilo pred očima i presjeklo u trbuhu, obranila sam se po Pismu, ali nedovoljno brzo, primila sam misao u svoje srce, dobro ju prožvakala, još se naginjala prema Zlome da ga bolje čujem L. Trebam li uopće spominjati da se Iv. zidni sat ne čuje u prostoriji, Zli je blefirao samnom a ja sam pala ko zrela kruška. Kada sam navečer došla kući ponovno nisam čula na uho. Počela sam razmišlajti gdje sam pogriješila, sigurno sam nešto krivo napravila mislila sam, sad sam sve upropastila, osjećala sam kako se jedna težina gomila na mojem srcu.

 

Ujutro smo išli za Čakovec, ja sam se pomolila ponovno Isusu, “Molim te Isuse daj mi izlaz iz ovog, pa ti si unaprijed znao da ću posumnjati, ja vjerujem da si smislio izlaz iz ovog, molim te ukaži mi ga”..Nisam ni dovela misao do kraja kad eto ulazi (seli se) L. (iz Iv.) u (naš) auto i kaže kako mi je preveo neke materijale koje bi mi htio pročitati (L. se digao ranije to jutro i onda si dao truda i preveo priličan tekst kako me već Isus vodio). Još mi je namignuo i rekao kako neka mu slobodno kažem kako se prepoznam u onom što piše..da prepoznala, kao da mi je netko ušao u glavu, vidio kakva je situacija i onda to iznio na papir.. Ovako je pisalo, crveno označeno su dijelovi u kojima sam se prepoznala:

 

Ne zamišljajte, ni za trenutak, da će đavao dopustiti takvu veliku pobjedu poput one koja je bila izvedena u vašem životu da bude ostvarena bez otpora. Za svaki će se centimetar tla trebati boriti. On ima nekoliko metoda napada.

Jedna od njegovih metoda je podići oko vas nevjernike koji će pokušati posijati sjeme sumnje u srce, baš u vrijeme kada vam ohrabrenje i pomoć budu najviše trebali.

Drugi je donijeti nazad stare simptome i oštre proboje boli, govoreći: 'Aha! Ti si mislio kako si bio iscjeljen, zar ne? Ali pogledaj ove valove kako se gomilaju sa svake strane. Ti više ne možeš hodati po ovim vodama. Ne osjećaš li bol? Zar to ne dokazuje da nisi iscjeljen?'

Ali držite vaš pogled fokusiran na Isusa (aludira na Petra i njegovo hodanje po vodi!). Podignite vaše srce i započnite hvaliti Gospoda, oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas. Ne dopustite da vas neprijatelj satjera u ugao Dvorca Sumnje; ostanite na sunčevom sjaju Isusovog osmijeha. Podignite vaš glas u zvučnoj hvali Isusu i dokažite doista da je 'radost Gospodnja vaša snaga'. Prisjetite se da su sve stvari moguće za one koji vjeruju (Marko 9:23) i da je vjera glavni ključ koji otvara vrata svakog Dvorca Obećanja Božje Riječi.

Još jedna prijevara (lukavstvo) neprijatelja je skinuti oči djece Gospodnje sa pravednosti Isusove i dovršenog djela Kalvarije, i fiksirati ih na njihova vlastita nesavršenstva i nedostatke.

Draga mlada gospođica je bila uzeta iz kreveta u kojem je bila ležala pateći godinu i pol dana, nakon sedam trbušnih operacija. Nakon što je posvetila svoj život Isusu, za ovu se prekrasnu djevojku (koja je u to vrijeme bila jedva nešto više od kosti i kože) pomolilo. Isus ju je iscjelio od njezinih unutarnjih problema i izraslina. Mjesecima je hodala u pobjedi, uživajući više slobode i istinske sreće nego što je ikad prije poznavala, jer ona je bila bolesna od kako je bila dijete.

Onda je došlo vrijeme kada se pripremala prisustvovati skupu duhovnog preporoda u samom gradu gdje je pobjeda bila izvojevana, da tamo dâ svoje svjedočanstvo.

Zar je neprijatelj ovo mogao dozvoliti bez borbe? Ne! On je nahrupio poput poplave sa ponovno-pojavljujućim simptomima prijašnje boli; i kada je draga sestra podignula zabrinute oči i zapitala zašto se ovo dogodilo, đavao ju je započeo optuživati, izjavljujući da je ona možebiti napravila nešto pogrešno, da je negdje podbacila, ili da je pala u grijeh.

Oh, kako li je podmukao neprijatelj! On vrlo dobro zna da ako može skrenuti naše oči sa Isusove pravednosti, i centritati ih na našu vlastitu bezvrijednost, mi tonemo poput Petra. Svaki bi se puta njezina nježna savjest dodvoravala (krajnja servilnost) i rekla: 'Oh! Ja mora biti da sam sagrješila ili sam učinila nešto pogrešno premda ne znam što bi to moglo biti.' Udarac bičem bi nanovo pao na njezin drhteći duh i oblaci su se sve gušće gomilali na njezinu nebu.

 

Naposlijetku je došla do nas pitajući za ovu stvar, tražeći da se molimo i zapitamo Gospoda gdje je ležala nevolja. Izjavila je da je ispitala svoje srce, čitala Riječ i vapila Gospodu; i da premda ona zna kako je morala negdje užasno sagrješiti, nekako, ona nije znala gdje je problem.

U molitvi Gospod mi je ukazao da je đavao i dalje bio 'onaj koji optužuje braću' (Otkrovenje 12:10), danas, baš kao i u starim vremenima. Uzimajući drhteću malu formu u moje ruke, rekla sam da je to bio đavao a ne Gospod koji je stajao nad njom sa bolnim bičem i prijetećim, zastrašućujim ozračjem, govoreći: 'A sada, ti loša djevojko – ti si negdje sagrješila. Molila si se i vapila i učinila najbolje što si znala ali premda ti neću ukazati što je to, ti si nešto negdje napravila loše i moraš radi toga trpjeti.' 'Oh draga', rekla sam, 'da li ti to zvuči kao Isusov glas? Ne! Njegov je glas nježan i pun Ljubavi. Kada On govori, On kaže:

Dođi, jadno umorno dijete, i položi svoju glavu na Moje grudi. Dopusti Mi da te obgrlim sa Mojom Ljubavlju i omotam sa Mojim prisustvom i podrškom. Upri svoj pogled u Mene. Slušaj Moje Riječi sve dok tvoja duša nije ispunjena sa muzikom i ti si transformirana u Moju vlastitu sliiku.'

Ovdje si ti slušala neprijatelja svo ovo vrijeme. Svaki puta kad si govorila, ti si stavila svoju ruku u svoje uho, nagnula se prema njemu i rekla:

'Što si rekao đavle? Što kažeš?

'Oh draga moja, ne slušaj ga više! Odupri se tlačenju zloga. Zbaci njegov jaram sa svoga ramena. Onaj kojeg Sin oslobodi, on je doista slobodan! (Ivan 8:37) Ustani i uzmi svoju pobjedu.'

Vidjela je svjetlo kroz oblake – ustala u pobjedi – bol je bio nestao – neprijatelj je pobjegao popud noćnih sjena koje iščezavaju prije nego izađe jutarnje sunce; i ona je bila slobodna. Neprijatelj je nadošao poput poplave; ali Gospod je podigao stijeg protiv njega. Izaija 59:19

Ona je sudjelovala u duhovnom preporodu, postala aktivan zadobivatelj duša i kroz njezino svjedočanstvo dosegla srca i uši tisuća ljudi.   (Aimee Semple McPherson 'Propovijedi o Božanskom Iscjeljenju')

Hvala ti Isuse govorila sam u sebi, Ti si znao da ću zabrljati, al toliko si dobar da mi odmah šalješ pomoć, Hvala ti, hvala ti.

 

(Ovdje treba reći da je meni Isus dok sam osluškivao T. i njezino nakon-molitveno stanje, dao i svrhu ove situacije, a o njoj nam Petar ovako govori:

 

1 Petrova 1:

6 Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja:

7 da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.

 

Meni je tijekom jutra bilo ukazano, jer mi je bilo dano u srce što se dogodilo sa T., da je ovo ništa doli 'Rimljanima 8:28' zahvat našeg Oca, tj. da on koristi ove napade Sotone da bi T. vjeru, koja je daleko od čvrste i postojane i nužne za davanje svjedočanstava i druga silna djela za koje ju Krist sprema, pripremio i ojačao i pročistio i tako usavršio! Krajnji cilj nije dakle iscjeljenje, već snažna vjera, a ova etapa u školi sa 'gubitkom' iscjeljenja samo stimulira T. da zapne još jače i u toj borbi sa Sotonom, koji je ovdje kao i UVIJEK 'alatka' u rukama Gospodnjim, pri čemu će se njezina vjera snažiti i snažiti i pročišćavati i pročišćavati sve dok ne dođe do onog potrebnog i od strane Njega priželjkivanog stanja savršenstva. Ako se bolje razmisli o upravo rečenom, onda se ovdje može vidjeti cijela ljepota Njegovog vođenja.)

 

Al ubrzo me nešto drugo krenulo kopkati, pa jeli moguće da sam ja primila iscjeljenje, zbog vjere drugih oko mene, da ja sama nemam dovoljnu vjeru za ovako nešto, srce mi se ponovno stezalo I opet ona težina. Kad sam primila ovaj novi mail od L., nisam mogla vjerovat budući govori točno o onome o čemu sam ja razmišljala, podcrtano su dijelovi koji se mene tiču:

 

Osjećao sam se savršeno dobro tijekom nekoliko dana nakon što ste molili za mene. Onda su se svi simptomi vratili i ja se sve od tada nalazim u paklu. Možete li mi reći što je neprilika?

'Da. To je vrlo jednostavno. Vi ste primili vaše iscjeljenje kroz vjeru drugoga. Protivnik je iskoristio vaš nedostatak vjere i donio nazad simptome, zakamuflirao cijelu stvar i vi ste bili ispunjeni sa strahom namjesto sa vjerom.

'Namjesto da ste ustali odlučno i susretli protivnika sa Riječju, i njegovu moć zapovjedili slomljenom u Isusovo Ime, vi ste ustupili (predali se).

Zašto ste se predali? Budući niste imali temelj u vašem životu. Vi ste bili poput čovjeka koji je izgradio njegovu kuću na pijesku. Oluja je došla i uništila ju (Matej 7:26, 27). Ono što vi morate napraviti jest sami upoznati Gospoda kroz Riječ.

Kada znate da ste 'Njegovim modricama vi iscjeljeni' (Izaija 52:12; 53:5; 1 Petrova 2:24) i vi to znate kao što znate da su dva i dva četiri, protivnik neće imati vlasti (moći) nad vama.

Kada poznajete vlast (moć) i autoritet Isusovog Imena (Filipljanima 2:9, 10) i da ga vi imate zakonsko pravo koristiti (Luka 9:1; 10:19; Marko 16:17; Matej 10:8), i protivnik vas opsjeda, vi nećete biti ispunjeni sa strahom. Vi ćete mu se jednostavno smijati u lice i reći 'Sotono, nisi li znao da si bio PORAŽEN? Ostavi moje tijelo.' On će otići.

Nitko ne može očuvati njegovo iscjeljenje koje je došlo kao rezultat vjere drugoga ukoliko njegova vjera nije dovoljno razvijena kroz Riječ, tako da on može podržati (očuvati) njegova vlastita prava u Kristovom Iskupljenju.'(E.W.Kenyon 'Isus, Iscjelitelj – 22')

(Sliku koju sam ovdje dao Terezi je sljedeća: zamisli to kao da si bila povedena od strane mene na visoki brijeg tako da od tamo možeš vidjeti, baš poput Mojsija (Ponovljeni Zakon 32:48-52), obećanu zemlju koja se nalazi s onu stranu Jordana, i sada kad sam ti je pokazao, 'što je naša zajednička vjera', onda se ti spuštaš sa planine i ideš sama prema obećanoj zemlji, i to 'spuštanje' je u tijelu 'povratak simptoma', budući se onda obećana zemlja više ne vidi, no spuštanje nije NAZADOVANJE, već štoviše NAPREDOVANJE PREMA OBEĆANOJ ZEMLJI, BUDUĆI NE HODAŠ OD NJE VEĆ PREMA NJOJ! J)

 

Odmah sam krenula Isusu u molitvu. Pa Isuse moj jel moguće da sam ja primila iscjeljenje kroz vjeru drugog, pa jeli stvarno moguće da ja nemam tu potrebnu vjeru. Isuse moj, kad bi ti meni, dao da ja opet malo čujem,( sada kad smo ti i ja sami meni bi to puno značilo J), Isus moj odmah mi je uslišio želju, ovako sam L. napisala..

 

L. dragi,

Pitam se cijelo jutro. Isuse dragi pa jel moguće da sam osjetila iscjeljenje zbog vjere drugih i kada sam se vratila svojoj vjeri, ono je nestalo. Znam da to ne mijenja ono što što ja moram dalje napravit, al to mi stoji na srcu cijelo vrijeme.. I krenem ja čitati matrijale koje si mi poslao Rimljane 8:37 ali mi smo više nego pobjednici kroz Krista našeg Gospoda, pa se obratim prvo zloduhu i podsjetim ga kako nema prava na mene, pa se okrenem prema Isusu skroz iskreno i kažem, ako bi mi molim te mogao dati da čujem opet TIKA-TAKA, bar na kratko i osjetim kako mi srce počinje lupati i osjećam kako mi vjera raste..i čujem skroz tiho tik, tak.. i onda ponovno nestane.. Imam ja tu potrebnu vjeru izgleda  , samo ju treba snažiti...Hvala ti Isuse moj..

 

Kako sam samo bila sretna. Gledala sam te sve upute na stolu ispred sebe i zahvaljivala Isusu na brizi koju mi iskazuje. Svim srcem sam vjerovala da je samo pitanje dana kada ću ja iscjeljenje primiti do kraja.

 

Tri osnovne greške koje sam napravila po putu su:

  1. Kada je neprijatelj nasrnuo na mene otužbama “Pa nisi ti to čula, to je zidni sat” umjesto da se tome snažno oduprem po Riječi ja sam povjeravala protivniku I time oslobodila ulaz za cijelo brdo sumnji koje je Zli imao na raspolaganju. (+ Efežanima 4:27; Jakovljeva 4:7; 1 Petrova 5:8-10!)
  2. Nakon toga je Zli iskoristio moj nedostatak vjere i donio nazad simptome, umjesto da sam ustala odlučno i suprostavila se protivniku i rekla “Pisano je: Njegovim ranama ja sam iscjeljena, odstupi od mene Sotono”, ja sam ustupila i predala se.
  3. Tako sva prestrašena ja sam napravila još jednu grešku, dopustila sam zlome da krene s optužbama, fiksirala sam se na vlastite greške i tako skinula oči sa pravednosti Isusove i dovršenog djela na Križu.

Imajući greške na umu sada svakodnevno radim na sljedećem:

 

1. Očekujem da će Isus u meni dovršiti započeto, ponašam se kao da je to gotova stvar, kad pričam na telefon ili mobitel stavljam ga na desno uho, svaki put mi malo se ubrza puls, kad zazvoni telefon i prislonim slušalicu, očekujem da će uho opet “proraditi.” (– ovo OČEKUJEM je super važno!)

 

2.Ne obazirem se na simptome, oslanjam se na obećanja dana u Riječi

Zbiljska vjera se uvijek čvrsto drži ispovijedi Riječi, dok se naša fizička osjetila drže čvrsto naših bolova i simptoma.

Ako ja prihvatim fizički dokaz namjesto riječi Božje, ja poništavam Riječ Božju u mom slučaju.

Ali čvrsto se držite onog što Bog kaže: Njegovim ranama, ja sam iscjeljen. Ja održavam tu ispovijed unatoč svim protivnim simptomima.

Recite ovo: Sasvim sigurno On je ponio naše žalosti (bolesti i nemoći), i odnio naše tuge (boli).

Imajte ovo na vašim usnama: Njegovim smo ranama iscjeljeni.

Ispovijedajte to, namjesto da ispovjedate vašu bol. On je ponio tu bol. Ispovjedite vaše iscjeljenje, namjesto priznavanja vaše bolesti. On je ponio tu bolest.

  1. 3.Svakodnevno se jačam u Riječi i upoznajem svoja prava:

 

Proučavajte Riječ sve dok ne znate koja su vaša prava, onda se čvrsto držite vaše ispovijedi.

Kršćanstvo je ispovijed. Ispovjedite da je Kristovo djelo dovršeno (tetelestai). Ispovjedite da On sjedi na nebeskom prijestolju. Ispovjedite da vas je On savršeno iskupio. Ispovjedite da ste Njegovo dijete.

Ispovjedite autoritet kojeg vam je Krist dao nad Sotonom. Gle, dao Sam vam svu vlast nad svom silom neprijateljevom (Luka 9:1): i ništa vas ni u kojem slučaju neće ozljediti.' (Luka 10:19)

Ispovjedite to. Ispovjedite vašu nadmoć nad vragom.

Vjerujte da ste više nego pobjednik nad Sotonom. Vi ste njegov gospodar. On to zna. On ne može više vladati nad vama. Vjerujte Božjoj Riječi. Budite odvažni u njezinoj Istini. Ispovjedite jedino što Bog kaže. Čuvajte ovu ispovijed – ne mijenjajte je svaki drugi dan. Dopustite da Božja Riječ živi u vama i vi živite u njoj.

 

4.Čitam učenje “Sozo”

 

5.Borim se sa sumnjama po Riječi, sa „Pisano je“..

 

Mnogi pokušavaju dati ispovijed bez da imaju temelj, onda ih protivnik potpuno zatuče.

Isus je rekao, 'Pisano je', i Sotona je bio poražen.

Vi kažite: 'Pisano je', onda dodajte: 'Njegovim ranama, ja sam iscjeljen; On je ponio moje bolesti i odnio moje nemoći. Oni su ga nadvladali Krvlju Jaganjčevom, i riječju njihova svjedočanstva.' (Otkrovenje 12:11)

 

 

6.Slavim Isusa i zahvaljujem se za veliko djelo koje je napravio u meni, pjevam Isusu, čitam Psalam 34

 

Kada imate vjeru, vi više ne jaučete i stenjete; vi pjevate slavopojke (hvalite) i radujete se. Vjera govori pozitivno. Vjera pjeva radosno. Vjera moli pouzdano.

 

 

7.Svjedočim o njegovoj Ljubavi drugima znajući da me iscjelio kako bi se kroz mene proslavio, kako bi tako osnažena mogla još marljivije raditi za Njega. Svjedočim o tome kako je On napravio Svoj dio te kako ja sada moram napraviti svoj. Ne ulazim više u duboke analize toga što sam krivo napravila i gdje sam pogriješila.

Svaki puta kada priznate slabost i neuspjeh, vi veličate protivnika iznad Oca. Vi uništavate vaše vlastito pouzdanje u Božju Riječ. Recite ovo: Sasvim sigurno On je ponio naše žalosti (bolesti i nemoći), i odnio naše tuge (boli).

Imajte ovo na vašim usnama: Njegovim smo ranama iscjeljeni.

Ispovijedajte to, namjesto da ispovjedate vašu bol. On je ponio tu bol. Ispovjedite vaše iscjeljenje, namjesto priznavanja vaše bolesti. On je ponio tu bolest.

 

Naučite govoriti vjeru, onda ćete biti pobjednik u svakoj borbi. 1 Ivanova 5:4 treba biti poznata svakom vjerniku, i vi je trebate ispovjedati odvažno: 'Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet; a ovo je pobjeda koja pobjeđuje svijet, naša vjera.'

Govorite govor vjere. Napustite Sotonsku ispovijed. Prestanite govoriti poraz. Prestanite govoriti bolest. Sve dok slavite Sotonina djela, vi ne možete očekivati sačuvati pobjedu.

Vaše usne mogu biti ispunjene sa riječima vjere. 'Riječ vam je blizu, u vašim ustima i u vašem srcu, to je riječ vjere, koju mi propovijedamo.' (Rimljanima 10:8)

 

8. Čekam da se kroz ovo sve navedeno moja vjera osnaži te uvijek bude na razini na kojoj je bila za vrijeme molitve i kasnije kada sam ponovno čula TIKA TAKA, kako bi tako osnažena mogla ponovno zapovjediti zloduhu da ode, (budući sam mu očito dala zeleno svjetlo da se vrati natrag). Tada ću sve svoje snage uprti u Isusa, neću skidati pogled s njega i opet ću čuti J (- U svakom se slučaju treba opet ponoviti ista procedura!)

 

9.I na kraju, ali ništa manje važno trudim se biti što aktivnija u djelima Ljubavi J..

 

I, što reći na kraju, žao mi je što sam pogriješila , žao mi je što nisam imala dovoljno vjere da dovedem svoje iscjeljenje do kraja, al sam zahvalna Isusu našem na neopisivoj Ljubavi i Mudrosti kojim me vodi kroz moje iscjeljenje. Kako me samo brižno upozorava na pogreške i već u sljedećem trenutku daje rješenje problema, baš imam osjećaj da brine za mene..završit ću sa mailom kojeg sam poslala L.,

 

L. dragi,

Evo sam sad isprintala sve materijale, Jk. sam stavila spavat, malo ću čitati pa s time u šetnju. 

Znaš, više nego ikad osjećam da Isus brine za mene , kako se razvija ova situacija tako vidim kolika je Njegova mudrost, koliko je ispred moje.. Ja sam ti se mislila pa Isuse moj, pa di si mene odabrao za se proslaviti, koliko dušica oko mene ima veću vjeru..pa kako ja..ali ja vjerujem da Ti znaš..

I onda mi je sinoć...sjelo.. pa nije mene Isus izabrao zato što imam najveću vjeru, izabrao me baš zato što imam malu vjeru, da pokaže kako nam je blizu, da bi preko mene podučio i druge, da bi drugi mogli učiti i ohrabriti se iz mojih pogrešaka. A meni je ispunio moju najveću molitvu: pokazuje mi kako da moja vjera bude snažnija... i  svim srcem osjećam da je ovo izvrstan put... vidim po tome koliko me ovaj prestanak tika, tika, taka, okreće unutra di sakupljam snagu, koliko Ga više tražim za vodstvo.. I još mi je jednu molitvu ispunio, a to je da me je osnažio u svjedočenju za Njega, pa ja sam L. tek jutros skužila da sam se ja na druženju pomolila na glas,

(Nakon molitve za iscjeljenje i cike graje gore opisane, mi smo blagovali Svetu Večeru, i T. mi je kad sam pitao da li je netko nadahnut za blagosloviti i zahvaliti, 'ukrala' kruh iz ruke i onda održala govor po prvi puta od kako je ja znam, i to na jednom skroz novom i snažnom nivou! J)

 

...da sam jučer kod Al. svjedočila, bez straha, bez unaprijed smišljene priče u glavi, da sam Fr. tati rekla da me ISUS iscjelio..To je čudo L. moj..A najveće od svega je to što je moj Isus meni pokazao da je živ,. Nema veze u kojem je trenutku moja vjera pala, gdje mi se Zli uvukao..Važno je da smo mi popratili upute iz Riječi, i Isus je ispunio što je obećao, i ja ti sad L. više nego ikad vjerujem da je ta Riječ Istina, i ja sam sada više nego ikadspremna cijeli svoj život podrediti tome. O hvala ti Isuse, hvala ti, koliko me samo dobro poznaješ..

 

Eto dragi moji, izgleda da Isus zaista sve okreće na dobro u životima onih koji ga ljube JJJ

Rimljani 8:28

 

Vaša T.   JJJ

 

            ('A Bog Mira USKORO će satrti Sotonu pod vašim nogama!' Rimljanima 16:20)