Pruži ruku svoju!
29 I evo sada, Gospode, promotri prijetnje njihove i daj slugama Svojim sa svom smjelošću navješćivati Riječ Tvoju!
30 Pruži ruku Svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po Imenu svetoga Sluge Tvoga Isusa.”
31 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati Riječ Božju smjelo.
Djela 4:
Ovu molitvu Prve Crkve iz Djela Apostolskih mi u Ekipici već molimo od kako su krenuli ovi Seminari … i slažu se svi da je onaj dio glede ‘smjelog navješćivanja Riječi’ kod mene sasvim izvjesno ispunjen 🙂 kako Evanđelje doista biva predstavljeno u sve većoj i većoj sili i to ‘bez dlake na jeziku’ …
To ljudi iz publike koji gledaju u mene ne mogu vidjeti … ali gledano iz moje perspektive … vidi se pod kojim su silnim dojmom duše koje slušaju … Riječ izgovorena tako u naDUHnuću (Matej 7:28, 29) doista prodire dotle da dijeli dušu od duha, kičmu od moždine, i UISTINU razotkriva misli i nakane srca (Hebrejima 4:12) … izražaji na licima prisutnih variraju od zaprepaštenja do oduševljenja … od ganuća sa suzama radi dubokih uvida o Ljubavi Božjoj prikazanoj za nas u Kristu Isusu, pa do užasnuća radi spoznaje da je cijeli čovjekov život bio krivo postavljen i usmjeren …
Evo sad se u Splitu jedan dragi čovjek, pričam o tradicionalnom vjerniku, slomio kad je bila propovijed o Križu … duboki jecaji su probili iz njega … i tako je zbunjen promatrao ‘sebe’, pa onda mene, pa onda opet sebe, i nije mu ništa bilo jasno ‘zašto sad ovo i odakle?!’… jedva je na nogama stajao kad smo se grlili … no došao je sutra i govorio je kako je sretan … kako je čist … kako se nikad tako nije osjećao…
… zadnjeg sam se dana molio za njega … ciroza jetre … trbuh mu se nakon toga, koji je napuhan radi te bolesti, smanjio … svrab prisutan na cijelom tijelu radi te bolesti je prestao … a evo doktor kaže da mu se nalazi popravljaju (bio je na putu za operaciju)… a on nije stao ponavljati cijelo vrijeme iz dana u dan kako je sretan i miran i kako se nikad tako nije osijećao (evo me i zvao nakon što sam ovo napisao da mi se opet zahvali i izrazi radost radi promijenjena života opisujući te svoje duhovne promjene)…
‘Evanđelje JEST Sila Božja na ‘soterija’ (Grčka izvorna riječ), tj. spasenje, izbavljenje, iscjeljenje i očuvanje od Zlog svima koji VJERUJU!’
Rimljanima 1:16
***
No, nisam mislio govoriti o sili Evanđelja tj. Riječi kada je ona izgovarana u pravom Duhu i Vjeri Kristovoj … mislio sam govoriti o onom drugom dijelu … o ‘pružanju Očeve Ruke i dodirivanju ljudi u Sali’…
Dakle, zadnjeg dana sam bio vođen podučavati dvije vrste praktičnih molitvi … to su molitve koje mijenjaju stanje stvari oko nas … molitve djeteta Božjeg njegovu Nebeskom Ocu … znači molitve pobjednika u Kristu i po vlasti koju imamo u Njemu… koje smo onda odmah sproveli u praksi … i prilikom prakse ove druge molitve, zapovjedne molitve… dvije su se stvari dogodile (dogodilo ih se sigurno više ali ljudi obično neće reći naglas!) … naime, dok sam molio za jednu mladu ženu za njezinu kičmu … jednom je drugom mladom čovjeku u publici … a zanimljivo je kod njega da je on cijelo vrijeme Seminara bio u promišljanju i preispitivanju moje uloge i onog što se događa … da li je to ili ne od Krista …
… pa kaže da je prvi šok doživio kad je blagovao Svetu Večeru koju sam pripremio i koju smo blagovali kada je bio dan za primanje iscjeljenja putem ispovijedi vjere… naime, iako je došao u sumnji glede mene i onog što činim… jer nikada tako nešto nije vidio tj. nije znao da se tako nešto može raditi van crkve… nakon što je u duhu svetosti pojeo kruh i popio vino … imao je viziju sebe u blatu do grla … i Krista kako dolazi u svjetlu i vadi ga iz tog blata … to mu je bilo ‘otriježnjavajuće’ iskustvo …
Kasnije navodi, dok je tako razmišljao o tome da li će ili neće izaći na molitvu… kako je imao probleme sa kičmom duže vrijeme … dok sam molio za ovu osobu … njemu su se kosti karlice i kičme počele pomicati i namiještati i on je bio iscijeljen (kad kažem ‘iscijeljen’ pri tome mislim da mi je rekao da su smetnje koje je imao godinama sa kičmom u tom dijelu tada nestale)… to je dakle ‘pružanje Očeve Ruke’… ja naime nisam molio za njega … to je bio Znak za njega od strane Oca …
Isto tako, dok smo molili (kažem ‘smo’ jer su onda već izašle moliti sa mnom dvije naše duše iz Ekipice u Splitu kao dokaz da svaki vjernik može i treba moliti za bližnje koji su nemoćni prema jasnim uputama iz Marka 16:17, 18) za jednu drugu ženu … jedna je baka sa drugog kraja dvorane počela dizati u čudu ruku i pozivati … i kad sam došao objasnila mi je da je upravo bila iscijeljena od artritisa … ruka joj se naime otvorila i bol nestala … trebali ste joj vidjeti iznenađenje na licu …
Dakle, ni za nju nisam molio, tj. nisam ni znao da je bolesna i nisam izgovarao molitvu za oslobađanje od zloduha artritisa!
Ja sam sasvim uvjeren da će se ovakva ‘pružanja ruke’ događati češće i u silnijoj mjeri ako i mi, kao Kristova Crkva, budemo u vjeri molili kako su molili apostoli i učenici u prvoj Crkvi, jer ako su oni molili tu vrstu molitve, i dobili odgovor, i onda su se u njihovoj službi odmah zaredala mnoga znamenja i čudesa (Djela 5:12; 6:8; 8:13; 14:3; 15:12; 19:11, 12), sasvim izvjesno mora biti da je to ISTO volja našeg Oca Nebeskog i za nas jer, naime, On se ne mijenja (Malahija 3:6), i u Njemu nema ni sjene od promjene (Jakovljeva 1:17) a to bi isto trebalo važiti i za Njegovu istinsku Crkvu!
U Ljubavi Isusa Krista…
Jedinog… Predivnog… i Najvećeg!
Lorens 🙂