Lorice, dragi,
nakon što si me zamolio da izvještaj o iscjeljenju iz SMS poruke premjestim na mail, dešavale su se još neke situacije, tako da sada imam prošireno svjedočanstvo.
Prvo je svjedočanstvo iz poruke:
Prije dva i pol mjeseca pri padu zadobila sam frakturu ručnog zgloba i radijusa (noseće kosti podlaktice). Nakon sedam tjedana skinula sam gips i liječnik fizijatar ustanovio je dvadeset postotnu funkciju šake, a ruku u vodoravan položaj podizala sam veoma teško uz jaku bol, a okomito oko šezdeset posto. Zglob ramena me bolio i u stanju mirovanja. Liječnik je rekao da su to posljedice prijeloma i da ne znaju zašto nastaju kod nekih ljudi. Ja nisam primila loše prognoze, predala sam obnovu koštano vezivnog tkiva u Božje ruke. Nakon deset dana fizikalne terapije, funkcija šake mi je bila nešto bolja, ali prsti su mi bili i dalje otečeni, stisak prstiju u šaku slab, a oslonac na šaku nemoguć. Rameni zglob me i dalje bolio.
Takvo stanje bilo je i na zadnji dan seminara u Šibeniku. Na seminaru prije blagoslivljanja i molitve za potrebite, Lorens je poticao ljude na stav kakav trebaju imati prema posredniku Isusove iscjeljujuće Snage, to jest trebaju vjerovati da je on u Poslanju, trebaju vjerovati da ih Isus dotiče, ako žele primiti ono, za što se mole. Pri tom poticanju osjetila sam silnu Snagu. Prepustila sam se i s Lorensom molila za potrebite. Kada je na mene došao red za blagoslov, zamolila sam da budem svijetlo za bližnje. Osjetila sam snagu i odmah počela govoriti u jezicima. Nakon počivanja u Duhu (oko 20 min,) sjela sam i odmah osjetila lakoću u ruci i ramenu. Konačno sam ruku osjetila kao dio tijela (do tada mi je ruka bila teška kao da imam prišiveno strano tijelo), stisak šake jači, a prsti mi više nisu bili otečeni. Zamah rukom okomito i vodoravno bio je bez bola, a otklon veći. Radost što me Božja milost dotakla i očitovala kroz mene trenutačno, da mogu biti svjedok bližnjima za Njegovu Ljubav i Svemoć, je beskrajna. Zahvalna sam na uslišenoj molitvi moga srca da osobnim iskustvom mogu svjedočiti za Isusa, ne bi li koju dušu dotaklo i privelo ka Njemu.
Sada slijedi drugi dio iskustva:
Jutro kada sam trebala poslati izvještaj o iscjeljenju na mail, probudila sam se sa svim simptomima kao prije iscjeljenja. Šaka i prsti su bili otečeni, ruka teška s bolovima u ramenu. U trenu me je htjela uhvatiti panika, ali sam se odmah obratila Isusu rekavši Mu: Ti si me Isuse iscijelio i ja sam dala svjedočanstvo o iscjeljenju. Znala sam tko to sada želi preuzeti prevlast nada mnom, protivnik – sotona. Jasno sam mu rekla da je Isus moj Gospodar, da me Isus iscijelio, a da je on poraženi protivnik i da tu kod mene nema prostora za djelovanje. U toku dana zahvaljivala sam Isusu na iscjeljenju, a simptomima nisam davala pozornost. I tako su prolazili dani, sve dok nisam posvijestila da trebam poslati svjedočanstvo bez obzira na simptome jer me Isus jest iscijelio. Još jednom odlučno i oštro u punoj vjeri obznanila sam sotoni da ga je Isus porazio, da ja jesam iscijeljena. Nakon molitve zahvale i priznanja da je moj Otac svemogući Bog u Kristu Isusu, svi simptomi su nestali. Ruka mi je opet lagana, bez bolova u ramenu, prsti i šaka vise nisu otečeni, stisak šake jači i oslonac na ruku moguć.
Sva slava i čast i zahvalnost Isusu Kristu našem Gospodaru.
Tebi Lorice, hvala što se ne umaraš u dobrim djelima za duše!
Zorica
