Isus,
Da ti napišem kako me Isus iznenadio…. Jedan dan čitam tvoj mail i na kraju vidim da si stavio molitvu za malu Emu. U srcu mi zasvijetli da si molio i za strah. Kako meni stariji sin Emanuel ne voli ić u vrtić, njegova teta mi taman dan prije komentira kako se igra s djecom ali obratiti se tetama ni slučajno. Rađe bi piškio u gaće i bio gladan i nego pitao njih… Tako sam skinula molitvu na mobitel da kad se on vrati iz vrtića, da se zajedno pomolimo, i zaboravim taj dan. Prije tri dana skidam nova predavanja na mobitel i dok prelistavam što ću slušati skužim molitvu za Emu, prođe mi misao: moram ovo poslušati i pomoliti se da riješimo taj strah, nelagodu u vrtiću.
Sutra dan idem u vrtić po njega a teta cila vesela mi kaže: “Znate naš Emi je propjevao, toliko je pričao,” kaže: “jedva se zaustavio”. Ja se mislim putem kući što se sad dogodilo i dođe mi u srce: pa molitva za Emu. Isus me totalno iznenadio. Morala sam ti ovo napisati kako tvoje molitve rade i bez da ih poslušamo.
(Lorens: Ha, ha, ha, čuj nešto se sigurno ‘oslobodilo’ prema Emanuelu u ovom procesu, ja cijenim da je molitva u stvari djelovala na mamu i to tako da mama vjeruje u moje molitve, pa je mama oslobodila radi toga vjeru u pravcu sina, i eto ga …)