Danijelino svjedočanstvo o napadu artritisa

Dragi Lorice,

Pišem ti ovo svjedočanstvo na slavu i čast Isusu Kristu, našem Iscjelitelju i Izbavitelju naših duša, koji samo čeka da izlije svoju Ljubav i milost na duše oko nas …

U nedjelju M. i ja spremali smo se ići na Bračno zajedništvo, i punih ruku stvari koje smo pripremili da bi nosili dalje, izašli smo iz stana i čekali lift …

U taj čas iz stana na istom katu izašli su djevojka, dečko i nervozan pas koji je toliko glasno i nervozno lajao …

Odmah smo primijetili da djevojka jedva hoda u potpuno ukočenom stanju …

Pomogli smo im ući u lift dok je pas i dalje toliko glasno lajao, a na pitanje što joj se dogodilo rekla je da ima snažan napad artritisa i da ide negdje po pomoć …

Pitala sam ju koliko to traje, rekla je da ga i inače ima, ali sad se aktiviralo snažno …

Primijetila sam i da ima flaster na ruci i upitala ju za to, a ona meni kaže da ima dijabetes i da je spojena na pumpicu …

Osobno sam ostala zatečena stanjem ove mlade djevojke koja je 10-ak godina mlađa od nas i koju smo znali sresti pred zgradom kako veselo šeće psa, uvijek vesela i nasmijana …

Srce mi se sažalilo nad njenom patnjom i u jednom trenu na stepenicama pred zgradom upitala sam ju je li se mogu pomoliti za nju.

Rekla je „Može, pomoli se, molim te“ …

M. je u jednom našem pogledu par trenutaka ranije shvatio da ću moliti i već preuzeo s mene sve stvari koje sam nosila …

Stale smo nas dvije i njen dečko se malo odmaknuo, položila sam jednu ruku na njena prsa, jednu na leđa i Duh se vrlo brzo spustio …

Ona je zatvorila oči i surađivala, rekla bih kao da je jedva čekala … Molila sam u Ime Isusa Krista na glas za njenu dušu, riječi su tekle … Svezala sam zle duhove, molila za izbavljenje njene duše od zla, oslobođenje tijela od boli i patnje … Predivno je bilo biti tad na tom mjestu … Ruke su mi bile zagrijane i u nju je samo teklo … Koliko ju je samo Duh natopio … Molitva je bila takva da ne želiš izaći iz nje, a tako je bilo i njoj …

Izmolila sam, zagrlila ju, a ona se zahvalila i nastavila dalje, a mi na Bogoslužje za parove … Dugo sam bila pod dojmom cijele situacije, njene patnje i snage Duha koji se izlio …

Jučer popodne u šetnji s djecom M. ju je sreo … Zahvalila se opet i rekla da je još šepava, ali da je od jučer otkako sam se pomolila potpuno mirna … Pitala je kako se zovem i gdje točno živim i opet se zahvalila …

Kad mi je M. javio bila sam toliko sretna, jer unatoč i dalje prisutnim tegobama primila je mir koji joj je bio potreban, a i ostvarile smo jedan kontakt koji za njenu dušu možda može biti presudan i hvala Isusu na tome i na zapovjedi i obećanju … U Moje Ime polagat će ruke na bolesne i oni hoće ozdravljati …

Grlim te i hvala ti na svakom poticaju, uputi, opomeni, hrabrenju, ljubavi.

(Visited 5 times, 1 visits today)