Prije ljeta, to bi bilo otprilike prije DVA mjeseca, naš Gojko je nakon više pokušaja koji su se radi druge strane izjalovili, doveo na molitvu dječaka od oko 5 godina, sina njegovog prijatelja kod kojeg je i smješten sad već jedno vrijeme ovdje u Zagrebu …
Taj dječak je ako sam dobro razumio od ne tako davno dobio epilepsiju … i to ne nešto ‘sitno’, nego bi imao redovito dnevno 10-15 napada, pa bi svu glavu izrazbijao, i onda u konačnici da to spriječe, roditelji su mu stavili kacigu, kako je i došao kod mene … a kako sam doznao, oni su kasnili na molitvu koju smo imali gore kod naše Marije G., baš zato što je đavao to htio spriječiti jer je imao žešći napad na putu ka meni …
Nakon kraće priče i tako boljeg upoznavanja, gdje mi je otac rekao da se upravo vratio mislim iz Švicarske gdje je bio kod nekog poznatog alternativnog liječnika na nekom jezeru, ono među najboljima na svijetu, i tako mu je dao neke upute oko toga i tako, ništa to nije dječaku pomoglo što je očito po spomenutom napadu i kacigi sa kojom je došao … a vama je jasno što bi sve roditelji, koji to gledaju na svoje oči svaki dan, učinili da pomognu djetetu … kojem je službena medicina, već to ide kao poznata procedura, dala terapiju za epilepsiju koja je dječaka onako činila i smušenim, zamutila mu pogled i tako to …
Ja sam onda položio ruke na dječaka, tata ga je držao u krilu, i zapovjedno molio, slomio moć đavlu, otjerao duha epilepsije i zapovjedio da se mozak obnovi kao i svi živci, i time ZDRAVLJE I ISCJELJENJE u njega … i to je to …
I sad jedan dan kad me vozio sa Seminara doma, pita mene Toni da li sam čuo za malog da više nema napade, tj. da mu je Gojko pričao, kako se njih dva više druže u zadnje vrijeme, da mali više nakon toga nije imao napade … što sam ja onda prije dvije večeri i pitao Gojka, a on potvrdio ujedno opisujući i razliku u njegovim očima prije i sada …
U svakom slučaju, dječak je oslobođen .. a ja vjerujem da vi razumijete koliko je to veliko! 🙂
Eto, to bi bila posljedica ovog nauka kojeg ovdje izlažem (Seminar: “VJEROM, tj. jednim trajnim povjerenjem u Boga i Njegova obećanja, su postigli obećane blagoslove”)… pa sam si zato uzeo vrijeme malo bolje opisati situaciju … iz koje prirodno gledano, a to je točno odražavalo i stanje roditelja, nije bilo izlaza. … a vi samo zamislite kako je živjeti sa dječakom koji ima toliko napada dnevno, i kako ti to utječe na život …
Ponavljam, prošlo više od 2 mjeseca od te molitve …
Tko ima uši neka čuje! 🙂