Isus dragi Lorens,
Dvije godine nakon operacije tumora na bubregu, redovnih kontrola na kojima je sve bilo u redu, muža od prijateljice zadesili su teški bolovi u trbuhu. Na hitnoj su pronašli metastaze po cijelom tijelu … Bubrezi, pluća, srce, kosti, sve …
Slušajući komentare, ljudi su ga već bili pokopali, ‘mlad je, žao mi ga je, ali, nema šanse da se izliječi’ …
Govorila sam im neće on umrijeti, vjerujte, ozdravit će.
Prijateljica je slušala seminare od prof.Ivančića, po preporuci druge prijateljice, i savjetovala muža da bolest mora liječiti ‘iznutra’, da razmisli o poslu, koji mu zadaje puno stresa, ako kome treba što oprostiti, promijeniti prehranu …
Oboje su bili pozitivni i vjerovali da će se izliječiti, barem ovako na van, no, Isusa kao liječnika nisu poznavali.
Kada je išao na operaciju nisam se molila za njega, dala sam mu knjižicu ‘Ozdravljenje za svo naše tijelo’. Nije ju čitao … Nisam ga ni pitala za molitvu, znala sam da ne bi pristao …
Sada kada je bolest napredovala pristao je na molitvu.
Imao je jake bolove u zdjelici, a kašalj ga je davio svaku večer po sat vremena. Čak su ga susjedi čuli kako kašlje.
Taj dan kada smo se dogovorili da ću doći do njih postila sam. Upravo kada sam servirala ručak na stol došlo mi je iznutra da postim. Nije mi bilo teško odreći se jela. Razmišljala sam samo o molitvi. Čitala sam Mk 16, 15 – 18. Nakon toga odlazim kod njih.
Položila sam ruke na zdjelicu gdje je imao najveće bolove kako mi je žena rekla. Pozvala sam se na Iz 53, 4 i Mk 16,18. Vjerovala sam da će ozdraviti. Nisam razmišljala o njihovoj vjeri.
Čovjek je jedva napravio nekoliko koraka po kući. Jako se umarao.
Nakon nekoliko dana njihova susjeda mi je rekla da su mu nalazi bolji, a vidjela sam ga čak vani ispred kuće.
Pitala sam prijateljicu za njegovo stanje.
Evo odgovora:
„Ej, nikako da ti odgovorim. Ovu poruku si mi baš poslala kada mi se po glavi počelo vrtiti da si polagala XY ruke na bubrege (zdjelicu) i kako su mu nakon par dana svi bolovi u tom dijelu tijela nestali (prestao je jake tablete za bolove piti) … I baš sam počela razmišljat kako bi bilo dobro ponoviti molitvu i s polaganjem ruku na pluća (jer najveće metastaze ima na plućima, a jedna je čak uhvatila i osrčje, pa se brzo umara i guši ga). Rekla sam mu da bih te opet pozvala da dođeš. Sutra idemo u Os na terapiju za kosti, pa smo poslije svaki dan kod kuće.“
Otišla sam odmah i pomolila se s polaganjem ruku na srce i pluća. U Ime Isusa Krista svezala sam duha bolesti i kašlja, proglasila pobjedu nad bolešću po Kristovoj žrtvi na Križu. Zahvalila Isusu.
Nakon molitve koju je baš primio govorila sam im o vlasti koju imamo u Isusu nad bolesti, svemu stvorenome.
Slušali su sa zanimanjem i uključivali se, slagali se, i pitali … Razgovarali smo i o uzrocima bolesti, krivom načinu života nas ljudi i odgoju djece.
Čak je i prijateljica, koja inače voli dosta pričati, slušala.
Nakon nekoliko dana ponovno sam ju pitala za supruga.
Odgovorila je:
„XY je drugu terapiju puno bolje podnio.
Više skoro niti ne kašlje.“
Odbacili su sve tablete i sve druge terapije. Rekla mi je da uzima samo moju terapiju (seminar ‘Iscjeljenje nam pripada’, nekoliko odlomaka iz Biblije) i kemoterapiju, koju nisu bili spremni još odbaciti.
Nisam im odmah niti govorila, znala sam da nemaju čvrstu vjeru, samo sam govorila da ga je Isus izliječio i bila radosna.
Nakon pregleda su se ohrabrili i shvatili da nije potrebna više nikakva terapija.
Ubrzo je počeo voziti auto, odvezao se sam 40 km na pregled, kositi travu i obavljati poslove po kući.
To nije mogla učiniti terapija, čak niti s najnovijim lijekovima, to je učinio Isus.
Posjetio me neki dan, vratio nešto od izgubljenih kilograma, radostan i spreman za nove životne izazove.
Što reći, osim, to je naš Otac ljubljeni.
Predivno je sudjelovati u Njegovom planu spasenja za nas, Njegovu ljubljenu dječicu.
Grlim vas sve
Isus