Ivan – Čudesno oslobođenje od ‘sindroma nemirnih nogu’ ustrajnom molitvom na daljinu

Dragi Lorens!

Došlo mi je na srce da ti se opet javim s novim svjedočanstvom. 

Pokušat ću sažeti ovaj tekst što je više moguće. Moja je zdravstvena tegoba započela prije više od dvije godine kada sam osjetila neugodne trnce i grčeve duž desne noge. Na početku nisam pridavala tome preveliku pažnju, ali kako mi se stanje pogoršalo u narednim mjesecima  – bol u nožnom palcu, u predjelu butine i struka, shvatila sam da to neće proći samo od sebe. Pomolila sam se Isusu, stavila pred Njega svoj problem i potiho iščekivala da to nestane. Nisam išla kod liječnika da bih saznala o čemu se tu točno radi, nego sam krenula u istraživanje putem interneta i nažalost, prepoznala se u sindromu nemirnih nogu. Medicinski gledano za to nije bilo pomoći, osim nekih lijekova ( za koje ja ionako ne bih posegnula)  koji mogu malo  ublažiti to stanje. U međuvremenu sam nastojala biti u mislima s Isusom i stavila naglasak na stihove iz Psalma 93,Objavu 6508 i stihove iz Izaije 53; 4 i 5. Koristila sam i zapovjednu molitvu nakon koje bi mi tu večer bilo bolje, ali bi se simptomi vratili već sljedeći dan. Nastavila sam istraživanje ne bi li si ipak malo olakšala te sam nabavila različite pripravke na prirodnoj bazi. Pila tinkture, čajeve, vitamine i minerale, mazala se gelovima, uljima i kremama te odlučila ići i na masažu i kod kiropraktičara. Nije bilo pomaka, već iskreno govoreći, zadnja četiri mjeseca mi je bilo sve gore. Osim što su mi se pojačavali bolovi, nadjačala je potreba za neprekidnim micanjem nogu i to je ono što mi je bilo najteže podnositi. Preko dana sam još nekako funkcionirala jer sam bila u pokretu, ali noću, čim bi se umirila to neizdrživo stanje mi nije davalo mira. Ustajala sam se iz kreveta svako malo, hodala po stanu i trčkarala dok su drugi ljudi spavali i s nestrpljenjem čekala da prođe za mene preduga noć. I tako se mučila i plakala ne videći izlaz iz te situacije. Među gomilom misli koje su mi se motale po glavi, nadjačale su one od protivnika. Bilo mi je sasvim jasno da me je on vezao za sebe i na sve moguće načine pokušavao uvjeriti da ja tu ne mogu ništa promijeniti, da se pomirim s tim i da ću s tim simptomima živjeti do kraja svog života. I tako je slučaj htio da se prebacim kod nove liječnice koja je inače u rodu sa sestrinim mužem i koja će dati sve od sebe da me pošalje na što više pretraga kako bi mi pokušala nekako pomoći. Napisala mi uputnice za ultrazvuk i rendgen kostiju, nogu i vrata (preglede bih trebala obaviti sljedeći mjesec) te propisala terapiju vitaminom D. To se desilo prije nekih mjesec dana. I dalje sam se borila, mučila i patila ne osjećajući nikakav pomak. 

Dvije večeri nakon toga, dok sam vapila Isusu da me uzme k Sebi ne vidjevši smisao ovog svog zemaljskog života, nešto se desilo. Ne znam točno kako bih opisala taj trenutak. Nešto se prelomilo u meni, nešto je puklo – je li to srce, duša ili oboje!?? Ono što točno mogu opisati je to da sam osjetila snažan bijes, dok sam takoreći u istom trenutku osjetila neopisivi mir i olakšanje. Znala sam da je to Božanska Ruka jer sam tu večer više nego ikada do tada zavapila Isusu želeći da Ljubav Njegova oživi u meni, da  mi On bude na prvom mjestu i odlučila sve predati Njemu. S tim na pameti odbacila sam sve kreme i preparate koje sam do tada koristila. Nisu prošla niti dva dana, a ja sva u čudu shvativši da sam po prvi put nakon višemjesečnog nemira, noć provela u komadu. Tako je bilo i sljedeće noći i noć nakon nje… Bilo mi je potrebno više dana da napokon  shvatim da je Isus uslišao moju molitvu, da je čuo moj vapaj i da me je svojom milošću iscijelio. Iznenadnu  sreću i veselje odlučila sam bez odlaganja podijeliti s ukućanima i rodbinom te sam napisala poruku Ivanu iz Bjelovara (isti dan se i čuli) da i njemu javim radosnu vijest. Pažljivo me saslušao i bio vidno sretan zbog mene i reče mi da i on ima nešto posvjedočiti. Nisam odmah shvatila da se radi o meni. I tako mi prizna da me je uzeo ” na srce” i da je moj  slučaj stavio pred Isusa čekajući Njegovo vodstvo. ( znao je za moj problem i skoro svaki put bi se pomolio kada bi se čuli). Ovaj put se kako reče, baš jako naljutio te postupio kao svaki pravi kršćanin – molio se više dana za redom, slomio moć duhu bolesti, svezao ga , tjerao ga van, zapovjedio da se moje stanje vrati u Božanski Red i na kraju proglasio zdravlje u ime Isusovo. 

Ja sam sada kao nova osoba, puna životne radosti i neopisivo zahvalna našemu Nebeskom Ocu i najvrjednijem liječniku, Isusu Kristu. 

Sada jedva čekam otići na te dogovorene pretrage; ovog puta sa sasvim drugim stavom, a to je da iskoristim ovu priliku i da liječnici posvjedočim o Božanskoj intervenciji. Neću unaprijed pripremati govore i brinuti se kako će to ona protumačiti jer znam da će Duh Božji biti uz mene i da će me On voditi.

Ovo malo simptoma koji su ostali mi dobro čine jer uz pomoć njih mogu osnažiti svoju vjeru u Božansku Riječ, Ljubav i Silu…. I sve što mi se bude dešavalo po putu, Njemu ću srčano predati znajući da je On tu uvijek uz mene i da će se pobrinuti da svaku situaciju kroz koju budem prolazila iznijeti na dobro. 

I hvala tebi Lorense što nam kroz nauk Čiste Istine pomažeš u boljem razumijevanju slova Pisma i što nas tako podučavaš u zauzimanju ispravnog stava spram situacija kroz koje prolazimo.

Puno te volim i šaljem tebi i tvojoj obitelji veliki zagrljaj u Kristu.

E.

***

Ivan svjedoči:

Dragi Lorens, po dogovoru s E. pišem ti svoju perspektivu njezinog slučaja… Prije otprilike dva mjeseca, možda manje, E. i ja se čuli kada mi je spomenula da situacija s njezinim nogama ne prolazi, da je sve gore i da joj strašno zagorčava život pogotovo noću. pošto sam htio to iskreno i ozbiljno adresirati, rekao sam joj da ću osluhnuti oko toga i javiti što mislim kako ćemo napasti situaciju i riješiti u Ime Isusovo. Osjetio sam već tada upliv i odmah zaprijetio duhu koji ju tlači i simptomima da im je odzvonilo i da će morati otići… Kako je vrijeme išlo odlučio sam da uopće neću miješati E. u situaciju i stavljati teret vjere na nju, već da ću na daljinu moliti i proklinjati situaciju bez da joj uopće kažem što radim, znači da bude sve na ‘meni’ pa ću inkognito provjeriti da li je bolje s vremenom. Tako sam svaku večer jedno 10 ak dana do 2 tjedna uz još par ljudi koje sam uzeo na pik da im bude bolje polagao ruke u Duhu i proglašavao pravo stanje stvari, a to je da je E. iscijeljena od Isusa Krista i da duhovi koji čine problem moraju ići jer sam im tako naredio u Ime Isusovo. Nakon tih cca 2 tjedna primio sam mir u vezi situacije i nisam dalje upirao. Nisam ju odmah zvao da provjerim, al sam imao u planu, no nakon nekog vremena dolazi mi poruka od E. da mora pohvaliti Isusa i proslaviti Ga jer ju je iscijelio i oslobodio od njezinog problema… po usporedbi moje i njezine strane izgleda da se iscjeljenje manifestiralo taman negdje kad sam primio mir u vezi problema (dalje će ti ona poslati svoju stranu događanja)

Hvala tebi Isuse, najjači si.

(Visited 6 times, 1 visits today)