Moj susjed o kojem sam već prije pisala, ovaj puta je ušao u salon u suzama i vapio plačući:
,,Ne mogu više izdržati, samoća me ubija, ubit ću se… Ne mogu više.ˮ
Na to sam ušla u razgovor i predložila molitvu. Pristao je… Položila sam ruke u Ime Isusovo i zapovjedila oslobođenje… Izbila ga iz njegovog načina razmišljanja. I njemu sam zapovjedno rekla što treba i kako treba živjeti. Navečer je došao na šišanje na moju zapovjednu uputu (rekao je da nema novaca, no ja sam inzistirala da ga Isus časti, jer je izgledao jako zapušteno i prljavo). Odmah je posvjedočio da mu se, od kad sam molila, potpuno promijenila sfera, otišao pritisak, dobio volju za život, okupao se i presvukao i počeo čistiti stan… Drugi dan je dobio snimljene seminare. Rekla sam mu da budu na slušanju 24/7 jer je to k’o kemoterapija, 24/7 dok se ne osnaži… Dobio je bilježnicu i olovku da zapisuje rečenice koje mu iskoče. Hvala ti Isuse na pobjedi!
Sandra