Jedan od problema sa kojim se često moram sukobljavati (2 Korinćanima 10:4, 5) prilikom posluživanja Božanskog iscjeljenja jeste lažna doktrina koja kaže ‘kako je bolest od Boga nametnut križ kojeg PREMA TOME mi moramo ponizno (pod)nositi’!
Odgovor na to jeste ovaj:
‘Bolest ne može biti od Boga nametnut križ kojeg mi moramo poznizno (pod)nositi budući prvo bolest dolazi od đavla (vidi učenje ‘Bolest: blagoslov ili prokletstvo’ u sekciji ‘Propovijedi’), i drugo jer je Isus na Križu, kao naš Zastupnik, već uzeo na Sebe naše fizičke slabosti i ponio naše bolesti i boli, i prema tome ako ih je On ponio, onda to znači da ih mi ne moramo (pod)nositi!’
Izaija 53:4, 5 + Matej 8:17 + 1 Petrova 2:24 + Psalam 103:2, 3
Ono što mene posebno ‘sekira’ kod ovog štetnog pristupa je sljedeće: Bolest i grijeh su usko povezani, i u Pismu se prikazuju nerazdvojivo, budući je bolest ništa drugo nego posljedica grijeha ili kršenja Božanskog reda Ljubavi, bez obzira tko je, kada i gdje počinio grijeh, da li mi sami na Zemlji, da li naši roditelji ili je pak to posljedica nasljeđa od prvobitnog grijeha otpadništva kojeg donosimo na Zemlju sa sobom a kojeg je Adamov i Evin prijestup samo još ‘naglasio’. Pismo naime kaže, ‘svi su sagrješili i svima je potrebna slava Božja’ Rimljanima 3:23.
***
Pogledajmo sada ovome u potvrdu neka mjesta iz Pisma gdje se grijeh i bolest prikazuju nerazdvojivo, a vi molim lijepo također na to obratite pažnju:
Izaija 53:
4 A On je naše bolesti ponio, naše je boli na Se uzeo, dok smo mi držali da Ga Bog bije i ponižava.
5 Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna – radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše.
6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Gospod je svalio na Nj bezakonje nas sviju.
Mislim da nitko nije toliko slijep ili toliko bedast da ne bi zamjetio kako su ovdje nerazdvojivo isprepleteni ‘bolest’ i ‘grijeh’ i otud također i lijek za njih, koji je ‘Kristov Križ’, što će reći, iscjeljenje od bolesti tijela, tj. spasenje našeg tijela, je bilo izvedeno u Iskupljenju, baš kao i iscjeljenje naše duše, tj. spasenje naše duše od grijeha, budući je ovo potonje uzrok onog ranijeg, prema tome, kada se otkloni uzrok, koji je grijeh, onda se automatski otklanja korijen bolesti i od tog trenutka ova počinje nestajati (u Izaiji 53:6 je na mjestu ‘bezakonja’ nas sviju Hebrejska riječ ‘avon’ koja znači puno više od samo ‘bezakonja’, ona znači ‘bezakonje’, tj. grijeh, i onda još ‘kaznu za grijeh’ i ‘posljedicu grijeha’; prema tome, ako bi razumjeli riječ ‘avon’ onda bi odmah razumjeli kako smo to mi ‘Njegovim modricama izlječeni’ tj. gdje je ta nerazdvojiva poveznica između grijeha i bolesti o kojoj govore stihovi 4-6 u Izaiji 53), što se nekad dogodi trenutno, a nekad pak postepeno. Čist dokaz za to je Psalam 103 gdje se točno govori o Križu i onome što je tamo Isus Krist za nas priskrbio, dakle:
2 Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva Njegova:
3 On ti otpušta sve grijehe tvoje, On iscjeljuje sve bolesti i slabosti tvoje;
I opet, teško da može itko biti toliko bedast i slijep sam po sebi, on to može dozvoliti da drugi naprave od njega, da odmah ne bi uočio kako se u ‘dobročinstva Njegova’ uključuju u jednom dahu ‘svi grijesi’ i ‘sve bolesti i fizičke slabosti’.
Pogledajmo sada kako je to Jakov odredio za Crkvu Božju, čitamo kod njega ovako:
Jakovljeva 5:
14 Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje
15 pa će molitva vjere iscjeliti (riječ je ‘sozo’, stoga je ‘spasiti’ krivi prijevod ovdje) nemoćnika; Gospod će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.
16 Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.
I opet, teško da ima netko toliko slijep tj. bez racionalnog shvaćanja da ne bi odmah uočio kako Jakov ovdje ne dozvoljava ni trenutka predaha u objašnjavanju kako su grijeh i ozdravljenje povezani, jel’ pratite?!
Isto tako uočite kako počinje ova važna uputa za cijelu Božju Crkvu, dakle: Ako je kojim slučajem među vama koji ste iskupljeni Kristovom Krvlju i ozdravljeni Njegovim ranama netko bolestan, dakle ne bi trebalo biti, ali AKO JEST kojim slučajem, onda taj neka hitno zove starješine Crkve i ovi će ga pomazati uljem u Ime Krista Isusa te će molitva upućena s vjerom donijeti iscjeljenje bolesniku. Nigdje on nije rekao, ‘Ako je itko bolestan, neka ponizno nosi svoju bolest na slavu Božju i stoga da bi sebe držao poniznim!’
Pobjeda Sotone je ovdje ta što čovjek koji ne razumije ovaj princip ne povezuje da je bolest od đavla i da je na njemu da vidi koji je njen uzrok u njemu samome i da se dobro preispita i da onda sebe ponovno podloži Gospodu i onda se odupre đavlu, tj. bolesti i tako ozdravi! Jakovljeva 4:7
Vidi se i također iz Isusove službe da je On povezivao bolest i grijeh, recimo u čuvenoj zgodi pored kupališta u Ivanu, 5-o poglavlje:
1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.
2 U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.
3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..
4 Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.
5 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.
6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: “Želiš li ozdraviti?”
7 Odgovori Mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.”
8 Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!”
9 Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.
10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!”
11 On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!'”
12 Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?'”
13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.
14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!”
Da li se ova zadnja rečenica može ikako drugačije povezati osim da će budući grijesi dovesti do daljnjih i gorih oboljenja.
Pogledajmo sada opet iz Isusove službe čuvenu zgodu sa čovjekom kojeg su unijeli kroz krov.
Marko 2:
1 I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.
2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
3 I dođu noseći k Njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.
4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k Njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
5 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.”
6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:
7 “Što to Ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”
8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: “Što to mudrujete u sebi?
9 Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’
10 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na Zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu:
11 “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!”
12 I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!”
Jel’ pratite dinamiku?! 🙂 Dakle, kad su ljudi uzetog spustili Isusu kroz krov, Isus ih je pogledao i rekao: ‘Što to činite?! Vratite ga doma i neka ponizno trpi svoju bolest jer to mu je križ!’, jel’ tako rekao?! 🙂
Nije li možda Isus bolesnom čovjeku rekao nešto što mu recimo nijedan doktor ne bi rekao, naime, ‘otpuštaju ti se grijesi!’, što će reći, ‘prvo ti moraju grijesi biti otpušteni ako ćeš biti ozdravljen od svoje uzetosti!’ Stihovi 9-11 ovo samo potvrđuju!
Pogledajmo sada iz Psalama nekoliko uputa koje ja obično čitam na Seminaru onima koji sebe smatraju tako svetima da nema šanse da su oni nešto sagrješili, dakle:
Psalam 38:
3 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
4 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
5 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
6 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.
7 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
18 Bezakonje svoje ja priznajemi pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
Ovdje se dakle točno vidi da čovjek nema ništa sa zlom koje ga snađe te da u tom slučaju samo treba prebaciti svu krivnju na Boga našeg Oca i sretno nastaviti živjeti na dotadašnji čist način! Drugim riječima, ništa ne treba mijenjati na sebi jer je on tak super da bi bila grehota sebe preispitati!
Psalam 41:
‘Ja rekoh, Gospode, budi mi milostiv! Ozdravi me, jer sagriješih Tebi!’
Vidite opet u jednom dahu, ‘ozdravi’ i ‘sagriješih’! Što slijedi je totalni hit!
Psalam 107:
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć’ svoje opačine:
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
Zbog čega su bolovali? Zbog bezakonja svojih! Što je On napravio kad su zavapili u pokajanju, pa ozdravio ih je! Nije rekao, ‘to vam je križ, nosite ponizno!’
Da li razumijete da je stav ‘strpljivo podnositi bolest jer je to križ’ istoznačan stavu ‘ne obraćati pažnju na svoje grijehe, ne kajati se i time ostati u njima tj. i dalje činiti iste grijehe?!’
***
Jedino mjesto u Pismu, i naravno neupućeni ljudi se baš toga uhvate u neznanju da se doktrina ne može izvoditi na osnovu jedne jedine izjave već da se moraju porediti izjave iz cijele Riječi u svezi neke teme ili problema, dakle jedino mjesto u Pismu gdje se ne povezuje grijeh sa bolešću jeste ono iz Ivana 9 gdje čitamo:
1 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja.
2 Zapitaše Ga Njegovi učenici: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?” – obratite pažnju da je ovo grijeh-bolest gledanje na stvar među najbližim Isusu učenicima bilo pravilo, što će reći, da su oni u Njegovu društvu stalno dolazili u susret baš sa ljudima čije su bolesti bile povezane sa grijehom!
3 Odgovori Isus: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.”
E sad, ovo je onda izuzetak, no to ne mijenja pravilo, jel’ pratite?! Uostalom, ovo je možebiti slučaj gdje nisu direktni grijesi uzrok bolesti već jednostavno pala priroda čovjekova, jer su se ‘djela Božja’ ili ‘Božja pravednost’ očitovali baš kod takvog stanja stvari u čovječanstva (Rimljanima 5:20), što je ovdje svejedno morao biti slučaj jer Isusovo Iskupljenje još nije bilo stupilo na snagu!
***
U svakom slučaju, ako čovjek razumije ovu dinamiku grijeh-bolest, onda će mu biti jasno što znače uvodne riječi, da je ‘Iscjeljenje našeg tijela osigurano u Iskupljenju kojeg je Isus ostvario na Križu’, budući je tamo Isus u Sebi dokinuo grijeh (Hebrejima 9:26) a kada je dokinut grijeh, koji je korijen bolesti (sjetite se opet riječi ‘avon’ jer je Isus u Sebi dokinuo ‘avon’, znači cijeli paket ‘grijeh-kazna-za-grijeh-posljedica-grijeha’), onda je to kraj bolesti u onog koji doista primi Isusa Krista i pravednost Božju u njemu, tj. otpuštenje grijeha po Njemu, i zatim Isusa Krista kao svog Iscjelitelja kako uostalom prekrasno objašnjava E.W. Kenyon u odlomcima iz njegove poznate i važne knjige ‘Isus, Iscjelitelj’ o čemu odmah ispod.
Ova metoda primanja iscjeljenja od Isusa Krista je sasvim sigurno najbolja (isključuje posrednika i time čovjeka dovodi u takav jedan blizak odnos sa Ocem nebeskim da se to ničime ne može zamjeniti; nadalje, čovjek koji ovako primi iscjeljenje, on je odmah postao živa propovijed o vjeri i istinitosti Pisma, i stoga je kao takav od velike koristi za Božji Vinograd te odmah može drugima potpuno uvjereno prenositi istu Istinu), no za primiti Božansko iscjeljenje na takav način čovjek treba biti dobro utemeljen u Riječi i imati čvrstu vjeru u Božja obećanja tamo, tj. mora biti sasvim uvjeren da Bog nikad ne laže, i da ako je On nešto rekao u Svojoj Riječi da je to onda činjenično stanje stvari u koje se mi onda možemo sasvim pouzdati i sukladno tome djelovati tj. uređivati naš život!
Drugim riječima, čovjek se ovim pristupom iscjeljuje tako što čuje Istinu da smo ‘mi Njegovim ranama VEĆ iscjeljeni’ (1 Petrova 2:24), prihvati je u srce sa potpunim povjerenjem u Božju Riječ, tj. u Boga Koji nikad ne laže (Titu 1:2) i zatim se počne ponašati kao da se iscjeljenje već ostvarilo i u njegovu tijelu (kažem ‘i u njegovu tijelu’ zato što je ono u ovom slučaju već bilo ostvareno u njegovu duhu čim je tamo primio u potpunoj vjeri Riječ ‘On sam uzme na sebe naše fizičke slabosti i ponese naše bolesti i boli’ i ‘Njegovim ranama vi ste bili iscjeljeni’, te počne ispovijedati ‘Sasvim sigurno je On uzeo na Sebe moje fizičke slabosti i ponio moje bolesti i boli, Njegovim ranama ja sam iscjeljen!’), znači počne ispovijedati Pismo ‘Njegovim ranama ja sam iscjeljen!’ i hodati u toj pobjedi što će reći činiti stvari koje nije mogao činiti kao bolestan (činiti stvari koje bi činio da je zdravlje već očitovano u tijelu)! Ako on to napravi nepokolebljivom vjerom iscjeljenje se ne može podbaciti materijalizirati!
Ovo naravno nije jedina metoda kako se čovjek može iscjeliti, tj. primiti iscjeljenje, no ja se slažem sa E.W.Kenyonom koji kaže kako je ona najbolja dokazujući to ovako:
Problem iscjeljenja je problem vjerodostojnosti Riječi (integrity of the Word). Mnogi to nisu nikada prepoznali, no Riječ Božja je iscjelitelj i u današnje vrijeme.
Bog je u Kristu izveo savršeno Otkupljenje. U Otkupljenju je savršeno iscjeljenje za svakog vjernika; ali radi nedostatka poznavanja Riječi, Kršćani svugdje su bolesni.
Ne postoji problem bolesti. Postoji jednostavno problem vjernikova spoznavanja njegova nasljedstva u Kristu.
Kada je Ivan Krstitelj rekao (Ivan 1:29), “Evo Jaganjca Božjega Koji odnosi grijeh svijeta!” on je dao javnu obavijest da je ovaj Čovjek Kojeg je on krstio bio zamjenik-za-grijeh (sin-substitute) i zamjenik-za-bolest (sickness-substitute) za ljudsku rasu.
Grijeh i bolest dolaze od istog izvora.
Sotona je autor oboje. Ja Sam siguran da je Božji red da vjernik treba biti onako slobodan od bolesti kako je slobodan od grijeha. On bi trebao biti slobodan od straha od bolesti kao što je od osude za grijeh…
Očev je plan da svaki vjernik treba znati što nam Petar govori u 1 Petrovoj 2:24: ‘On Koji u tijelu Svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; On Čijom se modricom izliječiste.’
On želi da znamo da kada je položio naše grijehe i bolesti na Isusa i Isus ih je odnio, to je bilo sa ciljem da grijeh i bolest više nemaju prevlast nad nama.
On želi da znamo na drugom mjestu, da grijeh i bolest ne pripadaju Božjoj obitelji.
Ako se među vama nalazi itko bolestan, to je poradi niskog stupnja poznavanja naših prava i povlastica u našem Otkupljenju (!!!). To je zbog nedostatka znanja o činjenici da je Bog, polažući naše bolesti na Krista, riješio problem bolesti u Otkupljenju (!!!).
Mi bi trebali biti slobodni od straha od bolesti kao što smo slobodni od osude za grijeh. Oboje su od protivnika…
Kada prepoznamo činjenicu da su naše bolesti bile položene na Krista, i da je On ponio naše bolesti u Njegovu tijelu na drvo, i da smo Njegovim modricama iscjeljeni, to će biti kraj vlasti bolesti u našim životima.
Ali ovo znanje nema nikakve vrijednosti dok naše srce ne kaže, ‘SASVIM IZVJESNO je On ponio moje bolesti i moje boli, i Njegovim modricama ja sam iscjeljen’, baš kao da ste bili jedina bolesna osoba na svijetu…
… Riječ kaže da ste iscjeljeni, naviknite se djelovati sukladno Riječi.
***
Riječ izjavljuje da smo ‘Njegovim modricama mi izlječeni (Izaija 53:5).’
Cijeli problem je naše priznavanje (prepoznavanje) apsolutne istinitosti te Riječi.
Ne pokazuje dobar ukus tražiti Ga da nas iscjeli, je On je to već napravio.
Ova me je Istina šokirala kada sam je prvi puta vidio. On je izjavio da mi JESMO iscjeljeni; prema tome mi JESMO.
Jedini je problem doći u savršen sklad sa Njegovom Riječi.
Ako On izjavljuje da smo iscjeljeni, onda je naš dio zahvaliti Mu za djelo koje je On već ostvario…
…Obnovljen um vidi kako je sve što treba biti napravljeno za iscjeljenje hvaliti i slaviti (praise) Oca zbog toga. On kaže, ‘Moje bolesti su bile položene na Isusa i On ih je otklonio (put them away). Ja zahvaljujem Ocu da je to napravljeno.’
Bol može biti tu. Ranjavost (bolnost) može biti vidljiva. Ovi su ništa doli svjedočanstva osjetila.
Mi odbijamo slušati svjedočanstvo naših osjetila. Mi prihvaćamo Riječ Božju i djelujemo sukladno Njoj. I onako sigurno kao što Bog sjedi na Njegovu prijestolju, On će tu Riječ obistiniti u nama.’
F.E Kenyon ‘Isus, Iscjelitelj – pogl V’
***
Postoji još jedna metoda iscjeljenja za koju ja vjerujem kako je najbolja. Izaija 53:3-5, ‘Sasvim je izvjesno da je On naše bolesti ponio, naše je boli na Se uzeo, dok smo mi držali da Ga Bog bije i udara i muči.’ On je bio udaren sa našim bolestima.
‘Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna – radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše.’ Izaija 53:5
Ovdje je apsolutna izjava činjenice da smo Njegovim ranama iscjeljeni.
1 Petrova 2:24, ‘On koji u tijelu Svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; On čijim se modricama izliječiste.’
Matej 8:16, 17, ‘Da se može ispuniti što je rečeno po Izaiji proroku: On Osobno je uzeo naše nemoći, i ponio naše bolesti.’
Ovi stihovi iz Pisma potvrđuju da nam iscjeljenje pripada. Mi jednostavno znamo da smo Njegovim modricama iscjeljeni. Mi se zahvaljujemo Ocu za naše savršeno izbavljenje. Nije nužno da se molimo, ili da tražimo Oca da nas iscjeli.
[Otkrio sam da kada mogu dokazati kroz Riječ, da su naše bolesti bile položene na Isusa, i bolesni čovjek prihvati tu činjenicu, on je trenutno iscjeljen.
Sve dok mi mislimo da je bolest čisto fizička stvar, mi nećemo dobiti naše izbavljenje.
Ali kada znamo da je ona duhovna, i mora biti iscjeljena Božjom Riječju, jer sjetite se On je rekao, ‘On posla Svoju Riječ i iscjelio ih je’, Psalam 107:20, onda iscjeljenje postaje stvarnost. F.E Kenyon ‘Isus, Iscjelitelj – pogl VIII’]
Mi znamo da je On rekao, ‘Njegovim modricama ste iscjeljeni.’ Nedaće u našim tijelima su bile položene na Isusa. On ih je po(d)nio. Mi ih ne trebamo (pod)nositi.
Sve što nam je potrebno je prepoznati (priznati) i prihvatiti tu činjenicu. Mi odbijamo dopustiti bolest u našim tijelima. Mi smo iscjeljeni.
[Mi Mu prilazimo sa svim našim bolestima znajući da su sve te bolesti bile položene na Isusa.
Onda nije pravo da ih mi trebamo (pod)nositi. Protivnik nema pravo položiti bolesti na nas, budući su one bile položene na Krista.
Ja mogu reći Ocu, ‘Da li vidiš što je protivnik učinio u mojem tijelu? U Ime Isusa ja primam izbavljenje od ove stvari sa kojom me Sotona udario.’ Ja šapućem u mojem srcu, ‘Njegovim modricama ja sam iscjeljen’. Bol mora otići. Gomile ljudi su bile tako iscjeljene u sadašnje vrijeme kroz naše posluživanje. F.E Kenyon ‘Isus, Iscjelitelj – pogl XIV’]
Svaki vjernik bi trebao kompletno razumjeti da je njegovo iscjeljenje bilo izvedeno do kraja (tj. potpuno/savršeno izvedeno) u Kristu.
To bi značilo kraj kroničnih nezgoda u tijelu vjernika.
F.E Kenyon ‘Isus, Iscjelitelj – pogl IX’
***
On vas je već iscijelio.
U Očevom umu, vi ste iscjeljeni.
Isus zna da je ponio vaše bolesti.
Kako li Ga mora boljeti kad vas čuje govoriti o tome kako ih (bolesti) sami morate nositi.
Naučite se reći: ‘Ja sam iscjeljen jer je On obavio taj posao (did that work) i zadovoljio Vrhovni Sud Svemira.’
To vas oslobađa.
Grijeh (bolest) neće gospodariti nad vama (Rimljanima 6:14) budući ste vi Novo Stvaranje.
Kada ste bili iscjeljeni? Kada je Isus porazio Sotonu i oduzeo njegov autoritet i uskrsnuo ti si bio iscjeljen.
E.W. Kenyon ‘Isus, Iscjelitelj – XVI’
***
Da li si ikada shvatio da ti iscjeljenje pripada, da za njega ne moraš moliti?!
Ja nikada nisam čuo tako nešto.
Istina je, dopusti da ti dokažem! Izaija 53:4 čita: ‘Sasvim izvjesno On je ponio naše bolesti i nosio naše boli…’.
Što Riječ kaže da je On učinio sa našim bolestima i bolima?! Da li razumiješ da se svidjelo Jehovi da Ga udari? Da Ga razboli našim bolestima?! (Izaija 53:10)
Ja to nikada nisam tako vidio. Želiš reći da je Bog ustvar(nost)i položio moje bolesti na Njega, i učinio Ga bolesnim sa mojim bolestima?!
Da, to je što Riječ izjavljuje!
On Ga je učinio grijehom sa tvojim grijesima da ti možeš biti Pravednost Božja u Kristu; 2 Kor. 5:21. On Ga je razbolio sa tvojim bolestima da bi ti mogao biti savršeno zdravim u Kristu.
To je dar. Iscjeljenje ti pripada sada, tvoje je dok Mu zahvaljuješ za njega.
Bog je stavio tvoje bolesti na Njega. On ih je podnio. On je bio udaren i istučen od strane Boga i pogođen sa tvojim bolestima. Sotona nema pravo staviti na tebe ono što je Bog stavio na Isusa.
Kada ti ovo spoznaš u srcu kao što znaš druge činjenice u životu, (recimo, kao što su 2 + 2 = 4 u matematici), ti si završio sa svojom bolešću.
Ti ne možeš biti bolestan kada spoznaš ovu činjenicu, spoznaš je na isti način kao što znaš da je Bog stavio na Njega bezakonja nas sviju!’
E.W. Kenyon ‘Isus, Iscjelitelj – XX’
***
Završit ću ovdje sa jednom istinitom zgodom koja prekrasno oslikava cijelu ovu važnu misao. Ja vas molim da obratite dobru pažnju na način kako je ova smrtno oboljela žena primila iscjeljenje, tj. što je dovelo do te drastične promjene u njezinu umu koja je onda rezultirala u iscjeljenju:
Djeluj u skladu sa Riječju
Gospođica u državi New York, koja je bila u krevetu sa tuberkulozom tijekom nekoliko mjeseci, se jednog popodneva razmišljala o Svetom Pismu. Ona je bila divan Kršćanin, ali nije nikada bila čula Istinu o Božanskom iscjeljenju.
Dok je tako ležala u krevetu meditirajući na drugo poglavlje 1 Petra, došla je do stiha 24:
‘On Koji u tijelu Svom grijehe naše ponese na drvo.’
Dok je ovo čitala, zaplakala je od zahvalnosti radi spasenja kojeg je Isus priskrbio za nju. Ona se veselila budući je On ponio njezine grijehe i radi predivnog doživljaja spasenja kojeg je uživala. Ona je znala da kada tuberkuloza dokonča njezin život, ona će biti spremna umrijeti.
Dok se tako radovala nad ovim velikim milosrđem opraštanja, ona je odlučila čitati dalje:
‘Čijom ste modricom bili iscjeljeni.’
Pogledala je nazad na prvi dio toga stiha i zamjetila da je Isus ponio njezine grijehe. On je to VEĆ napravio. To je bilo u prošlosti. To je bilo završeno, i stoga je ona bila spašena. Ona je to znala. To je za nju bilo stvarno. Nitko ju nije mogao nagnati da u to posumnja.
Ali što u svezi ovih drugih riječi u istom stihu? Čijom ste modricom bili iscjeljeni. Jel bi mogla biti istinita? Da li je značila ono što piše? Da, mislila se, mora biti istinita. To je Riječ Božja.
Obećanje pretvoreno u Praksu
‘Majko’, pozvala je glasom oslabljenim pustošenjem tuberkuloze, ‘da li si znala da je Bog rekao u Njegovoj Riječi da sam bila iscjeljena?’
Njezina je majka odgovorila, ‘Zašto, draga, na što misliš?’
‘Pogledaj ovdje’, kćer je rekla, sa suzama radosti koje su tekle niz njezine obraze. ‘Slušaj ovo. Biblija kaže, ‘Čijim ste modricama bili iscjeljeni.’ To se mora odnositi na mene. To je prekrasno! Ja to nikada prije nisam vidjela. Samo pogledaj na to! Čijim ste modricama bili iscjeljeni. Majko, to je VEĆ bilo učinjeno. Ja Sam iscjeljena! Donesi moju odjeću. Dovedi je ovdje. Ja sam iscjeljena. Oh, to je prekrasno!’
Majka je učinila sve što je mogla da umiri njezinu kćer i zadrži je u krevetu. Ona je izbjegla donijeti joj njezinu odjeću. Ali kćer je zapitala,‘Zar nas nisi podučavala da vjerujemo cijeloj Riječi Božjoj? Zar nas nisi odgojila da vjerujemo svakoj riječi Biblije?‘ I majka nije mogla kontrolirati radost njezine kćeri.
Raniji pacijent tuberkuloze se ustala sama od sebe, obukla njezinu odjeću, napustila sobu, vikala kroz kuću, i bila je kompletno iscjeljena. U manje od tri tjedna, ona je povratila normalnu težinu i bila kompletno vraćena u zdravlje.
Što se dogodilo? Ona je započela tretirati Riječ Božju kao direktno otkrovenje onoga što je On gorljiv učiniti za nju. Kada je vidjela što je On rekao u Njegovoj Riječi, i povjerovala, to je stvorilo vjeru; Vjera dolazi slušanjem Riječi Božje (Rimljanima 10:17). Božja iscjeliteljska sila je prošla kroz njezino tijelo i ona je bila izbavljena (Rimljanima 8:11).