Bila sam na molitvi kod jedne mlade cure po uputstvu našeg Apostola jer joj je dijagnosticiran tumor na mozgu. Uslijed toga ju je duh epilepsije počeo tlačiti i tako je u panici nazvala Lorensa koji je onda mene nazvao.
Otišla sam k njoj i neko vrijeme sam molila za mozak, uz polaganje ruku. Usred toga duh epilepsije se očitovao, počelo joj se tresti tijelo i ruke su se počele grčiti. Ja sam zapovjedila, u Ime koje je iznad svakog drugog imena po Fil. 2. 9-11, u ime Isusa Krista sam se suprotstavila tom duhu kako bi nastavila neometano moliti za mozak. Od tada navedeni duh epilepsije se više nikada nije vratio i ja sam neometano mogla nastaviti moliti za mozak i ne samo taj dan, već i narednih par dana.
Dok sam tako molila za tu mladu ženu, njena mama je držala ruke na njenom tijelu i tako je ona primila ponovo iscjeljenje od jakih bolova u kičmi koja je bila oštećena.
Ivana
