‘Međutim, onaj koji polaže njegove ruke na nekoga to mora učiniti u Moje ime, inače njegov tretman neće biti od nikakve dobrobiti. Traži se nepokolebljiva vjera i jednako čvrsta vjera, i takav jedan čin mora doći direktno iz srca i biti potaknut istinskom Ljubavlju prema bližnjemu. Onda ova sila Ljubavi teče poput nježne rose kroz vrške prstiju onoga koji ga obrađuje u živce bolesne osobe, iscjeljujući najgoru bol.’
Od Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u knjigu ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/40:2 ‘
… Inače jučer sam bio kod naših dolje ispod bake i dide na dogovorenu intervenciju… Dona Lita i Don Antonio … ma to vam je nešto fantastično mogu vam reći … koliko Ljubavi za nas imaju ti ljudi … a onda i obrnuto … i tako smo se Dona Lita i ja odvojili u jednu od soba … ali uskoro je i Don Antonio došao k nama … i onda mi je objasnila problem, naime, auto ju je pogodio i potrgao joj desnu nogu … ima metalnu šipku duž cijelog bedra jer joj kost radi starosti ne zarasta … a ima i operirano koljeno u kojem je plastična proteza … znači ima jedno 40 šavova sve skupa… i to je boli stalno pa je na tabletama za bolove … i hoda sa mukom i sa štakom …
Isto tako, obadvije ruke ne može dizati onako normalno … imala je operaciju na lijevom ramenu …. i obadvije je bole … a u lijevoj nema snage za dizati je bez pomoći druge!
Ja sam fino donio zapisano u notesu na Španjolskom Marka 16:18 te sam joj na miru objasnio cijeli postupak čitajući joj nekoliko puta tu Riječ … Isus mi je dao jezik pa je sve bilo tečno i shvatili su da je Isus u kojeg gledaju … da sam ja sprovodnik za Božjeg Svetog Duha… da ona mora imati srce otvoreno za Njegovu Ljubav … da se to događa kroz zahvalnost … da te neke rečenice iz Svetog Pisma treba usaditi u srce … što ću joj danas isprintati … da je On tu odmah pored nas da potvrdi Svoju Riječ (Marko 16:20)… i kad smo se tu sve dogovorili … onda je ona fino sjela na fotelju … ja kleknuo ispred nje … i prvo se molio za desnu ruku… ta koja je više boli … molio sam na Hrvatskom … i rekao sam im otprilike što ću moliti … a ona je bila sa zatvorenim očima i gledala u Isusa i zahvaljivala … Don Antonio stajao na nogama kraj fotelje …
Ja sam baš u istinskoj Ljubavi prema toj ženi i njemu … nije uobičajena situacija pa mi je teško objasniti jer se ne viđa često ali eto, vjerujte mi na riječ da je to iznimna Ljubav … i to se sigurno i osjetilo u molitvi (vidi uvodni citat)… nakon toga sam rekao da se digne i ruku podigne … i na njezino veliko čuđenje ruka je više nije boljela … najprije nešto malo boli ostalo … pa ode skroz … što će reći … dizala je ruku iznad glave što nije mogla, i to bez boli … koja je do tada bila stalno prisutna …
Onda smo prešli na nogu … tu sam se molio još jače i odlučnije jer je tu najveći problem … zapovjedio sam i kreativno čudo … i zarastanje … i snaženje … i obnavljanje … i tu su sad već obadva bili u nevjerici jer je nju noga skroz prestala boljeti a ona je počela bez štake hodati normalno i brzo po stanu …. Don Antonio je bio sav naježen … Isus se slavi … Dona Lita plače … a ja hoću odletjeti iz kože … ma hvala ti Isuse!
Žena koja nije mogla stajati na nogama bez štake … koja se i uz pomoć te štake kretala sa mukom, znam jer smo se prekjučer sreli pa sam vidio da jedva vuče noge, sada stoji na jednoj nozi a drugu, tu do nedavno jako bolnu i maltene nepokretnu, onako slobodno i radosno brzo diže i spušta kao u nogometu da se razgibava … he, he, he … volimo Isusa! Onda smo se malo više grlili i ljubili i izjavljivali Ljubav … pa smo nastavili sa lijevom rukom … nakon prve molitve je skoro sva bol išla … ali je ostalo još malo … pa sam onda još jednom molio … i onda je i ta ruka slobodno letjela u zrak koliko je mogla … jer je radi postavke kostiju spriječen slobodan zamah … no i tu je bol išla i vratila se snaga – jer da ponovim, nije mogla tu ruku dignuti radi nemoći! Opet suze … opet radost … ljubljenje grljenje … i zahvale Isusu!
Onda poduka o tome da čovjek mora stalno imati srce otvoreno za Isusa i prema Njemu … da treba biti u zahvalnosti cijeli dan … i da tako održava iscjeljenje! Oni su to razumjeli … Izgrlio ih i izljubio i rastali se u Ljubavi … hvala ti Isuse!
***
Onaj dan išao da ću Dona Liti isprintati Izaiju 53:4-6 + Marka 16:17, 18, 20 da ima za čitanje, po dogovoru … kad me zove Šuški i kaže, ‘Šuški, imamo situaciju!’, ja dolazim a ispod vrata onako pogurano 50 Eura … nakon ‘dužeg’ razmišljanja zaključili smo da mora biti da je Isus tu umiješao Svoje prste!
Bili onda kod tete Lite navečer, pokazati joj filmić sa svadbe i ona otvara vrata i diže obadvije ruke i viče Zoranu: ‘Vidi, ja sam jedna prava senorita!’, hoće reći, ‘živahna kao curica’!
Iscjeljenje ne da je sačuvala nego se i dodatno pojačava učinak u cijelom tijelu a ona štogod da radi po kući zahvaljuje Isusu i slavi Ga!
I naravno, čitala je isprintani materijal koji sam pak ja njoj gurnuo pod vrata! – volimo Isusa!
***
Odem ja sljedeći dan u šetnju i da ću kupiti snickers dupli za trening i ujedno metalnu spužvicu za ribati lončić, kad evo pred ulazom u samoposlugu Dona Lita … i vidim je s leđa kako priča sa jednom ženom u kolicima … i prvo uočim da nema štake … naravno, to je prvi puta u tko zna koliko vremena, preko godinu sigurno … i onda ju je pitala ta žena što je sa njezinom štakom, a ona će ‘mladac koji živi kod mene me iscijelio’, odmah daje ispovijed vjere he, he, he … i sad njih dvije u priči i to vezano za sastanak sa njom … ali je prvo htjela mene pitati pa sam rekao da nema problema neka samo dogovara sve koga god!
Onda je htjela da je čekam i da idemo zajedno doma … pa mi je platila na kasi snickers i spužvice … i tako hodamo prema doma i priča ona meni kako je bila u jednom selu jučer na brdu i pitao ju je prijatelj neki starček, kaj joj je sa štakom, kaže ona, ‘Mladac koji je kod mene me iscijelio!’, i evo ga, oće i on konzultacije … tj. vezano za molitvu …
U svakom slučaju … rekoh joj, jer i tu nije htjela ništa reći dok me ne pita, rekoh joj da neka samo dogovara kad god nekog ima tko boluje …
U Ljubavi Isusa Krista…
Jedinog… Predivnog… i Najvećeg!
Lorens 🙂