Prostor je u kuli Dioklecijanove palače baš bio zanimljiv za održavanje ovakve vrste Seminara … a i sam raspored stolica, kružno u dva reda, je također bio poseban … sve u svemu … krenulo je sa nekih 30-ak ljudi … a završilo sa skoro duplo više toliko nakon 10 dana… i vjerujem da je Seminar duže trajao da bi taj broj samo rastao (po mojoj procjeni sigurno je još nekih 15-ak ljudi dolazilo dan-dva poslušati)… tako da ćemo na jesen uzeti veći prostor i produžiti na 14 dana! 🙂
Već u periodu prije Seminara dogodilo se jedno znakovito iscjeljenje … naime, jedna je žena došla kao novi član na moju jutarnju mail-listu… ona je Katoličke pozadine… te je nekih par dana prije Seminara… a nakon što se upoznala sa Istinom da Iscjeljenje pripada svakom vjerniku SAD I ODMAH po Isusu Kristu, tj. da se ne mora čekati na neku posebnu ‘ako je Tvoja volja’ intervenciju s Božje strane, drugim riječima, da je Iscjeljenje od svake slabosti i nemoći UKLJUČENO u Iskupljenje tj. Kristovu žrtvu na Križu (Izaija 53:4, 5; 1 Petrova 2:24; Matej 8:17) i da je već uručeno svim vjernicima kao ‘dar milosti’ koji samo trebaju znati kako ga primiti … ona je po prvi puta prihvatila tu Istinu po vjeri … te makla štaku uz pomoć koje je morala hodati … tj. bez koje uopće NIJE MOGLA hodati kako su obadva njezina kuka bila oštećena, jedan posebno, pa bi joj noga po njezinim riječima ‘propala’ kao da je nema… uz procjenu doktora da će morati na operaciju ili čak ostati u takvom stanju do kraja života (u svojim je srednjim godinama) … ona se dakle pomolila Isusu, makla štaku, te zakoračila u vjeri … i on ju je iscjelio … i evo je sada … hoda normalno i slavi JEDINO Isusa Krista Iscjelitelja! (Djela 14:7-10; Djela 3:1-9, 12, 16; Djela 9:32-35)
Nije ni čudo što je onda prisustvovala na svim predavanjima … te sa sobom dovodila rodbinu i prijatelje :)!
Evo i mojih komentara:
Dakle kad bih morala u kratko (!) iznijeti glavnu poruku sa seminara to bi bilo:
1. Isus Krist – je jedini po kojem se možemo i moramo približiti Bogu Ocu Našemu, jer je po Njemu i u Njemu Bog osobno nama (ponovno) otvorio put do Sebe.
2. Isus Krist je stvarnost i živ i sada je tu!… OVO JE STVARNOST I ISUS KRIST STVARNO USKRSNUO I STVARNO JE ŽIV I DAN DANAS JE ISTI KAO I PRIJE DVIJE TISUĆE GODINA… Obratite se Njemu živome i jedinome koji nas je svojom krajnjom poslušnošću Bogu Ocu Našemu iz Čiste Ljubavi vlastitom krvlju i žrtvom na križu otkupio! Živimo dostojni te žrtve!
A sada malo više o mom iscjeljenju uz pomoć Isusa Krista:
Imam 46 godina, vjernica sam, Katolkinja. Uvijek sam imala neki svoj unutarnji vrlo osoban odnos s Bogom, ali preko Majke Božje kojoj sam se uvijek obraćala svojim molitvama i koja je za mene bila put približavnja Bogu. Mnoge milosti sam tijekom života primila na taj način – pa nisam ni na koji način imala dvojbe je li to dobar put ili ne… U principu sam životu išla u susret s povjerenjem da ništa nije slučajno, da je moj život moja odgovornost za datu šansu – iz čega sam razvila jednu jako široku lepezu različitih aktivnosti i u svima bila prilično uspješna (po vanjskim mjerilima)….ali ipak sam svako malo ponovno osjećala poriv za više i dalje – jer netom ostvarena pozicija ili uspjeh nije imao svojstvo trajnog ispunjenja duše zadovoljstvom…nekako sam uvijek imala dojam da u životu mora biti još nešto više – pa neću valjda na kraju svog života zbrajati koliko sam tona suđa i robe oprala, hrane skuhala i pojela, prašine izmela, novaca zaradila i potrošila…život mora da ima neki dublji smisao iznad ovih trivijalnih svakodnevnih zadataka! – to je bila moja slutnja, ali svi sa strana koji su znali za moj način gledanja su me iako s ljubavlju, ali ipak u čudu gledali o čemu ja pričam…
Prije 3 godine su moji problemi na poslu pokrenuli lavinu u duši – suočila sam se s jednim iskustvom s kojim nikako nisam uspjevala iznaći načina da iz te situacije izađem u unutrašnjem miru i zadovoljstvu. Počelo s neurodermatitisom na proljeće 2010 – a da bi lani krajem ljeta 26.09.2012. završilo s dijagnozom: koksartrotske promjene oba kuka, s displazijom lijevog kuka – uz preporuku specijaliste: da prilikom hoda obavezno koristim štaku i nadam se da ću što kasnije doći kod njega u operacijsku salu, jer je jedino rješenje proteza – umjetni kuk! Da sam bar 15-tak godina starija da bi me s ovakvom slikom odmah ostavio na operaciji! – srušio mi se svijet!
Ja koja sam uvijek bila aktivna na svim poljima, majka troje djece, veliki optimist …da mi je budućnost operacija kidanja moje kosti i ugradnja neke umjetne – brrrr…. Prvotno sam pala u očaj i tugu – da bi me prijateljica nagovorila na drugi pregled kod doktora fizijatra – tog jutra 01.10.12. sam uz pomoć štake (na koju sam se još privikavala!) došepesala u Toplice u Marmontovoj ulici – doktorica mi je ponovila da situacija nije bajna, ali ako se ozbiljno i aktivno postavim, istina da mi ništa ne može obećati, ali da će kroz fizikalnu terapiju pokušati najviše moguće ojačati tu nogu – pa što bude. Probudila mi je dišpet i pokrenula me iz dubine duše. Kad sam izašla iz Toplica dok sam išla prema firmi – na vrh ulice sam vidjela crkvu Gospe od Zdravlja – i to sam doživjela kao znak s neba – i prvo sam otišla u Crkvu pomoliti se za tu tanku šansu koju sam naslutila u iznesenom stavu doktorice. Slijedećih 6 mjeseci sam uporno išla na terapije, svakodnevno molila kao i inače za svoje bližnje, molila sam za blagoslov moje terapeutkinje, za blagoslov da razumijem zašto mi se sve ovo događa… Paralelno sam primala i terapiju homeopatijom… U jednom trenutku liječnik homeopat mi je čak poslao meditativnu molitvu za povezivanje s Božanskim strujanjem života u meni u kojoj je glavni motiv bio Krist i rečenica: “JA SAM KOJI JESAM” – To me je baš onako pogađalo gdje treba, iako nisam još ništa slutila gdje će me to dovesti…a dovelo me Isusu Kristu 🙂
Naime, spletom okolnosti u siječnju 2013. od strane jedne poznanice sam počela zaprimati prosljeđene mailove nekog Lorensa N. 😉
U početku ni najmanje nisam imala ikakve predodžbe da je to vrijedno čitanja – sve je to zvučalo vrlo čudno na prvi pogled, a i imala se sasvim dobar i prisan odnos s Ocem Nebeskim, pa mi se nije dalo pomodarski “tražiti kruha svrh pogače”, a posebice danas u poplavi svega i svačega što se prodaje pod duhovnost!
Nakon nekog vremena, krajem siječnja me nazove poznanica raspitujući se kako mi sve to izgleda, budući je jedan od ranijih mailova odnosio tematski na idolopoklonstvo tj. Moljenje Majci Božjoj – misleći da će to izazvati neku rakciju…No kako ja nisam na to uopće ragirala to ju je ponukalo na poziv. Moj odgovor je bio da to meni ni najmanje ne smeta jer da sam ja svjesna da u pozadini svih mojih molitvi Majci Božjoj u konačni je cilj sam Bog – pa ne vidim tu nikakav problem, jer da sam skroz fulala, tada ne bi do sada uslišavao moje molitve…i time je tema za mene bila završena. Istina da nisam s krajnjom ozbiljnošću čitala te mailove, već dosta površno…ali onda me početkom ožujka ponovno nazvala poznanica navodeći da autor mailova dolazi u Split i da bi me željela upoznati s njim. Naravno da sam odmah pristala, jer sam takva da bih, što se kaže: i “crnog Ciganina” išla upoznati otvorena srca, pa potom na temelju tog osobnog iskustva donosila zaključke o osobi….No kako se bližio dan susreta ja sam odlučila pomnije pročitati što taj Lorens piše – jer kako ću se upoznati s osobom čije mailove primam evo već tri mjeseca a zapravo ne znam o čemu piše! …i tako počnem ja čitati – prvo mi je bilo čuđenje o načinu i pristupu, jer još nikad nešto takvog nisam susrela – a čitala sam jako puno knjiga duhovnog, religijskog sadržaja – iz njegovih tekstova izbijala je jedna posebna energija koja me “mantala”, ubacivala u neki vrtlog duha – skroz neki novi osjećaj…Indikativni su bili naslovi i teme – jer je upravo govorio o stvarima koje su i meni stajale u duhu kao stožerne poruke: Ne živi čovjek samo o kruhu, već o svakoj Riječi koja izlazi iz Božjih usta….Način kako je o toj temi pisao tijekom više mailova skroz mi je duša odmah prepoznala kao suštinski istinitu – odmah mi je legao u okvir mojih intimnih razmatranja na tu temu – samo što je on to skroz dosljedno i do kraja razradio kao da je to najsvježija aktualnost iz Kraljevstva Božjeg – kao da slušam i gledam udarne vijesti Dnevnika a koji govori o spasenju odmah i sada cijelog svijeta!!! I tako ja ponukana sadržajem mailova jednog jutra 25.03.13. prilikom ustajanja odlučim staviti u pogon molitvu Bogu po Isusu Kristu: I na svoj nemušti način s povjerenjem i s intuitivnom svijesću o sili koja se krije u imenu Isusa Krista naložim svim bolovima i bolestima kostiju i kuka da odstupe iz moga tijela budući sam ja voljna biti Kristova suradnica za uvećanje Kraljevstva Božjeg ovdje i sada i shodno tome cijelo svoje tijelo stavljam na raspolaganje Bogu, a onda neka On podupre po Isusu Kristu, kako bih mogla ići kroz dan kao suradnica svjetla….i krenem u dan. Moram reći da mi tada još ništa od onog što Lorens lijepo razlaže na seminaru, o primajućoj vjeri, nije bilo poznato – već sam ja to napravila evo ovako kako sam upravo opisala. I krenem dakle ja na posao – ali noseći za svaku sigurnost štaku sada pod ruku, sigurnosti radi – ako noga propadne! – jer je ta oštra probadajuća bol takve vrste da samo izgubim oslonac na nogu. I tako sam sva u izmješanim osjećajima išla kroz dana: oduševljenje s djelotvornošću molitve po Kristu Bogu, s modelom takve molitve- koju sam prvi put prakticirala, s čuđenjem da radi i “drži nogu” – I tako sam išla kroz prvi dan bez štake. Kad bi bocnulo u kuku – ja bih samo u duhu rekla: Evo ga dragi Isuse – popustio si! Ajde sad podupri! – I bol momentalno popusti i opet mogu osloniti se u punini noge. Drugi dan sam opet ponovila isto – i opet je funkcioniralo! E treće jutro mi nakon molitve sine u duhu – pa ako ja vjerujem da ovo radi, onda danas idem skroz bez štake! I – tako sma napravila i od 27.03.2013. više ne koristim štaku uopće. …ima trenutaka da bocne noga, ali ja samo zahvaljujem za iscjeljenje i pozovem Isusa da podupre – I on podupre i mi ti ako idemo kroz moje dane…Hvala ti Ljubljeni Isuse Kriste za silu Ljubavi kojom si me otkupio i iscijelio! Hvala ti i čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen!
Moram naglasiti da sam 01.03.13. završila fizikalne terapije koje mi je bila preporučila doktorica, ali i dalje sam morala hodati uz pomoć štake. Noga je bila bolje, ali još uvijek nisam imala sigurnost osloniti se na nju- zbog probadajuće i blokirajuće boli u lijevom kuku. Homeopatiju sam primala također cijelo vrijeme, a otkako sam shvatila da iza svih milosti iskazanih po molitvama je uvijek i jedino stajao On – Isus Krist i po Njemu sam Otac Bog, onda sam i homeopatiju koju primam posvetila po Njegovom Imenu Nad Svakim Imenom i – nastavila je primati – da potrošim lijekove koje sam ranije već nabavila.I svakim danom sam sve više noga jača – eto jučer popodne sam se čak penjala na trešnju! – bez ikakvog straha i problema – bilo je super brati trešnje s Isusom!
Tek kasnije sam tijekom seminara (01.04.- 10.04.2013.) učila o vjeri, o principu prisvajanja i o svim lijepim i korisnim stvarima o kojima Lorens ima za reći – I bila sam dovoljno luda da sve što je Lorens rekao o Isusu Kristu, ja sam odmah stavljala u pogon i čudesne mi se stvari događaju svakodnevno – zahvat Kristov u moj život se očituje u svakom detaljčiću – I tako ne prestaje iz dana u dan – a o tome stvarno ne mogu kratko – pa bolje da i ne iznosim ovdje i sada…nekom prigodom- kad se stvari počnu slegnjivati! Sve koji budu čitali ovo svjedočanstvo o iscjeljenju po meilovima – neka ispuni Milost i Ljubav Gospodina Boga Oca Našega po Isusu Kristu za dobrobit njih osobno i njihovih bližnjih, a na veću slavu i čast i hvalu Boga Oca Našega po Isusu Kristu, u vijeke vjekova. Amen
***
Ja osobno sam primjetio kako su ljudi jednostavno oduševljeni kada čuju ovu poruku Evanđelja u svoj jasnoći … neki su pri tome zaprepašteni … kao kada bi čovjek koji je cijeli život slijep negdje u starosti po prvi puta progledao (ovdje moram naglasiti da ja osobno ne opravdavam nikoga nigdje što osobno ne čita Riječ i sam traži od Isusa Krista vođenje i prosvjetljenje, drugim riječima, ako nije pravilno podučen u svojoj zajednici, ili ako se tamo ne čita Riječ, on nema opravdanja za svoju ljenost ili nemar!)… tako meni dok naučavam i propovijedam izgledaju lica mnogih … što i jeste u stvari duhovna situacija iznutra jer se mnogima po prvi puta kroz Riječ Božju otvore oči (Psalam 119:130) … svidjelo mi se što je jedan mladi Katolik komentirao kao rezime onog što je naučio na Seminaru, reče kako je velikim slovima u bilježnicu zapisao te podebljao: ČITATI RIJEČ! On je došao sumnjičav, no dolazio je svakog dana i dovodio sve koji su se odazvali na njegove pozive!
(Iz zabilješki Maje Č.: Jedna je gospođa otkrila čežnju srca s kojom je došla na Seminar- „Ma, to te ja pitam!!!“, a njen se uzvik odnosio na želju da joj Lorens otkrije kako se zaljubiti u Krista baš onako kao i on, dakle kako se u Ljubavi prema Kristu nikada ne kolebati, nikad se ne umoriti, već naprotiv biti u stalnom ljubavnom rastu i prelijevanju, imati cijelo biće preplavljeno Ljubavlju tako da jedino dolazi u obzir služiti Voljenome. E, pa i moje srce želi isto! Kako ne potonuti u samovolju i samoljublje? Kako moći uvijek djelovati iz Njegove prisutnosti u sebi, a to znači- iz Ljubavi?
Na Seminaru sam dobila kompletan odgovor, a sažet ću ga u: Ljubav nije u tome da smo mi ljubili Boga, nego u tome da je On ljubio nas i poslao Sina Svoga kao pomirnicu za grijehe naše (koji nisu ništa drugo nego naše okretanje od Ljubavi Božje). Vraćanje u red Božanske Ljubavi je ponuda sa Križa nama, meni! A ključ tajne kako zadržati tu Ljubav u sebi je da, ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama i Ljubav je Njegova u nama savršena.
Po Ljubavi ponuđenoj na Križu nam je dan i ključ kompletnog iscjeljenja duše i tijela: naša pravednost u Kristu Isusu! Sve dok smo Njime odjenuti nemamo na sebi traga grijeha ni posljedice grijeha (bolest). Tako nam je zdravlje (zajedno sa svim ostalim Božanskim blagoslovima) osigurano dok god pogled držimo čvrsto usmjerenim na Njegovu Ljubav koja nas je izbavila, spasila i iscijelila, dok god samo nju zahvalno gledamo, ispovijedamo i djelima svjedočimo, dok god ništa drugo ne uzimamo u obzir! Ako ostanemo u Njemu i ako Njegove Riječi ostanu u nama, obećano nam je i osigurano ‘što god’!
Zato i ja podebljavam u zabilješkama sa Seminara: Čitati Riječ! Otvoriti vrata srca sa: „Da, to je istina!“. Osloniti se na Riječ! Oživiti vjeru djelovanjem prema Riječi!)
***
Jedna mlada djevojka vidno dojmljena mi rekla kako je tijekom propovijedi vidjela dim iza mene … vjerujem da je to sa uvjerenjem kako je to ‘Slava Božja’ sišla u prostor (Otkrovenje 15:8; Izaija 6:4).
***
Bila jedna starija žena Muslimanka … došla samo jedan dan na nagovor prijateljice … došla sa velikom tjeskobom i pritiskom u grudima … nemirom na srcu … odmah sam dobio u Duhu objavu da će je sila Kristova Evanđelja toga osloboditi … sama je došla nakon propovijedi sva nasmijana i dala izvještaj da je sav pritisak otišao i sva tjeskoba nestala! Evanđelje ako se propovijeda u sili doista izbavlja i oslobađa i iscjeljuje (Rimljanima 1:16; Grčka riječ ‘soteria’ koja se koristi na tom mjestu, naznačava sve upravo rečeno pored ‘spasenje’ kako to daju naši prijevodi)!
***
Podijelio sam preko 100 Knjižica, dijelio sam ‘Evanđelje Ljubavi – 3’, i novu Knjižicu zajedno sa audio snimkom iste, ‘Ozdravljenje za svo naše tijelo…‘, ovi se pak materijali mogu poskidati i ovdje na ‘Sozo’ Stranici!
***
Nakon Seminara sam se vidio sa svim ljudima koji su se htjeli vidjeti sa mnom … radi dodatnih tumačenja ili pak vođenja za dalje … i htio bi izdvojiti cjelodnevni posjet jednoj obitelji gdje nas je bilo 6 sve skupa … tamo smo nakon sređivanja utisaka imali također i molitvu te polaganje ruku za iscjeljenje … to sam napravio za njih 5 … uglavnom su bili izneseni problemi sa kičmom te zglobovima i kostima …
Domaćin, visok i krupan čovjek … je imao već zamjetnu skoliozu … to je nestalo nakon molitve … čudio se sve kako ga je ispravilo… onda je imao bolove u oba ramena … to je isto odmah nestalo nakon polaganja ruku i zapovijedi da se bol makne … i na kraju … imao je kraću nogu … pa sam ga pitao dok sam mu držao noge ‘da li vjeruje da će se Isus sada proslaviti među nama?!‘ (Ivan 11:40), rekao je ‘Da!’, ja sam onda rekao: ‘Oče hvala ti što si nas VEĆ uslišio!‘ (Ivan 11:41), i onda sam zapovjedio nozi da izraste … i izrasla je pred našim očima :)!
***
Sve u svemu, skoro svi ljudi koji su bili prisutni na kraju, sigurno 98%, su digli ruke da potvrde odluku kako će primiti Isusa Krista u svoj život kao osobnog Spasitelja i Gospodara, tj. dali su zavjet da će od tog trenutka nadalje živjeti po Njemu i za Njega, to je meni osobno najveći uspjeh na ovim seminarima i prvi željeni cilj!
Neka je Njemu JEDINOME, sva slava i čast i hvala za svako dobro koje se dogodilo tijekom sveg trajanja Seminara!