Isus, dragi Lorens!
Evo jedno svjedočanstvo, o ženi za koju su rekli da ima rak, da je ” to, to” (po njihovom, jel?)
Čula sam se s mojom nećakinjom i priča mi ona, kako njena svekrva leži u bolnici (tu u Zg), da je jako loše, prima krv, sporo priča, jedan od sinova ju je kratko vidio, i kaže, ona izgleda k’o pred smrt. Dijagnoza je bila: rak jetre.
Nakon te poruke došlo mi je na srce da se pomolim, ovako, sama. Zamolila sam Isusa, prvo da joj bude milostiv, da joj pomogne, do sada je već puno ispatila, svašta, nešto… Ima i malenu unučicu, koju nije još ni vidjela, a Njegova Volja nije, da to tako bude… Znam da nije…
Onda sam krenula s molitvom za nju; razvrgla svako sotonsko djelo nad životom te žene, a svakoj upali, raku, zagnojenju naredila da u Ime Isusovo, da se povuče, makne, da nema pravo na nju, da joj Isus pošalje svoje anđele da ju u srcu podsjete na Njega, proglasila ju zdravom i veselom.
I eto, kad smo se opet čule, kaže mi nećakinja: U šoku smo!!! Nema nikakvog raka: pogriješili su kažu!!! Ona se osjeća super, i uskoro ide van iz bolnice. Tad joj kažem, kako sam se pomolila za nju, a ona meni: „ Odmah si mi došla u glavu, čim sam to čula, zahvaljuje Isusu, blagoslivlja me, i kaže: ISUS JE ČUDO!!!!’
