Pomagala sam susjedima brati grožđe … I sad taj dan nije vrijeme bilo baš naklonjeno. Kiša se spremala padati i sad susjeda govori meni kako bi morali to grožđe ubrati ovaj dan, ali nas kiša ometa. “Koja kiša!?”, ja njoj govorim, ” Di vam je Vjera u Boga Svemogućega?” I tako sam se i tu pomolila da nas kiša ne ometa u branju grožđa … I tako je i bilo, pobrali smo grožđe u Zrakama Očeve Svjetlosti. Dok smo se taj dan bavili branjem grožđa, Isus je još uredio da se priča samo o duhovnim stvarima … Na moj poticaj … Hvala Tebi Isuse, što Si i taj dan Bio u Svojoj Svemoći i Mudrosti … Mene si Ispunio tolikom Radošću … A i sve oko mene … I na kraju, kad je dan završio, šlag na kraju … Čovjek koji je taj dan isto pomagao brati grožđe imao je problema s istegnutim tetivama na ramenu ruke. Prije večere, kad smo svi bili za stolom pitao me sam hoću li se pomoliti za njegovo bolno rame … Naravno, ja jedva dočekala i potvrdila još jednom ispred sviju koji su bili taj dan tu vjeru Koju ja imam u Isusa Krista i po kojoj primamo sve blagoslove.
Tako možete i vi jer svi smo mi baštinici Kristovi po Vjeri. I da drugima prenesemo Radosnu Vijest o neiscrpnom Bogatstvu koje imaju u Kristu …
Eto tako ti se ja provodim u zajedništvu Gospodara Neba i Zemlje Isusa Koji prebiva u meni po Vjeri …
Ljubim te
Isus
