Mili moj Lorense… Isus!
Evo, upravo sam se vratila iz jedne kućne posjete… Točnije, bila sam kod bake, one obitelji o kojoj sam ranije pisala… Još uvijek sa zahvalnošću na ustima i u Srcu pišem ti ovo svjedočanstvo… Vraćala sam se danas iz trgovine kad me baka zazvala da mi da neku posudicu u kojoj joj je moja mama nešto nosila… Pitam je kako je… A ona meni: „Nikako… Ne mogu hodati kako me bole koljena!“ A u mome srcu: Evo Isuse… Spremna sam da proslavi se Ime Tvoje!!! Odmah sam joj ponudila molitvu… Na što mi je rekla da dođem malo kasnije… Poslije ručka… I, evo mene s Isusom u Srcu… Najprije sam je upoznala s našim Ocem… Pitala sam je zna li ona za čudesna iscjeljenja koja je Isus činio onda… Kad je potvrdno odgovorila pitala sam je je li zna da su i Isusovi Apostoli činili ista djela kao i Isus… I zna li da i danas Isusovi učenici čine ista djela kao Isus… Rekla sam joj da sam i ja Isusov učenik… Kad smo to sve razjasnili upoznala sam je sa Žrtvom na Križu… I kad se sfera napunila Vjerom i Ljubavlju pripremila sam je na molitvu… Položila sam dlanove na bolesna koljena i krenula u molitvu… Molila sam po Marku 11:23 i Luki 10:19… U pomoć mi je pristigao i Izaija 53:4,5… Molila sam najprije za njezinu dušu… Za upliv Božanske Ljubavi u srce, a zatim zapovjedno sprašila duhove bolesti i proglasila zdravlje i funkcionalnost u koljenima… Na kraju molitve još sam izgovorila i omiljene stihove: Srebra i zlata nemam, ali dajem ti ono što imam… U Ime Isusa Nazarećanina, USTANI I HODAJ!!! Baka se digla, krenula hodati i na sav glas zahvaljivati Isusu na iscjeljenju… Cijelo je vrijeme hodala, zahvaljivala i plakala od ganuća… Na rastanku mi je rekla kako će sad svaki dan zahvaljivati Isusu… Eto, hvala Ti naš predobri Isuse… Hvala Ti što svaka Tvoja Riječ je Istina i što svako obećanje u Tvome Imenu je DAAAAAA!!!!
Ljubim te Kristovom Ljubavlju koliko je u meni ima, mili moj Lorense!
Da tebe nije bilo… Ni ovog bilo nebi!!!
Berni