Dragi moj Lorice, ljubljeni i voljeni,
već neko vrijeme ti želim napisati koliko je Isus velik i djelatan u meni, po meni na bližnje, a sve u većoj svjesnosti koliko nas treba u ova posljednja vremena.
Javila mi se draga prijateljica X iz djetinjstva nakon nekoliko godina što smo se vidjele u Z. na kavi kada sam joj svjedočila o Isusu i mojoj promjeni u životu i o razlogu zašto sam u Z. To je bilo vrijeme kada sam držala “Školu iscjeljenja” u Z. No, tada sam joj bila malo čudna i nije me nikako mogla razumjeti.
Javila mi se u 11.mjesecu prošle godine s porukom
“Draga Ivana. Sad se plačem u dva reda suza. Moj jedini neprežaljeni tata otišao je na drugi svijet početkom ove godine, tuga je i dalje prevelika. Ali sad sam u njegovim papirima u firmi uz more drugih stručnih knjiga, pronašla jedan priručnik koji je koristio dok je radio na platformi….i u njemu u jednoj košuljici je bio ovaj tekst…morala sam ti to poslati.”
Naime, tekst je sljedeća rečenica koju je pisala ta moja prijateljica dok je imala par godina, po meni nije imala više od 5 godina s obzirom na rukopis, i na tom papiriću piše da ta moja prijateljica ima jedino u životu, sad je navela par imena i na kraju papirića je pisalo da ima i Ivanu H. Je l’ moguće da je nakon svih tih godina baš sad našla taj papirić koji je njen tata čuvao sve ovo vrijeme. Isus je jedini kralj!
Potom smo se čule i sad prije nekih mjesec dana i našle uživo, ona, ja i njena seka koja je imala problema s depresijom, anksioznošću i duhovima straha. Najveći razlog susreta je zapravo i bila njena seka za koju se jako brine zbog takvog stanja.
Našle smo se u La Turku i to je bilo baš čudesno. Bile su otvorene i jedna i druga i upijale su Riječ Božju kao spužvice, vidjele su ljubav i istinu u svemu što sam govorila. Ta mini propovijed je trajala oko sat vremena. Tu sam govorila tko si ti, tko smo mi, što je Isus napravio za nas na križu i koja je svrha križa. Tu sam govorila o mojoj službi, o raznim iscjeljenjima i oslobođenjima. Uglavnom, bilo je stvarno predivno. Kad smo se dizale jer smo išle u firmu moliti se za seku i njeno oslobođenje, u La Turku je bila jedna žena sa štakom koja je rekla da je čula propovijed i da je primila mada nije to onako kako je ona vjerovala do sad al je shvatila poruku. Pitala sam želi li da se pomolim tamo za nju, to joj je bilo mrvicu previše, al sam joj rekla onda da sve što je čula da primijeni i da zna da ju je Isus već iscijelio i da ne mora nositi štaku, samo da vjeruje Njemu na Riječ. I tako smo se rastale. Potom smo nas tri radosne i u duhu Svetom Božjem otišle u ured i tamo je bilo baš božanstveno. Cure su govorile o svom stanju nakon što je tata njihov umro i kako je to utjecalo na njih. Seka je govorila o tim stanjima i problemima depresije a ono što je mene baš dirnulo, a u tom trenutku je došao moj šef i njega je cijeli susret dirnuo, kad je ta moja prijateljica govorila da je u toj boli spoznala da cijeli svoj život je okrenula red tako da je svog zemaljskog tatu obožavala do te mjere da je Isusa jednostavno stavila na mjesto koje mu ne pripada. Zamijenila je ljubav prema nebeskom Ocu s ljubavlju prema zemaljskom ocu i shvatila da je to velika pogreška i da je moguće da i zbog toga joj je zemaljski tata oduzet da shvati da nije uredu. Meni je to bilo stvarno čudesno za slušati.
Cure su toliko bile otvorene i vjerovale su mi na riječ da je to bilo predivno za promatrati i sve je bilo spremno da one prime spasenje za svoju dušu nakon što sam im konkretno objasnila zašto i koliko je to važno za naš život na zemlji a naravno da je sve bilo spremno i zbog te boli koje su proživjele zbog tatine smrti.
Također sam molila prijateljici za crijeva, kaže da godinama ima problema s time i to velikih, rekla bih da je više u glavi bio problem nego u samim crijevima. Nakon molitve sam joj rekla da pojede točno ono što nije prije ni mogla zamisliti da bi pojela i nakon susreta su otišle na kesten pire. Rekla je da je automatski išla na wc a ono ništa,mućak, inače bi bio “dernek” na wc u…Hvala Ti Isuse naš voljeni.
Molila sam i za seku protiv duha depresije, anksioznosti i strahova i do dan danas nije mi ništa prijavila da se vratilo ili da ima neki problem oko tog. Također sam proklela i duha koji joj se zakačio zbog odlaska kod vidovnjaka i takvih stvari, zbog prevelike žudnje za partnerom i još nekih stvari, pa sam se sjetila i sebe u tim stanjima. Ona se odrekla toga i po molitvi je u potpunosti oslobođena od sila tame.
Kad su krenule na bus, moja prijateljica je imala krizu oko crijeva, ali više u glavi i počela se sa srcem moliti Isusu što inače ne radi, to je inače jako al jako stresno za nju i kaže da je držala poziciju cijelo vrijeme i da je uspjela cijelim putem izdržati a da ne mora na wc. Poslala mi je sljedeću poruku kad su stigle u Z.
“Joj Ivana, hvala ti za ljubav koju si nam dala. Danas sam se sasvim nenadano grlila s tobom, tvojim extra simpatičnim šefom (kojeg nisam ni doživjela kao šefa,nego izuzetno dragog čovjeka) i s tvojim dragim dečkom, suputnikom. Ja ti se jako volim grliti, meni ti je to kao hrana. A danas se ljudi rijetko grle, pogotovo nepoznati. Hvala vam svima.”
I ono što je mene baš jako dirnulo a nakon spasenja i našeg susreta.
“Hvala ti što me ne osuđuješ. Trebam vremena, trebam se posložiti, srce mi gori od ispravnog, od ljubavi i od sigurnosti. Samo mi treba da se na pravi način posložim prema van…ne mogu preko noći biti druga žena, majka, kćer, prijateljica..ljudi bi krivo shvatili..želim potiho, pravim ponašanjem zainteresirati ljude kako sam postala neka nova. Teško mi je to riječima zapravo i opisati. Samo znam da znam za pravi put…”
Meni je ova promjena kod cura vau.
I prije par dana sam se srela sa sekom i to je bilo stvarno Kristu nalik druženje. Jednostavno, Kristova sfera iz mog srca u jednom trenutku samo umiri scenu, umiri dušu, duša se samo prepusti toj Očevoj ljubavi, više nije ni bitno o čemu razgovaramo.
Super mi je što su i jedna i druga baš iskrene i ponizne…to mi je top i zato, samo zato tako divno primaju. Cure sam usmjerila na tvoje propovijedi koje slušaju, Šimun im je dao par knjižica i on je bio oduševljen kako su primale i pozorno srcem slušale.
Kad je seka bila prije par dana, poslala mi poruku da li je ostavila torbu s novčanikom u mom autu, kažem da nije,dakle, ostavila ju je u busu. Tu sam ju potaknula da se pomoli Isusu i anđelima da joj nađu torbu i da vjeruje i nakon nekog vremena se javila s porukom “Isus je kralj!”
Pa sad ti meni reci je l’ Isus kralj ili nije.
Volim te puno puno puno puno i hvala ti puno puno puno puno Lorice moj voljeni, ljubljeni
Ivana H.