Uspili smo Lorice!! Tumor je nestao
Isus dragi Lorice,
Pišen ti ovo svjedočanstvo da se proslavi naš nebeski Otac još više zbog Svoje vjernosti! I da se potvrdi ono što si rekao kad si počeo držati Seminare ‘Zašto ne zapovijedaš svojoj planini’, a to je da će OVAJ nauk i način molitve spasiti živote. I hvala Isusu beskrajno što nam to ima tko prenijeti u tolikoj silini i jasnoći… volim te!
Da ne duljim… mama nam je 25.4. poslala ovu poruku:
”Samo da vam javim….Dida I. ima tumor na plućima….9.5. ide u bolnicu. Ne zna hoće li ga operirati ili će biti na nekoj terapiji. Ali nije dobro, kaže da ga već neko vrime probada u prsima i bubrezi ga isto bole. Možda je tumor ali dobroćudan pa će se operirati, ništa točno ne zna.”
To je bio taj trenutak kada ti ‘život’ pokuca na vrata, a ti ga ne očekuješ. Kako je u našem domu zbog situacije s Ivanovom mamom već bilo ozračje ispovijedi vjere (vidi svjedočanstvo 1 i svjedočanstvo 2), Ivan mi je samo nježno rekao ”znaš što sada moraš..” I da, hvala Isusu pa jesam znala zbog tebe, jer sam već poslušala te sve Seminare i u srcu ih amenovala i imala živa svjedočanstva djelotvornosti te vrste molitve. I ušla sam tako u iskrenu molitvu pred Ocem, vapeći Mu da mi da voljnosti i ustrajnosti da izguram to, jer znam princip toga, ali sva ostala sredstva su mi manjkala (samoodricanje, disciplina, suosjećanje…) i budući da svaki koji moli prima, ja sam to primila odmah, hvala Ti Isuse! Odlučila sam svaki dan izdvojiti sat vremena da intenzivno ispovijedam Riječ Božju u dida, da proklinjem tumore i sva djela đavolja u njegovom tijelu i zapovijedam mu obnovu i savršeno zdravlje u ime Isusovo. Čula sam se i s didom i rekla njemu i svojima da ću moliti i da hoće bit iscijeljen. I svaki dan san stvarno to radila, nekad na silu, nekad s voljom, ali uglavnom nisan stajala jer san znala da je ovo između Isusa i mene, znala san da ovaj princip radi za sve i uvik i znala san da nije bitno kolika je planina ni koliko dugo ona postoji, nego da je važno samo to da svaka mora i hoće kleknut pred Njegovim imenom (1. Predavanje), i tu sam se utaborila. Riječ Božja koju sam svaki dan govorila meni je davala ogromnu snagu i budnost i disciplinu, da sam imala osićaj da san ‘poletila’ u tom procesu.
Nakon dva tjedna did je iša u bolnicu u St. Pöltenu (on inače tamo i živi u Austriji) radit detaljnije pretrage i rekao je da je obavio pretrage, da su nalazi krvi dobri, ali da ostale mora čekati do 25.5.
U međuvremenu, kada je Ivanica na nedjeljnom seminaru imala molitve za cilu dvoranu, ja sam zatražila molitvu za to, da se nadoda. I kad je molila mi smo se jednostavno složili da je did iscijeljen, da nema tumora ni raka ni ičeg sličnog i da je on savršeno zdrav. I taman negdje taj vikend se meni u srce baš spustila vjera da je to stvarno rišena stvar, Ivan i ja smo istu večer u srce dobili sigurnost i čvrsto uvjerenje da je prošlo. U tom momentu mi nije bilo bitno kada će se očitovati ni što će nalazi reći jer san u srcu znala što je Istina i da Isus ne može podbaciti. Tako da preostala dva tjedna ispovijedi vjere mi je bilo vodstvo iz unutra da buden manje agresivna (jer san se taj vikend baš preforsirala s deranjem) i da jednostavno zahvaljujem što je učinjeno. Nisan imala potrebu više proklinjat jer mi je tada Riječ postala živa i znala sam da tumora više nema, pa san bila radosna i u zahvaljivanju.
I evo jučer 24.5. mama šalje ovu poruku:
”Samo da vam javim didu Ivanu su danas gotovi nalazi i nema tumor ni rak niti išta takvo.” Kaže da su doktori rekli ”krivu dijagnozu” pa da će ići na spirometriju i obaviti još neke pretrage da potvrde da nema tumora jer su svi nalazi odlični.
Malo je reći da san bila presritna kad san to vidila… odma san podilila svoju radost sa Ivanicom i ostatkom Ekipice. Čula sam se i s didom i on je cili ‘živnija’ i sritan je.
Hvala ti Lorice što si nam otkrio da mi imamo vlast i moć da prominimo tijek nesretnih okolnosti u nečijem životu i da znamo da volja Božja nikada nije da smo mi bolesni. Jer evo moj did je katolik i u razgovoru s njim on bi znao reći ”a eto bit će kako bude, kako Bog da”…
Hvala ti, hvala ti, hvala ti! Ne postoji cijena ni zahvala dovoljno velika za ovo… volim puno tebe i tvoje curke i radujen se vidit vas,
Isus <3
Martina M.