Imamo još jedno svjedočanstvo iz područja ‘zloćudnih bolesti’, radi se o čovjeku kojeg sam osobno upoznao u Varaždinu sad kad smo zadnje bili, a inače je prijatelj od Mikija i Alme, pa evo kako Alma svjedoči:
Dragi Lorens,
Hvala našem Predivnom, Najmoćnijem, Najvjernijem Ocu koji nam je dao potpunu poduku kroz Seminar u Varaždinu, kao Grande Finale, al’ prije toga svim seminarima na temu iscjeljenja!!!
Primijenili smo u srce posađenu Istinu što je urodilo najdivnijim plodom.
Probili smo se ponovno! (Mislim na Misiju Čiste Istine.)
Eto, došla je potvrda za onog Mikijevog školskog kolegu Damira iz prošlog svjedočanstva!
Da podsjetim, kod njega je ustanovljen melanom. Nakon toga su izvadili uzorke limfe i ustanovili da su i limfe zahvaćene. Markeri su isto bili loši.
Miki i ja se molimo za njega: svezujemo zloćudnu bolest, izgonimo vraga, vjerujemo Ocu našem odmah te proglašavamo zdravlje u Isusovo Ime. Njemu, Damiru, predajemo Radosnu vijest i učimo ga kako moliti i koji stav imati. Ispovijedamo često, al’ i Damiru govorimo da je tako i nikako drugačije.
Nakon tjedan dana na PT scanu su ustanovili da nema više zloćudnih stanica te ga ponovo šalju na markere. U međuvremenu dolazi i na Poduku u Varaždin: ‘Svatko tko moli, prima!’ (Savršen Isusov tajming.)
Dobiva nalaze markere koji su savršeni, kao i druge pretrage!
Doktor je prilikom čitanja nalaza ustanovio da je Damir potpuno zdrav i da nema potrebe za kemoterapijom. Otpušta ga uz riječi: Vi ste potpuno zdravi!
Damir veli da već dugo nije imao tako dobar nalaz krvi! (Znači, bolje nego prije bolesti.)
I još najvažnije: išao je na neku proslavu s cijelim svojim odjelom… Radi u državnoj službi, gdje je pred svima zahvalio na pomoći kolegama, al’ najviše svojem Spasitelju i Iscjelitelju Isusu Kristu. I prije večere se pomolio Isusu, što su svi njegovi kolege i prihvatili.
Danas kod nas ispovijeda kako mi (tu misli i na sebe) moramo reći svima o Radosnoj vijesti i spašavati ljude!
Eto… Miki i ja više nego sretni, beskrajno zahvalni na vodstvu.
Volimo te!
Alma
A evo i Damirovo osobno svjedočanstvo koje doduše ne prenosi možda najbolje ‘dramatiku’ ranijih i sadašnjih nalaza, pa kaže:
‘Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.’
(Ps 119)
Put vjere koji sam živio bio je prožet u duhu tradicionalne kršćanske duhovnosti, koji je bio potiskivan brigom za školovanje, zaposlenjem, obitelji. Brigama svakodnevnog života za koje sam mislio da ih jedino ja svojom požrtvovnošću, marljivošću i trudom mogu riješiti.
Na tom putu sam se oduvijek držao moralnih načela, poštovanja prema drugima, nastojao pozitivno razmišljati i pomagati drugima, ali potpunu Istinu o Bogu nisam shvaćao.
Početkom godine dijagnosticirana mi je maligna bolest. Uslijedilo je razdoblje nesigurnosti, brige i strahova. Problemi su se samo gomilali. Prva operacija mi je otkazana zbog kvara medicinske opreme. Slijedi mjesec dana čekanja novog termina, tjeskoba je sve veća. Briga o budućnosti moje obitelji stalno mi je u mislima.
Podrška obitelji, prijatelja, kolega bila mi je potpuna, na visini da me njihova požrtvovnost i briga još više emocionalno slabila. Isplakao sam mnoge trenutke kad sam bio sam, plakao sam i pred njima. Ne zbog straha, već iz zahvale.
Nastavlja se razdoblje loših rezultata. Po obavljenoj operaciji rezultati su loši. U posljednjih pet mjeseci nije bilo dana da sam po pitanju svoje bolesti primio dobru vijest, dobar nalaz.
Nisam nalazio konačni izlaz. Bio sam u potpunom mraku bez naziranja svjetlosti.
I dogodilo se čudo. Sam Bog poslao mi je prijatelje, istinske vjernike, bračni par koji su mi svojom dobrotom otvorili oči i učvrstili vjeru. I vječno ću im biti zahvalan na tome. Nakon razgovora shvatio sam da nam sveprisutni Bog želi samo dobro i od tog trenutka potpuno i istinski sam mu se predao. Još su mi sad u mislima njihove riječi da će mi se od sad početi događati pozitivne stvari jer Bog voli svoju istinsku djecu i pomaže im.
Nakon zajedničke molitve zazvonio mi je telefon. Javljaju mi da mi je pretraga na koju se inače čeka nenormalno dugo zakazana za sedam dana. Prva dobra vijest nakon pet mjeseci.
Moja vjera, molitva i zahvalnost Bogu svakim danom raste. Nalaz te pretrage uskoro pokazuje dobre rezultate. Nalazi krvne slike odlični i nalaz markera negativan. Samo dobre vijesti.
Prijatelji nas pozivaju na predavanje na Svjetlu Čiste Istine: „Svaki koji moli, prima!“ (Matej 7:8) na dan kad sam sa svim tim nalazima pozvan liječniku u Zagreb. Prognoze liječnika su optimistične. Supruga i ja jurimo sretni iz Zagreba za Varaždin da stignemo na isto.
Stižemo i u društvu istinskih vjernika i uz molitvu slavimo Boga. Jedino mi ostaje žal da u tri sata druženja pred tim dobrim ljudima, shrvan emocijama dobroga koje mi je Bog podario, nisam smogao snage da prenesem svoje svjedočanstvo.
I stoga sam odlučio da svoju Istinu sa svima podijelim na ovaj način.
A Oca Gospodina Boga svojega, ljubim svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Dragi Bože čista srca slavim Ime Tvoje.
Dragi Bože otvorena srca tražim od Tebe svoje ozdravljenje.
Dragi Isuse Kriste puna srca zahvaljujem Ti na muci koju Si podnio za naše i moje iskupljenje.
Damir Tuđan
Početna dijagnoza i nalazi nakon molitve:
