ISUS, dragi moj Apostole…
ONO u subotu (na Bogoslužju Zg Ekipice) što se događalo ne može se opisati riječima… Propovijed, nakon toga tvoje molitve, molitve cura koje su u uplivu, onda mala dječica… Ma neopisivo, predivno, Nebo se spustilo…
Pokušat ću opisati stanja u kojima sam bio: taj dan mi tijelo pod napadima, skroz slabo, neki simptoni boleštine, i odmah na početku zamolim Josipa B. da se pomoli za mene i u trenutku molitve sve prođe. Ja kao nov. Za vrijeme tvojih molitvi neki svjetlosni snop me pogađa i to mijenja boju od svjetlosne do neke tamno crvene… Teško za opisati, ali potpuna ugoda… Tijelo gori nekad jače, nekad slabije, a na rubu tog snopa malim, ali jasnim slovima (i to sve prolazi kao na filmskoj traci) piše: (Jošua 24:15) Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.
Meni cupkaju po glavi tvoje riječi “ODLUKA”, “VIŠA RAZINA”, i mislim si ja nemam druge opcije… Onda došle cure i položile ruke na mene, molile, potpuna toplina, ja gorim i padam sa stolca na pod… Ne osjećam tijelo, neka lakoća i ne znam koliko je to trajalo… U nekom trenutku kad sam sjedio na stolcu prišla mi je S.M. te stala iza mene i stavila ruke na ramena i molila. Kao da se nešto jako toplo izljevalo na ramena i kroz vrat ulazilo u glavu. Uglavnom, sve skupa teško za opisati, a kao da je sve trajalo 5 minuta. Pred kraj sam sjeo u predzadnji red i gledam naprijed, sve se umirilo, a pršti od naboja Duha Svetog… SFERU si mogao rezat nožem i prođe mi misao gdje toga još ima osim na Nebu… (1.Kor2:9, No kao što piše u Svetom pismu: »Ni jedno oko nije vidjelo, ni jedno uho nije čulo, ni jedan um nije pomislio, ono što je Bog pripremio onima koji ga vole.«)
HVALA, HVALA, HVALA
Amen
Damir
No related posts.