ISUS, dragi moj Apostole…
ONO u subotu (na Bogoslužju Zg Ekipice) što se događalo ne može se opisati riječima… Propovijed, nakon toga tvoje molitve, molitve cura koje su u uplivu, onda mala dječica… Ma neopisivo, predivno, Nebo se spustilo…
Pokušat ću opisati stanja u kojima sam bio: taj dan mi tijelo pod napadima, skroz slabo, neki simptoni boleštine, i odmah na početku zamolim Josipa B. da se pomoli za mene i u trenutku molitve sve prođe. Ja kao nov. Za vrijeme tvojih molitvi neki svjetlosni snop me pogađa i to mijenja boju od svjetlosne do neke tamno crvene… Teško za opisati, ali potpuna ugoda… Tijelo gori nekad jače, nekad slabije, a na rubu tog snopa malim, ali jasnim slovima (i to sve prolazi kao na filmskoj traci) piše: (Jošua 24:15) Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.
Meni cupkaju po glavi tvoje riječi “ODLUKA”, “VIŠA RAZINA”, i mislim si ja nemam druge opcije… Onda došle cure i položile ruke na mene, molile, potpuna toplina, ja gorim i padam sa stolca na pod… Ne osjećam tijelo, neka lakoća i ne znam koliko je to trajalo… U nekom trenutku kad sam sjedio na stolcu prišla mi je S.M. te stala iza mene i stavila ruke na ramena i molila. Kao da se nešto jako toplo izljevalo na ramena i kroz vrat ulazilo u glavu. Uglavnom, sve skupa teško za opisati, a kao da je sve trajalo 5 minuta. Pred kraj sam sjeo u predzadnji red i gledam naprijed, sve se umirilo, a pršti od naboja Duha Svetog… SFERU si mogao rezat nožem i prođe mi misao gdje toga još ima osim na Nebu… (1.Kor2:9, No kao što piše u Svetom pismu: »Ni jedno oko nije vidjelo, ni jedno uho nije čulo, ni jedan um nije pomislio, ono što je Bog pripremio onima koji ga vole.«)
HVALA, HVALA, HVALA
Amen
Damir