Živjela sam kao što živi većina ljudi na ovom svijetu: prijetvorno, nesretno, razuzdano… Puno sam vremena provodila u izlascima do ranih jutarnjih sati. Bilo je tu svega.

Dobrog dijela toga se više ne sjećam, ali kad trebam nekom posvjedočiti za dobrobit njegove duše, Isus me podsjeti na te izgubljene dane.

Često sam se nalazila u društvu puno ljudi, u središtu pažnje, a opet sam se osjećala usamljenom. Ovakav krivi i isprazan način života skoro me doveo do smrti kroz, u više navrata, moguće prometne nezgode.

Sada vidim da je Otac u tim trenucima snažno držao Svoje zaštitničke ruke nada mnom pripremajući me za moj novi život u Kristu.

Pritisnuta tom dubokom prazninom i usamljenošću srca konačno sam krajem 2011. pala na koljena, uprla pogled prema Nebu i potpuno dječji priznala svim srcem: “Bože, pomozi mi, ne mogu više sama.”

U ovom teškom stanju obgrlio me moj najbolji prijatelj Apostol Isusa Krista – Lorens Novosel. Sve što sam do tada čula od njega, sada je napokon počelo imati smisla. Upućivao me na promjenu koju je nemoguće ostvariti bez Isusa Krista.

U siječnju 2012. godine sam došla pod Križ, što znači da sam predala svoj život Isusu i dala Mu zavjet da ću biti zauvijek Njegova.

…

Spoznaja da se Isusova smrt na Križu dogodila zbog mene osobno zauvijek je promijenila moj život. Ova snažna spoznaja oslobodila me od tereta mene same i osjećaja težine zbog svih grijeha koje sam počinila do tada. To je zaista bio predivan događaj u mome životu, primila sam potpuno oslobođenje od grešnog načina života koji me je godinama vodio do propasti duše.