Ej, Lorice moj mili i jedini,
Imam osjećaj da ti dugujem napisati neka svjedočanstva, jer Isusova su to djela, pa tako i valja da se pokažu.
Ovo ljeto me naša draga prijateljica s Korčule zvala da se dođem moliti za njezinu mamu koja je zalegla nakon operacije kuka i cijela je depresivna od toga, ne diže se baš iz kreveta, a na leđima su joj se stvorile rane dekubitusa. Na putu do njih sam razmišljao o svemu što sam slušao tih tjedana u propovijedi „I onda počnite agresivno napadati Neprijatelja“ koja mi je bila lajtmotiv ovog ljeta. Kako se nikad nisam okušao u takvim zahvatima oko kuka, stalno sam si ponavljao u bradu da ću samo doći i osloboditi Svemogućeg Boga i da će On napraviti sve ono što je uzmoćan napraviti i nisam se dao obeshrabriti od nikakvih misli. Došao sam do njih, već se mi svi znamo od prije, i saslušao srcem situaciju i onda pustio Isusa da preuzme i inicijativu i atmosferu u prostoriji, da ih skroz izbije iz teške sfere bolesti i podigne u Svoju sferu radosti i svemogućnosti. Bio sam odlučan da ju nakon što kažem ‘Amen’ podignem za ruke i uspravim na noge da prohoda… Molio sam odlučno, u autoritetu, kraj otvorenog prozora i ulice s prolaznicima i nakon ‘Amena’ rekao sam joj da se sada digne i prošeta. Prvo je s nje sišao taj jedan depresivan duh i onda se radosna počela dizati te smo zajedno napravili par krugića po stanu da dokažemo da je iscijeljena. Radost se probila u stanu i atmosfera se bitno promijenila. Za par dana došao sam ponovo nadodati molitvi, a rekli su da su joj se dekubitusi na leđima počeli zatvarati i da je puno bolje, da je s Isusom u molitvi i da nije više depresivna! Hodala je puno bolje, a novom molitvom još smo nadodali svemu! Molio sam se da Isus dovrši što je započeo i kad ja odem te sam joj rekao da ćemo se idući puta sresti na ulici u šetnji! Danas sam pitao za nju. Kaže moja prijateljica N. da je mama završila s rehabilitacijom u toplicama u Kalosu i da evo dolazi u posjetu busom i da šeta i da je odlično! Nije li to super!? A znaš u kojem je lošem stanju bila, stvarno da nije Isus intervenirao možda se nikada ne bi uspjela othrvati tom stanju.
Prije mjesec dana sam radio s kolegicom vizažisticom na jednom važnom snimanju i u jednoj maloj pauzi vidim ja nju da se žali na leđa i pitam ju kako su joj leđa, a ona meni da su dosta loše (ima malo više od 45g) i da ima s njima problem već 20 godina te da je ovo ljeto zbog toga završila par dana u bolnici, a sprema se relativno uskoro i na operaciju. Ja sam joj spontano ponudio molitvu što je nju ganulo do suza, a ovu voditeljicu snimanja ostavilo u šoku. Nakon snimanja otišli smo do nje doma da bi imali mira za molitvu (a kasnije se ispostavilo i za očitovanja! hahaha)… Kako je ona iz Južne Afrike, tako smo sve pričali na engleskom i ja sam joj navijestio cijelo Evanđelje što ju je u nekom momentu rastavilo cijelu u suze… I baš je bilo dirljivo… Dugo nisam imao ispred sebe nekoga tko je bio toliko oduševljen Evanđeljem… I onda sam joj rekao da ću se sad pomoliti za nju i dat joj dokaz da je Istina sve što sam govorio i da će je Isus iscijeliti. Položio sam ruke na nju i počeo moliti i u momentu kad sam rekao da slamam moć silama tame nad njenom dušom i tijelom, iz nje su (očima duha) počeli izlaziti gejziri tame, na što se ona počela jako tresti i čak mi je pala iz ruku na stolicu pa sa stolice na pod i tamo ridati i stenjati i izvijati se… Krstila se u Duhu… Počeli jezici iz nje izlaziti… I tako bila jedno 5 minuta na podu, a ja kraj nje jednu ruku držim na njoj i govorim joj da je to sve u redu, a drugom držim malog francuskog buldoga koji je isto u šoku od svega. Mislim, računao sam na anđele da će oni preuzeti buldoga, ali u reduuuuu nema vezeee. Nakon toga se ustala i išla povraćat u wc… A ja sam otišao kući i pustio je Isusu u ruke… Odnosno, ostala je tamo di je i bila, sigurna s Njime. Par dana kasnije smo se čuli i kaže kako su joj leđa sjajno i sva blagoslivlja Gospodara i kaže da uokolo priča naš događaj! 😊 Sjajno!
Isti taj dan, navečer, molio sam za jednu jako potrebitu obitelj iz našeg kvarta. Naši klinci idu s njihovim klincima u školu i baš su povezani tako da ih je Isus doveo do Sebe preko našeg Pavla! I sad smo mi tokom godina više puta pričali o Isusu i periodično bi oni bili zainteresirani za Njega pa ih svijet odvede, ali kako dosta pate u braku i u svakoj sferi života, tako ih je Isus postojano vraćao natrag k Sebi. Tu večer mi je puknuo film na Vraga i uzeo sam stvar u svoje ruke. Imao sam silnu molitvu u autoritetu Imena Isusa Krista i oštro zapovjedio Vragu i njegovima da napuste kuću. Onda sam se molio za njihovog sina koji dosta jako pati od astme i čestih bronhitisa da ga ti duhovi napuste, a ostale izblagoslivljao od glave do pete. Ujutro su mi javili da su spavali kako već dugo nisu, u komadu i bez noćnih mora, da se neki veliki mir spustio na kuću… I tako su osvjedočeni idući vikend došli na Seminar. Mama je bila oduševljena i nastavit će dolazit, a tata za sada ide onim zaobilaznim putem. Kako su vidjeli nas da se molimo za njih, tako su i oni nama počeli slati glasovne poruke navečer s molitvama i blagoslovima… Baš jedan moćan zaokret u njihovom životu. Evo, mjesec dana kasnije sin više nema problema s disanjem, iscijeljen je. S mamom sam imao isto tako preko glasovne poruke predivno iscjeljenje! Naime, dugo vrijeme je vukla jednu nezgodnu bakteriju na još nezgodnijem mjestu i popila više kura antibiotika i bila po bolnicama, ali nisu joj uspjeli pomoći… I mislim ja na nju i čitam Riječ o onoj ženi koja je 12 godina bolovala od krvarenja iz Marka 5 i osjetim ja tu spoj s njenom situacijom i tom Riječi i odlučim da ću ja biti taj spoj između nje koja krvari 12 godina i Isusa iscjelitelja… I tako je kroz glasovnu porukicu uvedem u te stihove i objasnim joj da se stavi u njezinu ulogu, da će je Isus isto tako iscijeliti… I samo sam vjerovao u taj SPOJ između njih dvoje… I imao uvjerenje da će se iscijeliti ako Ga dotakne… I evo, tjedan dana kasnije njoj je puuno bolje i čini se da ide prema 100% (nemamo nalaze da to potvrde, ali valjda žena zna i vidi da je bolje).
Isus!
Frano
