Nakon poticajnog razgovora s Apostolom, Ivo se sljedeći dan javio s porukicom:
„Isus Lorice!
Želim ti reći da mi je jučer razgovor oko „Tijela Kristovog“ bitno razjasnio neke stvari i koliko sam shvatio, kad makneš u stranu nejasnoće oko istog, u biti ostaje samo želiš li ili ne želiš ići putem koji vodi u život?! Hvala ti!!!
I želim ti posvjedočiti da me Isus danas dva puta iscijelio.
Naime, od sinoć lagano pa danas na poslu dosta jače pojavila mi se bol oko bedrene kosti lijeve noge i nisam mogao normalno hodati, a dok bih samo stajao, mogao sam samo na desnu nogu osloniti se. Uglavnom, nije neizdrživo bilo kao s leđima zadnji put, ali smetnja. Danas kad sam bio u molitvi nakon posla, osjetim bol i pomislim: „Pa Isus ti daje priliku da uzrasteš!“ i pomolim se u svjesnosti „Tijela Kristova“ i bol nestane. Zahvaljujem tako radostan i u misli mi dođe kako bih se mogao pomoliti i za smetnje u nosu prilikom disanja koje vučem od rane mladosti dok sam vaterpolo trenirao (desna strana oko 70% začepljena) i sad borba. Kužim da je Isusu isto, al’ meni je planina, al’ opet u spomenutoj svjesnosti pomislim: „Ma moram to probiti“ i pomolim se opet. Na prvu ništa, sve isto, ali ja zahvaljujem i baš me radost obuzela. Nakon nekog vremena zahvaljivanja i nakon što sam posvjedočio par puta sad dok ti pišem čišće na desnu nosnicu dišem nego na lijevu.
Hvala ti moj najbolji Isuse!!!
Mali korak za čovječanstvo, ali – vjerujem da će mi vjera barem malo porasti radi ovoga.“
