Jučer sam išla u posjetu s jednom našom novom dušicom kod njene obitelji (teta i tetak) koji su bili jako bolesni i bez Isusa Krista.
Teti je dijagnosticiran rak kostiju a preboljela je leukemiju, a muž PTSP, problemi sa srcem, prostatom i kičmom. Fokus je prvo bio na njoj, zbog nje smo došli. Parking smo imali odmah ispred ulaza, obožavam Isusa koji je tako detaljan, posebice kad sam na terenu za Njega i u Ime Njega. To je stvarno čudesno. Ulazimo u ulaz, a tetak čisti ulaz jer im je to dodatak prihodu i idemo gore kod tete u stan. Ona nama tako priča o svojoj bolesti i svom stanju jedno pola sata i krenula onda ja nježno proslavljati Isusa. Oni jesu vjernici (katoličke pozadine) ali nemaju svjesnost o božanskom iscjeljenju.
Iz.53:4-6 je bio fokus, kao i Mk.16:18 i 1.Pt.2:24. Žena vjeruje da je Riječ Božja ISTINA. Tu je bio prolaz. Položila sam ruke na taj dio gdje je žarište (desno bedro i oko rebra) i molitva je trajala neko vrijeme. Kao neka užarena lavina je izlazila iz ruku u tijelo i htjela sam što duže moliti. U nekom trenutku je ona rekla da se mora dići i popit malo čaja i digla se (nije mogla više podnijet jačinu molitve). Pa kad je sjela, rekla je da nešto izlazi iz nje i tijelo joj ide prema gore kao da se odvaja od zemlje, jaka al jaka vrućina teče kroz nju i ne zna što joj se događa. Na što sam joj rekla da je to duh Sveti Božji, iscjeliteljsko pomazanje i da tako Isus radi i iscjeljuje i da samo zahvaljuje Isusu i govori naglas Njegovu Riječ o njenom zdravlju. Da Ga pusti da pomazanje radi na njoj i da sebe vidi zdravu.
Ona je bila posve druga osoba, druga u licu, sjaj u oku, radosna i vesela, sigurno oslobođena. E da, prije toga sam ju pitala želi li u potpunosti predati život Isusu Kristu na što je ona rekla da želi i tako ju dovela prije pod križ uz poticaj da oprosti svima koji su sagriješili protiv nje. To je stvarno bilo predivno.
Dušica koja me dovela je bila cijelo vrijeme u suzama od zahvalnosti i ljubavi. Jako, al jako je bilo očitovanje Duha Svetog Božjeg. I tako se mi obukle i krenule prema doma i dolazi muž (dobrica i jako izmučen) i prati situaciju. Mi već na vratima i govorim teti da ispovijeda na glas što je Isus napravio za nju i da zna da pomazanje radi upravo na njoj. U tom trenutku će muž, onako ponizno: ”A kad ćete mene iscijeliti?”
E Lorice, dobro da nisam kao raketa od ljubavi i milosrđa iskočila iz kože. Kao da me novi nebeski božanski val pogodio u srce. I tek tad je krenula ona nadnaravna akcija, ona “neviđena”.
Vraćamo se nas dvije unutra i muž i žena sjeli opet u malu kuhinju, ja sam bila na nogama, nisam mogla više sjediti, u jednom trenutku on dolazi pod Križ u jecajima, u plaču. Dok sam njega dovodila Ocu cijelo tijelo mi je gorjelo i vibriralo, bila sam doslovno izvan sebe u nekom nadnaravnom svijetu.
Svi smo bili preplavljeni.
Potom ga Otac oslobađa od raznih duhova po polaganju ruku, ja molim za srce i prostatu a čim je ušao u prostor kičma ga je prestala boljeti, tako je posvjedočio.
To ne mogu riječima objasniti koja je to bila sila Božja na djelu. Oboje u suzama i zahvalnosti. Ja sam nakon toga još 5-6 sati bila pod snažnim uplivom.
Sad za koji dan opet idem kod njih s ne puno materijala i mp3 (jedna ili dvije tvoje propovijedi o iscjeljenju) i Novim Zavjetom.
