1 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,
2 i preobrazi se pred njima. I zasja Mu lice kao sunce, a haljine Mu postadoše bijele kao svjetlost.
Ponekad tijekom
propovijedi, tj. kada se u Duhu molim za nekoga tko je na okupljanju, moje se
lice preobrazi, a kako to ja ne mogu vidjeti s ‘moje’ strane, dat ću onda opis
situacije troje očevidaca (Pismo kaže ‘neka na iskazu dvojice ili trojice
svjedoka počiva svaka tvrdnja’, Matej 18:16) kako je izložen u učenju ‘Iz
njegova lica’:
Dok sam tako molio
u svom duhu govoreći više manje sljedeće riječi: ‘Isuse moj najdraži, izlij
molim Te Svoga Duha na XY, ispuni ju skroz sa Sobom, neka se njezina duša u
potpunosti preda Tebi! I odbrani ju i oslobodi molim Te od svih onih
neprijatelja koji ju i dalje salijeću, jer Ti jedini to možeš, tako da se u
njoj i po njoj mogne proslaviti Tvoje Sveto Ime.‘ (teško mi doista reći
što sam sve čuo kako odjekuje u meni u tom zanosu)…
… odjednom sam
počeo osjećati kako se ti valovi Ljubavi kojima je plamtjela moja nutrina
počinju ‘uzdizati’ i izbijati kroz (možda se čak može reći ‘ispunjavati’)
moje oči … pri čemu sam jedva mogao vidjeti XY i XZ koje su sjedile meni
nasuprot …
činilo se kao da
sam zaronio u jedno more vatre i svjetla … čiji su valovi (valove sam
doista mogao percipirati) tekli iznutra na van (od siline te vatrene
svjetlosti sam u jednom trenutku pomislio kako ću oslijepiti!)…
Tada sam im iz te
molitve, tj. iz tog stanja, počeo propovijedati, ili je bolje reći, tada je
progovorilo kroz mene … i znam da je bilo o Kristu … ali niti ja, niti njih
dvije kako sam doznao kasnije, nismo zapamtili o čemu je bilo govora … takvi
su to eto (ja mogu govoriti u svoje ime) bili osjećaji, takav silni
doživljaj!
Cure su kasnije
rekle … premda će one to vjerujem bolje opisati … kako se upravo rečeno, i
to ovom silinom, dogodilo dva puta dok smo bili u loži (isto se dogodilo,
istom silinom, i jednom u dnevnom boravku dok sam te iste večeri bio nasamo sa
XY i molio za nju, no XZ je tada bila u kupatilu)... i kako je najprije sve
počelo sjajiti oko moje glave … i iz očiju … na kojima su nestale
bjelo-očnice … tj. obadva su se oka skroz pretvorila u zjenice … iz kojih
je onda, dakle ne iz ustiju (tako su one obadvije percipirale),
progovorio ne ja nego Krist! (rekoše da to više nije bio niti moj glas niti
moj izgled, već da je pred njima stajao živi Krist i da im je on Sam govorio; i
ovo će one vjerujem bolje opisati!)
XZ: ‘Kao što je
Lorica rekao, XY i ja smo sjedile preko puta i Ljubavno svi skupa pričali
(kontinuirana ugodna vibrica) no odjednom, Lorica više nije bio Lorica već smo
i jedna i druga vidjele Isusa Krista. Da, iz očiju je izvirala takva energija,
bjeloočnice se više nisu vidjele, glas se promijenio, mi smo se promijenile.
Razrogačile oči jer doživljavamo čudo ovdje na lođi u mome stanu. Riječi koje
su bile izgovorene su mi ostale u magli, tj. ne sijećam ih se upravo zbog tog
vizualnog efekta koji mi je pomutio cijeli organizam. Tek nakon nešto vremena
sam mogla osjetiti emociju s obzirom na prvobitni šok. Ta emocija je bila
divna, ispunjena, Ljubavna, emocija koja me drži još dan danas. Toliko sam
sretna da smo obje to doživjele jer ne bi to mogla ni s Loricom podijeliti s
obzirom da je bio s druge strane; dakle, prvo je bio izuzetno šokantan prizor,
jer dok smo shvatile što se zapravo događa, pa vidjele te oči i tu energiju, i
naposlijetku osjećaj neizmjerne Ljubavi i mira kojeg osjećam još i sada o kojem
dosada nisam ni mogla pričati s obzirom na jačinu i veličinu toga događaja….
AMEN ‘; komentar je naknadno ubačen u ovaj spis
XY: ‘…Započeo
si propovijed i nestalo je u glavi sjećanje na tvoj pravi lik, kao i stvarna
sadašnja slika tebe“susličnog Kristu“. Odjednom sjedio je tu Krist i govorio,
no više se riječi nisu čule ovim fizičkim sluhom, već kroz Kristove(Tvoje)oči
govorio je osobno Naš dragi BOG, naš dragi, premili KRIST. Zapanjilo mi se
cijelo biće, upitavši se unutra, zar sam u Njegovoj nazočnosti?, pa zar je meni
data čast da Ga gledam, slušam i sjedim s Njim za istim stolom. Sam znaš da je
isto doživjela i XZ. Što se dešavalo u njenom umu reći će ona sama, samo znam
da sam po posljednji put skrila suze koje su htjele poteći poput rijeke, no
kako sam im napravila branu, ponijela sam ih u snove i drugi dan i sljedeći i
sljedeći i tek sad po povratku kući, pustila sam rijeku da teče.Tolika je to
bujica da ju je bolje usmjeriti u Ljubavi spram drugima, a ne činiti štetu i
poplave koje bi dovele do samouništenja.
Sva“promjena“ili
bolje reći „buđenje“koje si uspio izazvati u mom biću, dovela me je evo u novu
situaciju. Ovako oslobođena s Njim u hodu, u neprestanom prisustvu Njegovom
pokušavam pronaći način da izgledam“normalno“ jer sam u ekstazi…pa se činim
svima drugačija, puno drugačija.’; komentar je naknadno ubačen u spis, bez
uvida u onaj od XZ
Isto se dogodilo
još nekoliko puta sa njih dvije u ovih par dana (ne onako silno kao gore
spomenuta 3 puta)… no isto tako prilično intenzivno dok sam nasamo bio sa
XX u Petak kada smo imali kod nas malo okupljanje …
… u jednom
trenutku … dok sam tako molio u Duhu za nju… primjetio sam tako kako mi se
oči ispunjavaju tim vatrenim svjetlom … XX me tad pozorno gledala u oči (sjedila
je nasuprot mene na trosjedu) … i u jednom momentu je zapitala: ‘Ma
jel ti to sad moliš za mene?!’ Ja rekoh: ‘Da’. Ona reče: ‘Ja ti to
osjećam’! Nakon toga se ‘to’ opet nastavilo u jedno tako duboko i emotivno
druženje u Duhu Kristove Ljubavi … da smo svo troje (XZ se zatim
priključila; ostali nisu još bili došli, a XY je bila sa XJ u loži) bili
ganuti do same dubine duše i posljedično ushićeni do suza (XX je, moram
reći, a i XZ je to primjetila, bila jako jako duboko dirnuta sa svime skupa)!
Htjela sam se samo
nadovezati na onaj „moment“ koji si ispričao… doista me se sve to jako
dojmilo, nevjerojatno nešto…pa imam potrebu reći svoj „doživaljaj“ tog
događaja.
Ovako…znači počeo
si mi pričati kako ćeš napisati novo učenje na temu ‘Ljubav se ne nadima’…i
tako pričao o tome..ja sam toliku Ljubav (Kristovu prisutnost) osjetila dok si
tako govorio, odjednom su ti oči toliko blještale da nisam mogla vjerovati..što
je sad ovo..da li ja ne mogu dobro vidjeti..ili je nešto s tvojim očima, pa sam
pokušavala se naprezati da te gledam u oči, pa nisam više mogla izdržati pa sam
pogledavala malo u stranu, malo u tebe, osjećala sam da cijelu mene nešto
prožima, pa sam te i pitala da li ti to sada moliš za mene..i suzdržavala sam
se da ne plačem…ali nisam mogla dugo… moja se nutrina uzdrmala…postala
sam sve više svjesnija Kristove Ljubavi i prisutnosti…i sve više je u meni
rasla želja i predanje, da budem u potpunosti samo Njegova. Onda još kad sam
vidjela tvoje suze..još me to više dirnulo i sve više postala svjesnija
Kristove milosti u tim trenutcima… Zapamtila sam da si nekoliko puta
naglašavao važnost vršenja najveće zapovijedi Ljubavi, i na kraju da svaka
hvala, čast i slava pripadaju samo našemu Gospodaru Isusu Kristu u sve vijeke
vjekova..Amen.
Mogu reći da se
osjećam počašćena što sam bila na “gori preobraženja“ 🙂 i ne mogu ništa drugo
nego zahvaljivati Kristu na tolikoj duhovnoj hrani…stvarno „trpezu preda mnom
prostire“…
“Ovo govori
Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni.’ Otkrovenje 2:18
3
I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s Njime.
4
A Petar prihvati i reče Isusu: “Gospodaru, dobro nam je ovdje biti. Ako
hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, Tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji
jednu.”
5 Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz
oblaka govoraše: “Ovo je Sin Moj, Ljubljeni! U Njemu Mi sva milina!
Slušajte Ga!”
6 Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.
7 Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, ne bojte
se!”
8 Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
9 Dok su silazili s
gore, zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od
mrtvih ne uskrsne.”
Zbilo se to u
Sarajevu gdje sam proveo četiri dana u jednoj kući zajedno sa dvije obitelji u
intenzivnoj molitvi i opetovanom čitanju Riječi, uz popratne propovijedi te
naučavanja s moje strane iz i po Riječi na temu Božanskog iscjeljenja.
Četvrtog
dana, tj. tijekom završnih molitvi … konkretno … tijekom završne molitve za
iscjeljenje glave obitelji od raka… naime, dok sam ja tako molio na glas …
a oni ponavljali za mnom … se jednom trenutku se njegova žena, koja je
stajala ravno ispred mene na nekih dva koraka, najprije ukočila… zatim je
počela plakati … i onda se samo zaputila prema meni i zagrlila me i tako
ostala u suzama. Ovo je priča ako je gledamo s moje strane.
No, ona kaže ovako:
Dok si ti tako molio, u jednom trenutku si se počeo gubiti u svjetlu … i u
tom svjetlu sam vidjela Isusa … onda sam počela plakati … i nisam znala što
napraviti … budući sam u srcu osjećala veliku želju zagrliti Ga … nisam
znala da li to smijem… no onda sam čula s desne strane svoga uha glas: ‘Ne
boj se kćeri Moja, dođi k Meni!’, i onda sam potrčala ka Njemu i našla se u
tvom zagrljaju.
Možda još treba
dodati kako ja ZNAM da je Isus UVIJEK sa mnom na mojim Misijskim Putovanjima i
na svim molitvama, pa Sam je nedvojbeno obećao: ‘Ja Sam sa tobom UVIJEK, sve do
kraja ovog doba!’ Matej 28:20