Isus Apostole dragi,
htjedoh ti se javiti i posvjedočiti o drugom danu u Splitu (kolovoz 2020)… baš je bilo dobro, prvo vidjeti sve te duše, naravno tebe i blaženu pomoćnicu. Prije nego sam doša, molio sam se već danima prije, pa možda i mjesecima da mi Isus objavi što se to događa s mojim iscjeljenjem, odnosno zašto ga ne prisvajam, što učiniti. I javi se On meni u svojoj dobroti, te mi stavi na srce da dođem kod tebe na seminar. Vjerujem da svi mi koji smo tu već godinama imamo znanja i napretek, no kako ga prisvojiti ili oživiti da postane živo tkivo, ili ako hoćeš tijelo baš je ponekad živa muka, tako da HVALA na poduci koja život znači.
Dakle namještam se ja taj dan na Riječ, što bi se reklo penalim —- i smještam se na samom ulazu nigdje nikog oko mene, taman. Željan sam Riječi a ti si već bio krenuo i to je to, Isuse HVALA TI. Slušam uvod, dobro, tu sam sa znanjem no kako ga prisvojiti da bude od života na moj blagoslov i blagoslov drugih.!? Čujem kako rušiš neistinite doktrine, obmane ljudi koji misle da nam je Isus oprostio grijehe a nije nas i fizički iscijelio. Detaljno i precizno, dio po dio razvaljivaš ti to fino, mislim da nitko od tih “učenijih” glava nije preživio i ne treba.
Znaš, ja ti to baš volim (taj dio s rušenjem) i bude mi žao što se taj dio isuviše malo cijeni, jer iza toga znam da je mnogo napornog rada, truda i odricanja i puno, puno snage Ljubavi za duše koje bez tog znanja nemaju ni trunke šanse da se probiju na svjetlo koje im daje život.
Do sada slušam glavom i dobro je, no želim čuti dušom onaj dio koji se tiče mene, ovo je do sada bilo za javnost no sad otvaram srce i primam onako baš za raju. I slušam i primam, duša se raduje, Isus me tu iscjeljuje na licu mjesta. Mislim kad si imao kroničnu upalu uha s gljivičnom infekcijom uz stalno curenje sekreta zadnjih 3-4 godine, nekako skontaš da tog više nema. Prvo je nestao u potpunosti taj odvratan miris od gljivične infekcije a onda je curenje potpuno prestalo. Do sada sam primio podosta manjih iscjeljenja, pa i ovo koje se sada očitovalo al uvijek bi iscurilo. Nikako nisam uspijevao da ga zadržim i prisvojim, jer sam htio primiti blagoslov i nastaviti dalje sa SVOJIM životom i da sam primio prije, zasigurno bih već odavna otišao od tebe i ekipe. Mudri Isus!
Zapravo nisam slušao srcem i dušom, a to je što Otac traži od svakog od nas da mu prepustimo svoju dušu i brigu oko nje pa će On iscijeliti i tijelo. Radujem se kao malo dijete, htio sam to podijeliti al ekipa je krenula u ćakulu pa sam šmugnuo na vrijeme, htio sam uživati u blagoslovu. Po putu doma svjedočim Peri, pa onda sutradan i još jednoj osobi. Zahvalan sam Isusu, sjetio se siromaha! Kušnje su naravno odmah krenule i naravno puno teže je zadržati iscjeljenje nego primiti, no vjerujem da je to stvar odluke predanja za Isusa i života ljubavi pa će sve sjesti na svoje mjesto.
Eto dragi moj ratniče Ljubavi samo ti nastavi tako, baš ti dobro ide pa se mi vidimo po putu i hvala ti od srca.
Bilo je baš lijepo vidit sve te duše opet, htio sam se i javiti svima, sve ih izgrliti, popričati al nije bilo vremena, možda drugi puta. Ipak ima malo ljubavi između nas, koliko god to bilo malo opet je predragocjeno al baš.
Isus!