Isus, Lorice!
Na srcu mi je da posvjedočim Jakovljevu 5,16 gdje kaže da MNOGO MOŽE UČINITI USTRAJNA I SRDAČNA MOLITVA PRAVEDNIKA.
Tata mi se danas javlja kako je sav sretan jer je vozio bicikl, a odavno se nije bavio gotovo nikakvom sportskom aktivnošću jer ga jako boli koljeno… I njega je to bolilo, sjećam se još kad sam došla u Č.I., dakle sigurno već barem 3, 4 godine… i muči ga to jako jer je prije obožavao sport…
I evo ja se već neko vrijeme svaki put kad bih došla u Zagreb molim za njega i polažem mu ruke na to područje, no nije bilo instant velikog ozdravljenja… Ali ja sam i dalje nastavljala moliti znajući da jednom MORA upaliti. I evo, izgleda da nas Isus ipak JESTE ČUO jer danas presretan javlja da ga koljeno ne boli i da je uživao u vožnji biciklom… Tu bi još naglasila ono što mislim da je ovaj put učinilo razliku od prijašnjih puteva jest taj da sam mu jedan dan odlučila na papir napisati par ključnih rečenica o iscjeljenju i rekla da ih čita svaku večer naglas i da će mu vjera doći slušanjem… I kako on to već neko vrijeme prakticira, očito se otvorio i primio.
Juhuu Isus je predivan, baš sam zahvalna.
Nekako bi ovime htjela reći ljudima da ne odustaju ako odmah nemaju sve željene rezultate, oni će sigurno doći (o čemu se god radi) jer kaže : “Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima!” Gal 6,9-10