Ja sam nedavno bio u jednoj posjeti kod čovjeka koji je od prije 3 dana odjednom dobio udarac na svoje zdravlje, a po svjedočanstvu osjetio je kako je nešto ušlo u njega dok je jeo i kao da je nešto u grudnom košu puklo … i unatoč tome što nije imao temperaturu, isti duševni stav, ‘došao mi je kraj’, ‘neću više živjeti’, opća slabost do te mjere da nije mogao hodati, izgubio sav apetit, disanje postalo plitko … a do prije par dana pucao od zdravlja i pun snage i apetita …
Ništa, ja sam došao na poziv sina i tako budući da znam tatu, sjeo pored njega i pričao najprije s njime o tome da je Isus u njemu i da je On jači od svih bolesti i slabosti i virusa i demona i svega ostaloga (1 Ivanova 4:4; Filipljanima 2:9-11), i tako izvrijeđao ja ove potonje i umanjio ih do ‘ništice’ … ono jednostavno iz obezvrijedio na poziciju gdje ih gazimo pod nogama ono kao čik od cigarete smrdljivi, i ništa nam ne mogu nauditi …
Nakon tog psihološkog dijela (psyche na grčkom znači ‘duša’), ja lijepo položio ruke na njega i autoritativno se pomolio, svezao đavla (Matej 16:19), otjerao svakog duha bolesti (Matej 10:1; Luka 9:1; Marko 16:17), zapovjedio tijelu da se obnovi i iscijeli i svim simptomima da nestanu (Ivan 14:14 + BD 6508), i tako, zahvalili, kad tamo, ustane on sav u čudu, otišli svi simptomi, a on počeo plesati kolo po stanu … vratila mu se toplina u ruke i lice, a bio u zimici i ohladio se kaže mu sin a cijeli život je gorio kao peć …
Otišao s nama u šetnju, sav i dalje u čudu, a kaže kako je osjetio kako mu je nešto izašlo iz grudnog koša kad sam molio .,..
I evo, čuli se nakon par dana njegov sin i ja, sin je svjedočio na Bogo-služju o ovome, i kaže on da je tata i dalje u čudu a i rodbina koja je znala za situaciju …