Isus iscijelio ženu nakon snažnog udarca automobila dok je vozila bicikl

Isus Lorense!

Što bi mi bez Očevih poduka koje kroz tebe dolaze u ovom toliko potrebitom svijetu?!

Danas oko 19:15h dok sam bio na poslu čuo sam snažan prasak nalik onome kada velika i teška plastika puca pod velikim pritiskom ili jakim udarcem (oba vrata lokala su bila zatvorena i svejedno se pošteno čulo). Pomislio sam da je to ljudima koji žive iznad lokala u kojem radim nešto palo pa puklo jer često znam čuti kada pomiču stolice ili namještaj pa lupa, no, nije to bio poznati zvuk, barem ne onaj koji uobičajeno čujem odozgo … Pogledao sam van i vidio kako ljudi koji su na terasi pili kavu – njih dvoje, muškarci u 50-ima, ustali i gledaju oba s terase preko ceste zabrinutih lica … Povezao sam odmah da je najvjerojatnije od tamo gdje gledaju uprtih očiju došao taj snažan i neugodan zvuk!

Izašao sam van da pogledam što se događa i ugledam scenu pred svojim očima … Žena leži na podu i valja se u polusvjesnom stanju i u bolovima, kraj nje sumnjivo stoji tramvaj kojem tu nije stanica niti semafor, a na sredini ceste leži iskrivljena/presavijena tablica od automobila. Prestravio sam se kad sam shvatio da je ta žena udarena od strane auta ili tramvaja. Nadao sam se kako nije pala pod tramvaj i kako joj tramvaj nije prešao preko noge/nogu jer bi to bilo nešto prestrašno … Promatrao sam doslovno 2 sekunde i primijetio da je obe noge podigla i shvatio da je nije udario ili prešao preko nje tramvaj, već da ju je udario automobil koji stoji tik iza tramvaja jer je i vozač tramvaja krenuo kao da ga se to sve ne tiče jer nije sudjelovao u saobraćaju, ali je ostao nakratko da vidi jel’ sve u redu … Pretrčao sam cestu i prišao vozaču automobila i ženi i pitao ženu kako se osjeća tjelesno i psihički osim što je pod vidnim stresom i pokušava se sabrati … Izgledala je kao da gleda kroz mene … Rekla je da je “valjda ok”, a nikako nije mogla ustati s tla. Dok sam trknuo preko ceste po stolicu s terase da može sjesti na nju, muškarac koji ju je udario autom joj je pomogao da je odvuče do obližnjeg zidića da se nasloni leđima uz njega … Viknuo sam vozaču preko ceste da možda nebi bilo dobro dizati je zbog kralježnice jer nikako nije izgledalo dobro po njenim kretnjama koje su bile vrlo minimalne. Složio se s tim pa ipak nisam donio stolicu, … Tijekom cijelog događaja je uz sve skupa još i padala kiša, poprilično dosta … Kada sam došao nazad do njih spustila mi se misao i silna žudnja da se pomolim za nju … Na poziv iz srca sam se spustio kraj žene i rekao joj kako mi je došlo na srce da se pomolim za nju i pitao je jel’ pristaje na to, a ona je sa zbunjenim pogledom i začuđenim osmjehom pristala … Primio sam je s obje ruke za njenu desnu ruku i počeo moliti naglas … Oče hvala Ti što si sada s nama i što sasvim sigurno pomažeš, hvala Ti Oče što dozvoljavaš da nevolja padne na nas kako bi nas time opomenuo koliko smo zapravo udaljeni od tebe i kako bi se napokon okrenuli prema Tebi, hvala Ti Oče svakako što također i vozač i ova ženica kojoj ne znam ime svakako mogu uvidjeti širu sliku u ovoj situaciji i izvući mnogo veću lekciju iz cijelog događaja i konačno usmjeriti svoj pogled u Tebe … Isuse mi znamo da nam pripada iscjeljenje po 1. Petrovoj 2:24 i da smo iscijeljeni tvojim modricama. Također znamo da smo iscijeljeni po Izaiji 53:5 Tvojim ranama s Križa … Zatim sam zapovjedio tijelu da se iscjeli u potpunosti i da se sve vrati u Božanski red, da se iscijele ligamenti i tetive i sve što je udareno na tijelu i još jednom molio Isusa naglas da ovaj događaj njih oboje ne ostavi ravnodušnima u životu i da poveća njihovu vjeru u Boga-Oca punog Ljubavi koji s razlogom ovakve stvari dozvoljava … nakon molitve me sva nasmiješena zagrlila i rekla kako se baš odjednom dobro osjeća. Rekao sam joj da je to zbog Isusa Krista (a u meni snažan osjećaj zahvalnosti u obliku riječi HVALA TI ISUSE što ona zna da si to TI učinio!!!). Udaljio sam se od nje i nakon 3-5 sekundi pokušavajući ustati ustala je na noge i prišla mi neopisivo sretna i iskreno nasmijana te me zagrlila i zahvalila još jednom … Meni je bilo prekrasno što je gegajuć’ se napravila par koraka do auta da vidi jel’ oštećen, a čovjek joj govori “ma pustite auto molim vas, bitno da vam je glava na ramenima” i molio ju je da je odvede na hitnu, no, ona je odbijala na što sam ja nadodao kako joj hitna ni neće trebati budući izgleda sasvim dobro jer ju je iscijelio netko puno MOĆNIJI od zemaljskih doktora (uffff ali je to ODJEKNULO) na što se ona tako lijepo i slatko nasmijala potvrđujući time ono što sam rekao … Još sam rekao kako ih je predivno vidjeti kako su ljubazni jedno prema drugome i kako nemaju osude nikakve u vezi saobraćaja. Rekoh im naglas kako je meni fantastično kako se osjeća ljubav među njima nakon svega, kako misle jedno na drugo … Vozač me tako gledao u čudu da nije mogao vjerovati što sam učinio maloprije i kako sam bio veseo i sretan kasnije kao da se nesreća nije desila … Još sam se ponudio da Sari (rekla mi je svoje ime na kraju) vratim lanac od bicikla na zupčanik i bicikl je bio spreman za vožnju … Prelazio sam ulicu gledajući je, pokušavala se uspeti na bicikl, al’ nije uspijevala dok je odlazila … Viknuo sam joj upitno gdje živi pa mi je rekla da je blizu i potom sam joj rekao kako će sve biti u redu i pokazao prstom prema nebu, na što se nasmijala baš veselo i kimnula glavom gore dolje kao znak potvrde na rečeno i rekla da to zna, i nakon 10-ak metara hodanja i guranja bicikla ipak se uspjela popeti na bicikl i lagano pedalirajući otišla niz ulicu … A moje srce veliko kao kuća jer sam od Oca dobio priliku da dvoje izgubljene djece usmjerim prema Nebu kroz cijeli čudesni događaj vođen Duhom Svetim … A da ne kažem da je vozač isto ostao u šoku sjećajući se svega što je bilo i pokušavajući razumski sebi objasniti što se upravo dogodilo … I rekao sam im, još kada smo bili zajedno prije rastanka, da bi jedino bila u cijeloj situaciji šteta kada njih dvoje nebi narasli u vjeri prema Nebeskom Ocu nakon svega što su doživjeli … razmijenili su brojeve jer je on htio znati jel’ sve ok s njom i baš mu je rekla da je ona skroz ok, no, ako on hoće biti u miru glede nje neka ju slobodno nazove.

Lorens … dragi Oče naše zajednice i duhovni učitelju ne mogu dovoljno Isusu i tebi zahvaliti za sve što činiš za nas, iznimno sam blagoslovljen ova dva predivna dana – divno Bogoslužje i Bračno zajedništvo pa onda ovakvo čudesno iscjeljenje onkraj dana …

(Visited 23 times, 1 visits today)