Poslala meni naša Časna prije odlazak za Split ‘narudžbu’ za molitvu, njezinom praunuku izbacila neka izraslina na jeziku (vidi sliku dolje) koja je dosta velika za jezik i vjerujem da mu je jako smetala, pa su doktori rekli da će to trebati operirati …
Ništa, primio ja narudžbu no nisam odmah molio … i sad zaputili se mi prema Splitu ovo iz Zagreba, i ja u autu s Tonijem i u jednom momentu se ja mislim o toj izraslini u sebi i padne mi na pamet nešto što sam bio čuo kod Curry Blake-a u jednoj njegovoj baš HIT propovijedi na temu koju često slušam baš zato što je HIT :), kako u stvari ‘čak ni molitva nije bitna, nego VJEROVANJE, i da u stvari čovjek samo može ODLUČITI da nešto bude, u sebi, i da će to biti AKO VJERUJE!’, i tako rekoh ja na glas tada Toniju da sam spreman za tu molitvu, a u stvari sam u sebi ušao u korijen te izrasline i jednostavno je prokleo i ODLUČIO da je umrla…
Kako je Toniju nešto prozor bio bučan u vožnji, na kraju se nisam molio, ali sam ostao s tom mišlju-stavom-nastojanjem u srcu, i ništa, drugi dan, ja sam se pomolio (molitvu imate ispod) i rekao sam na početku, ‘Evo ga molitva za izraslinu AKO VEĆ NIJE OTPALA’, jer sam u stvari htio snimiti molitvu radi njih, a u srcu sam ja već bio odlučio da će to biti tako … vjerujem da me hvatate …
I kad sam ja to Časni poslao, javlja ona meni da je JUČER kroz popodne ta izraslina otpala, to bi bilo kad sam ja ono bio s Tonijem u autu … i da se sad još ranica treba zatvoriti, što se i dogodilo…
No related posts.