Klara- pčelarica prohodala bez štaka (Marko 11:23,24)

Htjela sam ti posvjedočiti Isusovo moćno djelovanje baš na račun tvog maila (o vjeri i odbacivanju sumnje).

Ja sam stala sa svime otkako si otišao, iskreno nisam niti znala da tišina (srca) može biti tako ugodna, a nisam niti bila svjesna koliko sam zbog sveprisutnosti u svemu što se događa zapravo bila prilično odsutna u sebi i onome što mi je ispred mene. 

Kako je sve stalo tako mi je ostao “samo” Marko 11:23,24 s kojim sam se htjela baviti.

Počeo mi je kuckati u srcu još od situacije s XX i nastavio dalje. Vidim da sam u “istom duhu” s tvojim mailovima, ne zato što sam duhovna već zato što žudim isto i onda me zaista spaja na isti način, prvo onaj mail o ustrajnosti i Haginu i sad ovi o vjeri i proboju, melodija za moje uši i srce.

No, cijelo vrijeme kad idem nekome posluživati Evanđelje ili iscjeljenje idem sa svojom nedovoljnošću i s nesavršenošću, previše se spotičući o to da ja ne mogu izvući van čudo. No Isus me bas tu zapanjio kad sam išla prije koji dan kod naše pčelarice. Ona je naime povremeno hodala uz štake, noga je bila malo bolje koja je bila ukočena i neosjetljiva zbog prikliještenog živca, ali uglavnom nije smjela puno s njom i nije mogla stati na nju bez štaka.

Taj dan sam došla kod nje, sa svom tom nedovoljnošću i željom za “dalekim” Markom 11:23,24. 

Na početku smo izmijenile par riječi nevezanih za duhovne teme i nešto što je ona rekla, niti sama ne znam što, je isprovociralo Božji Duh u meni, koji kao da je strijelom bio pogođen (ja sam to tako vidjela) i moja duša se aktivirala i održala sam njoj i sebi mini propovijed o Marku 11:23, 24, gdje me Isus spojio unutra bez da sam znala, na to da mu vjerujem jer ga volim i jer ga volim znam da neće podbaciti i tu leži temelj moje vjere i onda sam odvažno kao nikada rekla njoj da ćemo sada stati na te stihove i pet minuta vjerovati Bogu za tu nogu. 

Ona je pristala na suradnju i ja sam se kratko pomolila u autoritetu bez ijedne pinkice sumnje, pozvala ju da ustane, ona je ustala BEZ ŠTAKA, počela hodati, ja sam slavila Isusa i ona se odjednom počela čuditi i ja sam mislila da ju je počelo boljeti, pa kad sam ju pitala ona je počela govoriti ne, ne, zapravo me NE BOLI. Nije znala bi li se smijala, hodala je i hodala i u jednom trenutku mog slavljenja počela je plakati i rekla je: ne boli me, sad vjerujem, to je baš bilo divno, pogotovo jer je to duša koja se tek rađa za Krista i sve je bilo tako duboko i emotivno i ona je bila duboko dirnuta…. no hvala Isusu mene je to izulo iz cipela jer to jest bilo čudesno, a znam u srcu da nisam sumnjala i uopće ne sumnjam u njezino iscjeljenje iako ju vrag trenutno okreće sa simptomima s tom nogom, pošto nisam blizu nje da bih joj svaki dan dolazila Ali neću odustati, izbit ćemo to do kraja i ona hoće postati aktivan kršćanin…

Drugi dan od toga sam išla moliti za mamu od prijateljice, ona ima dijabetes,slijepa je na jedno oko, a drugo vidi 50 posto, imala je helikobakteriju i ešerihiju koli, napatila se u životu više nego mnogi koje znam i baš je spremna za Isusa. Došla sam s punim pouzdanjem u Njega, aktivnim Markom 11:23,24 i tom porukom da je Ljubav temelj moje vjere. Spustila se takva sila da sam ja sigurna da nema više ove bakterije i da će dijabetes skroz nestati. A kad sam molila za oči prislonila sam prste na kuteve očiju, a dlanove spojila, u tom trenutku moje ruke su nestale, a osjetila sam Njegove, shvatila sam da On stoji pred njom i iscjeljuje ju. Trenutno se ništa nije očitovalo, ali sam sigurna da će doći svjedočanstvo vrlo skoro jer ja stojim na vjeri.

Grlim te

(Visited 12 times, 1 visits today)