Htio bih posvjedočiti kako se je Isus proslavio nakon molitve za oslobođenje i iscjeljenje.
No ovako je to bilo… Jedna žena koja je prije nekoliko godina bila u Ekipici Čiste Istine, a koja je otpala i ponovo se vratila katoličkoj vjeri, napisala je status na Facebooku: „Zapalila sam sviću isprid Gospe Sinjske Sv. Mihovilu da brani moju obitelj od svakog zla! Amen…“ Ja inače ne odgovaram (čitaj: ne raspravljam se) i ne pišem komentare vezano za doktrine, ali sam ovaj put ponukan iznutra ipak napisao komentar… pogotovo zato što znam tu ženu i jer smo na neki određeni način bili povezani u Ljubavi dok smo još bili u kontaktu… Moj komentar je bio: „Neće ti Gospa pomoći, a neće ti ni svetac… može ti pomoći jedino Isus Krist… „X. moja, probudi se dok još imaš vremena! Šaljem ti Kristovu Ljubav!“…
I nakon toga me je nazvala… bila je jako potlačena, zbrčkana, nesuvisla i smušena, sva u nesnosnim bolovima (jake bolove u nogama jer je prije nekoliko godina operirala kičmu), zbog čega je i teško hodala… a i nije mogla spavati. Pričala je da se ujutro nije mogla dignuti bez tableta tipa Normabela. Čak je i morfij uzimala. Zamolila me da joj pomognem, da više ne zna gdje joj je glava, da više ništa ne razumije… Najprije sam ju u Ljubavi uputio na Krista… proglasio Evanđelje i odvratio je od krivog vjerovanja. Poslušala me i prihvatila. Zatim sam se pomolio u autoritetu… u Ime Isusa Krista zaprijetio Sotoni i zlim duhovima da napuste njezinu dušu… da prestanu s tlačenjem… Bila je momentalno oslobođena, osjećala se je bolje. A što se tiče zdravlja tijela sam joj predložio da joj pošaljem pomazane tkanine… objasnio sam joj princip vjere i rekao: „X, ozdravit ćeš!“
Nakon nekoliko dana je primila pomazane tkanine nad kojima smo molili zajedno Lidija i ja. Sljedeći dan smo se čuli. Rekla je da joj se stanje, što se tiče boli u nogama, još pogoršalo… Još jedan put sam se pomolio… u autoritetu Isusa Krista sam zapovjedio bolesti i bolima da napuste njezino tijelo. Ovog puta se smirila i rekla da joj je bolje… i nakon toga se više nismo čuli sve do jučer kada mi je najprije poslala ove poruke:
„Osjećam se nikad bolje! Isuse moj digla sam se i život bez boli! Samo zahvaljujem, hvala ti brate moj… Ovo je veliko čudo! Hvala ti Isuse nisam zaslužila, a On me je obradova… Drži me na oku da nikada više ne odlutam. Ljubim vas u Isusu Kristu… Nazvat ću te ne znan kad mogu! Posli 6 dugi godina teški bolova…“
Kasnije smo se čuli… rekla je da je sedam godina u bolovima i da je promišljala da si oduzme život jer nije više mogla izdržati… uzimala je jake tablete protiv bolova, čak i morfij… i ništa nije pomoglo… doktori joj nisu mogli pomoći…
Isuse, hvala Ti na Ljubavi i hvala Ti na vjernosti… i hvala Ti na Apostolu, što si ga poslao da nas hrani ovom nebeskom hranom… i molim Te Isuse da svima nama daš Duha mudrosti i objave kojom ćemo Ga spoznati; prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu Njegovu, koje li bogate slave u baštini Njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći Njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage Njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad Ga uskrisi od mrtvih i posjede Sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve Mu podloži pod noge, a Njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo Njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.
Ljubim te u Isusu Kristu,
Sašo