Neki dan na plaži odem ja opet po Zoi (2 god) koja zvrnda uokolo i tako, bila mokra i dok sam je uzimao na sebe skužim da nešto leti oko nje, ali je već bila u mom zamahu i očito dok sam je privijao uz sebe osa ju je ubola u nogu, preponu lijevu, unutarnji dio bedra, i ona je odmah jako zaplakala i rukom uhvatila to mjesto …
Stella je sjedila nekih 4 metra dalje i naravno čula što se dogodilo i sad je, dok sam nosio Zoi prema njoj, koja je tražila mamu, najprije trebalo njezinu ‘smetnju’ koja je bila očekivana po majčinskom instinktu neutralizirati ‘u meni’, tj. ja sam odmah bio namješten na molitvu i spreman, a trebalo je odbiti njezina pitanja iz niže razine upućena meni kao i komentare i ne gubiti vrijeme na to i onda se složiti oko molitve, i taj dio je bio vrlo učinkovito i autoritativno riješen … jer je bio OČEKIVAN …
I onda je ona uzela bebu k sebi, jer beba je to tražila, i sad ona sjedi na plaži, Zoi na njoj i plače, ovo na bedru počinje crvenjeti i vidi se ubod kao tamno crvena malo veća točka, i ja sjednem pored i stavim ruke na njezinu nogu, i lijepo na glas izmolim zapovjednu molitvu i AMENujemo zajedno, naravno i ona je molila (Matej 18:19, 20) a Zoi već zna kako surađivati s nama!
U trenutku kad sam AMENovao, plač je stao i Zoi više nijednom nije ni pogledala ni opipala to mjesto gdje je bila ubodena, a niti oteknuće nije nastalo, dok se crvenilo povuklo …
Vi znate da ovo nije ‘normalan’ razvoj događaja kad osa upikne dijete?!
Plus toga ovo je PRVI puta da je tako nešto doživjela pa obično ima i ‘strah’ oko alergijske reakcije u zraku … tako da je ova ‘vojna vježba’ za nas kao obitelj bila uspješno nadvladana, hvala Isusu! 🙂