Na Seminaru (‘ZAKON djela ili ZAKON vjere?!’) smo prvog dana imali jednu zanimljivu situaciju, naime, jedna naša je trebala doći iz Šibenika sa svoje dvije kćeri na cijeli vikend, tj. sva tri dana Seminara, i taman pred put je starija djevojčica pala nezgodno i udarila se u nos koji je izgledao kao slomljen i jako ju je boljelo, i izgledao je iskrivljen … i tako, ona ODLUČILA da neće dozvoliti da je to odvuče od Seminara i nije išla kod doktora nego su došli na Seminar … imate sliku vi roditelji?!
Ja sam ispripovijedao onu prvu večer, to ste čuli, i onda sam odmah otišao kod nje jer su oni bili tamo u zadnjem redu i u stvari je djevojčica ležala na mami u boli … i ja sam se sjeo u zadnjem redu pored nje, a ona i ja imamo već dosta staža u molitvi i poznajemo se po srcu … i rekao bi da je baš ona nekako u srcu meni naklonjena, to se osjeti u zraku … nije uobičajeno skroz … i to mi je dalo slobodu kretanja pa sam je najprije umirio u svojoj sferi, i onda sam joj lagano probavao nos da vidim da li je slomljen, ali nije bio … nju je jako boljela glava, sprijeda i straga … i ja sam rekao da ću moliti molitvu ‘VOLIM TE’, tj. da ću staviti ruku na njezinu glavu i da ću je samo voljeti i da će onda ta Ljubav iz mene nju iscijeliti i sve vratiti na mjesto … i tako je i bilo, ja sam naravno govorio o Ljubavi i zahvaljivao Isusu … Dvorana je dosta bila u suzama, što će kad su navikli na ‘krunice’ (katolici) i ‘galamu’ (protestanti)… i točno tako je i bilo … vrlo brzo, postepeno doduše, ta bol je ošla … najprije 5 od 10 .,.. pa onda 9 od 10 … pa sam ja tu zahvaljivao Isusu što nije ‘Gospodar Bog 9 od 10 učinka, nego 10 od 10’, i onda je ona sretna i umirena i iscijeljena ustala i otišla mami na opće oduševljenje u Dvorani …
Nekoliko dana nakon se javila djevojčičina mama sa porukom:
“Nakon tvoje molitve u petak, S.-in nos je odlično, kaže da ne boli više ništa, a znaš da je tad bila opcija ili na hitnu zbog pada i jake boli nosa i glave, mučnine, ili na Predavanje i molitvu… Dobar odabir”