Isus Apostole
Svakodnevno vršim ispovijed vjere i zapovijedam svim planinama koje poznajem oko sebe. Primijetio sam da mi to daje veći fokus, oštri mi autoritet, po cijele dane, kadgod.
Navest ću dvije situacije. Ispovijedam za mamu aktivno već 3 tjedna i zapovijedam toj planini u njenom životu da se makne, da umre, da krepa sve, ispovijedam život u njeno tijelo, u nogu*, da se oporavlja, u njenu dušu… S čvrstim uvjerenjem u srcu, nekoliko puta dnevno, po 20 minuta i pojačavam, sve dok ne osjetim iznutra da je za ovu “rundu” dosta i da me čulo Nebo i da me čuo pakao, bez obzira kakvo je stanje na van i je li se što promijenilo. Prvih tjedan dana situacija je bila ista, no drugi tjedan mama je počela biti sve radosnija, sretnija, nema tlačenja kaže, puna snage, svjetla, priključila se čitanju molitvene kod Sandre utorkom i četvrtkom, bila kod doktora, kaže da je noga u redu, sve ide prema potpunom oporavku i tako već 2 tjedna i raste.
Druga situacija je vezano za Martinu, naime, jedna od planina za koju sam aktivno zapovijedao je astigmatizam. Također, isti princip, kristalno čisti vid zapovijedam. Nakon par dana kaže ona meni: “Ljubavi ne znam što si napravio, ali meni naočale počinju smetat.”
Kako ispovijedam doma najčešće, jer se mogu najbolje fokusirat, većinom znam bit, nakon nekog vremena zapovijedanja dosta “nasekiran” do te mjere da odzvanja stan. Taman neki dan sretnem stanodavku koja živi pored i sjetim se kako si u bolnici rekao ljudima koji su došli u posjetu baki, i tako ja njoj kažem, između ostalog da ako čuje da se derem, da se ne brine, to se ja derem na vraga i vježbam vjeru i zapovijedam svim bolestima oko mene da nestanu i idu u Ime Isusovo, čisto da budemo načisto. Ona kimnula glavom, sretna radi nas.
…
Eto, toliko za sada od mene i mog doma, koji služi Gospodaru Isusu Kristu, Amen (Jošua 24:15)
Grlim te i volim u Predivnom!
* Zbog pada s 5 m visine zadobila je ozljede kičme i smrskale su joj se kosti obje pete. Nakon operacije kičma i lijeva noga su se oporavile, ali desna se nikako nije oporavljala. Tjekom vađenja metalnih pločica (koje su ranije operacijski bile ugrađene u pete) je na desnoj odstranjen dio tkiva, a rana se nije zatvarala mjesecima nakon zahvata.
Dodatak: šaljem ti slike mamine noge (slike su ispod), kako je bilo prije ispovijedanja, a kako sada. Ukratko, njoj ova rana nije htjela zarasti, krasta stalno otpadala i tkivo bilo vidljivo… Slika je od 24.1.. Ja sam krenuo u ispovijed početkom 2. mjeseca cca.. U međuvremenu doktor je mami dao uputnicu za drugu bolnicu, za zračenje kisikom, jer je vidio da rana sama ne želi zarasti. Danas je bila na tom pregledu za zračenje i kada su otkrili ranu krastica je otpala i sestra joj je rekla da ide svom doktoru, da njoj zračenje ne treba (čiji termin bi dobila tek za 3 mjeseca!!). Mama radosna, govori da je iscijeljena i da je Isus njezin doktor.
Woooohoooo!
Ivan B.
