Djela 3:
6 reče mu Petar: “Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!”
7 I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi
8 pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.
9 Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga.
10 Razabraše da je to on – onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
11 Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov.
12 Kada to vidje Petar, obrati se narodu: “Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda?
13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa Kojega vi predadoste i Kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga.
14 Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica.
15 Začetnika života ubiste. Ali Bog Ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.”
16 “I po vjeri u Njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.”
Bio sam u Kutini na dva dana … imali dva druženja … i mogu vam reći da je u Kutinskoj podružnici baš bilo predivno … doslovno i točno se vidi rast Božji (Kološanima 2:19) U SVAKOM POGLEDU, i grupno i pojedinačno i BROJEVNO, i u zajedništvu tj. u Ljubavi, Isus!
Dočekala me na kolodvoru Ana B. i to uklještena … mislim da je bio već 4-5i dan … vidjelo se da hoda sa mukom i u bolovima … bilo ju je jako jako i pošteno pričepilo i sad je to već bio pomak da uopće može hodati … no ipak je bila u bolovima i hodala je sa mukom no inzistirala je da ide po mene … meni je to bilo baš milo … pa sam joj odmah dok smo se grlili rekao ‘da ta bol večeras nakon propovijedi ide 100%!’ … rekao sam da ćemo se odmah nakon propovijedi pomoliti … bez obzira koja bila tema jer to se nikad ne zna …
Atmosfera je na druženju baš bila super … bilo je 12 ljudi … štimung i pol …
Kad je propovijed završila ja sam se pogledao sa Anom … ona je bila spremna … i odmah smo krenuli u akciju … svi su bili u molitvenom duhu sa nama … i položio sam joj ruku na to uklješteno mjesto … i počeo se moliti … pa onda otjerao bol … i pitao je ‘Jesi li primila?!’, ona će ‘Jesam!’, onda rekoh, ‘Onda hodaj u ime Isusa Krista!’ … ona je poslušala … i tako krenula hodati … svi naravno zaustavili dah … i sad se vidjelo da ‘probija’ bol … ponavljam … jako je bila uklještena i u boli tako da se nije moglo simulirati da je ok… premda je išlo na bolje kako je već prošlo nekoliko dana …
… i tako hoda ona hoda polako pa nešto bolje … pa nešto bolje … i ja kažem da se prigne … što je i pokušala napraviti … no bilo je uz veliku muku i bol … ja je pitam ‘Boli te još jel’ da?!’, ona će ‘Oprosti Isuse… ali boli me!’ … ja rekoh ‘Nema potrebe za OPROSTI ISUSE, idemo sad druga tura, DANAS BOL IDE!!!’, i onda opet još jača molitva, prije toga veličanje Isusa, i onda zapovijed boli da ide i da mora napustiti Kristovo Tijelo … i ista uputa, ‘Hodaj u ime Isusa Krista!’ … sad se već vidjelo da je situacija bila znatno bolja … i ona se opustila jer je radi boli bila sva ukočena … znate već kad vas boli da instinktivno ne želite prizivati bol … i vidjelo se da hoda slobodnije … brže … tj. normalnije … Ekipica naravno u podršci i svi u većoj radosti … ja pitah opet nakon par krugova po dvorištu: ‘Jel’ te još boli?!’, ona kaže ‘Još me malo boli!’, ja rekoh, ‘Onda idemo opet, BOL MORA IĆI SKROZ!’, i onda treći puta molitva … još jače i još odlučnije i još energičnije … slavljenje Isusa … molitva … i zapovijed boli … i onda treći puta, ‘Hodaj u Ime Isusa Krista!’ … i tu je već ona izgledala skoro skroz ok … teško mi reći u kojoj mjeri je sve otišlo te iste večeri … no nije se na van vidjelo da je pokočena ili pak da jedva hoda kako je to bio slučaj kad je došla …
Vidjelo se da je primila … nisam više imao u srcu potrebu moliti se … rekao sam da zahvaljuje što je vjerujem i radila! … sutradan je došla odmah ujutro rano … i ostala sa nama cijeli dan … i ništa se nije vidjelo u njezinim pokretima ili gestama lica da je bilo što muči ili boli ili ometa … normalno je nosila djecu u rukama … ležala po podu … sve radila sasvim normalno i uz normalne pokrete sa skroz nasmijanim licem kao i svaka druga skroz zdrava osoba … prisutni su mi to došli reći također, tj. prišapnuli bi mi: ‘Ana hoda SKROZ normalno!’
He, he, he … nego kaj?!! 🙂
“I po vjeri u Njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.”
*
KOMENTAR Ane na ovaj opis:
Sva slava i hvala Isusu Kristu koji se svakodnevno očituje.
Da Lorens dragi sve je točno kako si napisao, tako glasi i moje svjedočanstvo, ali stavljam naglasak na ISTINU, na Kristove Riječi JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT (Ivan 14:6), ISUS KRIST JE MOJA ISTINA to je ono meni naj važnije i dok gledam u tu ISTINU toliko je drugo sve nebitno i nevažno, kakva bol, kakvi simptomi samo ISUS KRIST jer On je moje zdravlje, punina života, moja radost (PROBUDI SE TI ŠTO SPAVAŠ USTANI OD MRTVIH I ZASVIJETLIT ĆE TI KRIST, Efežanima 5:14) ja živim, hodam, gledam u toj ISTINI (u to svjetlo) kakva tama, kakva bol, još prije nešto više od 2000 godina Krist me oslobodio svih mana i bolesti (Izaija 53:4, 5), i sad kad sam rekla jedno veliko DA mom Isusu to je to.
volim te, grlim i ljubim u ISUSU KRISTU koji je predivan i najveći!
AMEN
Ana