Svjedočanstvo koje slijedi je već ‘školski’ primjer, pogotovo što našeg malog Luku znamo, a zna on i mene kao i cijela obitelj pa se tu stvorilo jedno posebno ozračje povjerenja i sigurnosti koje čini uslišenje molitve neizbježnom što je samo po sebi već dostojno sve naše pažnje, što će reći, već bi tu mogli održati propovijed i biti blagoslovljeni do kraja drugog tjedna, pa kaže:
“Gosp. Lorens od srca hvala za Vašu molitvu.
Moram Vam posvjedočiti. Kad je Luka dobio temp. poslali smo SMS za molitvu. Tu večer smo otišli spavati i imala sam san gdje ja i cijela obitelj dolazimo kod Vas na Seminar i u tom trenutku kad smo se u snu srdačno pozdravili osjećam kroz cijelo tijelo veliku toplinu, baš u tom trenutku dok se rukujemo u snu.
Ujutro sam se probudila, pogledam Luku on kaže: “Mama nije mi ništa, ja mogu sad i trčati.”
Znači, pošto je molitva Vaša došla tek sutradan, ja sam već nakon slanja poruke imala po noći san. To je bio već znak da ste tu blizu! Zanimljivo u svemu je da ste u molitvi napisali: Izaija 65, 24 -još dok budu govorili ja ću ih uslišiti.
Eto jučer cijeli dan razmišljam, to nikako ne može biti slučajno, Isus je to.
Svi vas pozdravljamo iz Šibenika i volimo.
Isus”
Jednostavno radi gužve i mnogih predavanja i Bogo-služja i u međuvremenu drugih potreba i obaveza s ljudima, sada ili često ne stignem pohvatati sve potrebite ili, a ovdje bi me isto mogli čuti, nisam u stanju moliti s ful pažnjom i vjerom, tj. srcem skroz uključenim, a onda ja osobno ne želim moliti jer to ne bi bilo ono što ljudi očekuju od mene i što sam im dužan dati … pa onda moram čekati da se i moja duša namjesti …
S druge strane drago mi je da me Isus ‘razumije’ pa da evo uskače tamo gdje prepozna voljna srca na obje strane 🙂 …
Tko ima uši neka čuje! 🙂
Ja sam inače dok sam molio i kroz molitvu posvjedočio da sam uvjeren kako je Isus već unaprijed uslišio molitvu jer je znao naše srce … hvala Ti Isuse!
