…htjela bih nešto posvjedočiti… Izgleda da si ti svojim predavanjima o demonima… njih poprilično rasrdio hehehe, te su oni krenuli u napad sviju nas… no zaboravili su da je njihova bitka već unaprijed izgubljena… Meni je tjedan dana bilo začepljeno desno uho… ili mi je ušla voda u uho… ili me propuhao vjetar ili nešto treće… ne znam ali osjećaj je bio vrlo neugodan… Pokušala sam sama zapovjednom molitvom u autoritetu istjerati zloduha… ponavljala molitvu iz dana u dan… Prisjećala se situacije kad si molitvom otklonio šum u ušima našem Šimunu… i kako neugoda u uhu nije prolazila… tako sam sve više provocirala đavla govoreći mu: Što je?…Želiš da ne čujem Riječ Božju…eeeeee neće ti uspjeti… Odoh ja i danas na seminar… izaći ćeš kad-tad!
Kad si u uvodnoj riječi spomenuo našeg Šimuna…znala sam da ću danas biti oslobođena! Nisam se htjela prijaviti za molitvu… jer nekako sam osjećala da ima potrebitijih i potlačenijih za koje treba moliti… moje uho je sitnica… a i nakon predavanja nekako sam bila odlučila da ću i dalje moliti… izgoniti zloduha na guranje po primjeru N.H… i ne odustati… razmišljala sam kako je odlična vježba… vježbanje na samome sebi! No kad su krenule molitve za „Mog prijatelja Vilija“ kako ga od milja zovem… i za našu Kristinu iz Zaprešića… ja sam se toliko spojila da su me oblijevale suze… da mi je nos procurio… da mi je grlo bilo prepuno sline… i da sam u jednom trenutku posegnula za maramicom kako bih se obrisala… u tom trenutku UHO SE OTVORILO!!! Hvala Ti predobri naš Isuse! I tad sam se prisjetila stihova iz Luke 14,11
„jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“…
Srce mi je poskočilo od Radosti… i ponovo sam samo dobila potvrdu… da nikada… nikada sebe ne stavljati ispred potrebitijih… Daješ… a u isto vrijeme primaš još više!
Hvala Ti premili naš Učitelju… ti znaš koliko te ljubim u premilom Isusu… i koliko u svim svojim nesavršenstvima slijedim tvoj primjer…
Berni