Isus Lorice moj!
Prekjučer smo imali spektakl na poslu, trenutno namještanje gotovo nepomične ruke.
Rekao bi da je ključni dio za takav razvoj događaja i očitovanje bila primjena poduke sa zadnjih Bogoslužja, deveti korak… Ostat u Ljubavi, nosit i trpit u Ljubavi.
Radili smo novi vrt u zagorju, jedan od najzahtjevnijih dana na poslu i usred kopanja jama za stabla susjeda dolazi na ogradu i krene govorit “gazdarici” kako može bolje, još stabala treba stavit… Nisam znao zeza li se ili je ozbiljna jer ne hvatam dobro zagorski dijalekt ali imao sam borbu iz unutra ostat u miru i uspio sam nadić se i sačuvat mir.
Nešto kasnije “gazdarica” dolazi do mene i pita me bili mogao toj istoj susjedi oblikovati vrh čempresa visokog, da ne može sama… Taj dan smo 12h radili i još me to traži… Okej ostani u Ljubavi, sve je to mudro uređeno sam si kažem i prihvatim…
U međuvremenu sam svjedočio gazdarici, duh ju je preplavio, rekla je da je osjetila prelijepu sferu kod Domagoja, i krenila u suzama pričat o udarcima sudbine…
Pun duha sam otišao kod dotične susjede, popeo se na lojtre i uz dvadesetak komentara uspio sam ga ošišat i ostat u duhu Ljubavi. I k’o vrhunac kušnje susjeda mi donosi hrđavu malu pilicu da skratim debelu sredinu čempresa… Nakon nekog vremena borbe uspijem ga odrezat, krenem da ću dodat susjedi pilu natrag kad ona sa zgrčenom rukom (šaka doslovno priljubljena uz rame), podiže se na prste da bi primila pilu. Pitao sam što joj je s rukom, kaže da su joj tetive otišle polu nepomična ruka već 3 godine nakon operacije. Suosjećanje me uvatilo i rekao sam joj da će to sad biti riješeno, kolega i ja ćemo se pomolit za vas i moć ćete sve normalno radit, na šta je ona rekla da je vjeruje u sve…
Sav radostan vraćam se kod Domagoja koji završava s našim poslom i govorim da se Isus želi proslavit, da nam je uredio situaciju, a i cijeli dan nam je pokazivao milost… Već smo krenili slavit Isusa. Doša je susjeda Domagoj se muški pomolio, susjedi su se na licu mjesta namještale tetive, dok je ona radila grimase, osjećala veliku toplinu, čudila se, izljubila nas odma…
Poticali smo ju da miče rukom i rekli joj sliku da je to kao da je primila snagu ali sad se ona mora popet na tu planinu. Nastavila je radit oko kuće i za jedno 10 minuta zove me imenom, ja se okrenem kad ona stoji u svom dvorištu s desnom rukom u zrak podignutom… Vrhunac, dana, tjedna, mjeseca… Kasnije smo ju vidli u potkošulji je bila oko kuće kaže ogromna vrućina je još na njoj.
1:0 za Isusa
Hvala Lorice na svim podukama i uloženoj Ljubavi